REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-264/2022-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja GOGS d.o.o., Zagreb, Maksimirsko naselje IV. 31, OIB: 26436765110, zastupan po punomoćniku Jošku Biliškovu, odvjetniku iz Zagreba, Trnjanska 73, protiv tuženice ŠS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku iz Zagreba, Ulica Andrije Hebranga 27, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Joška Biliškova, odvjetnika te zamjenika punomoćnika tuženice ĆS, odvjetničkog vježbenika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 3. rujna 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Utvrđuje se da nije dopušten Izvanredni otkaz ugovora o radu od 31. siječnja 2022. godine koji je tužena ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dala tužitelju GOGS d. o. o. Zagreb, Maksimirsko naselje IV br. 31, 10000 Zagreb, OIB: 26436765110.

II/ Nalaže se tuženoj ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju GOGS d. o. o. Zagreb, Maksimirsko naselje IV br. 31, 10000 Zagreb, OIB: 26436765110, parnični trošak u iznosu od 500,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 3. rujna 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.026,54 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 3. rujna 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj GOGS d.o.o. (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 7. veljače 2022. navodi da je tuženica ŠS (dalje u tekstu: tuženica) bila u radnom odnosu kod tužitelja na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. rujna 2018. za poslove radnog mjesta "Operater I u automat klubu". Dana 31. siječnja 2022. tuženica je tužitelju izvanredno otkazala ugovor o radu, nakon čega odbija pristupiti na radno mjesto i obaviti rad za tužitelja. Tužitelj ističe da za takvo izvanredno otkazivanje ugovora o radu nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke iz čl. 116 Zakona o radu, budući da se otkazivanje ugovora o radu temelji na neistinitoj konstrukciji tuženice. Naime, iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je tuženica podnijela tužitelju pritužbu za zaštitu dostojanstva zbog spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, a da ju tužitelj nije zaštitio od spolnog uznemiravanja na radnom mjestu te da je njenu pritužbu odbio, uslijed čega tuženica dalje ne može raditi te stoga izvanredno otkazuje ugovor o radu. Navođenja koja je tuženica navela ne odgovaraju istini, s obzirom da je tužitelj po prijavi tuženice proveo postupak za zaštitu dostojanstva i utvrdio kako navodi tuženice nisu osnovani. Tužitelj dalje tijekom postupka ističe da je tuženici protekao rok za izvanredno otkazivanje ugovora o radu iz čl. 116 st. 2 Zakona o radu, s obzirom da je tuženica dana 3. siječnja 2022. saznala za odluku tužitelja kojom je odbijena njena prijava za zaštitu dostojanstva kao neosnovana, a tuženica je odluku o otkazu dala tužitelju 31. siječnja 2022., odnosno nakon proteka roka od 15 dana. Stoga tužitelj ističe da je odluka o otkazu nepravodobna, a ujedno i neosnovana te predlaže donijeti presudu kao u izrijeci.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj nema zakonsko pravo niti pravni interes postavljati samostalan tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, s obzirom da je prema odredbi čl. 133 Zakona o radu takva zaštita predviđena samo za radnika. Isto tako, tuženica ističe da tužitelj nema pravo postavljati predmetni tužbeni zahtjev niti prema odredbama Zakona o parničnom postupku jer za isto nema pravni interes, budući da je tužitelj u međuvremenu donio odluku o izvanrednom otkazu navodeći da je tuženica bez opravdanja prestala dolaziti na posao te je tuženicu odjavio iz radnog odnosa. S obzirom da je radni odnos tuženice kod tužitelja nedvojbeno prestao, tužitelj nema pravni interes postaviti tužbeni zahtjev na način kako je to izneseno u tužbi tužitelja. Slijedom navedenog tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Očitujući se na navode tuženice tužitelj tijekom postupka ističe kako nije osnovan stav tuženice da tužitelj ne bi imao pravni interes za isticanje tužbenog zahtjeva kako je navedeno u tužbi. Naime, stav tuženice protivan je odredbama Zakona o radu, posebice odredbi čl. 116 st. 3 Zakona o radu koja propisuje odštetnu odgovornost za onu stranku ugovora o radu koja je kriva za izvanredni otkaz, što znači da je nužno da se u sudskom postupku odluči o zakonitosti izvanrednog otkaza, a sve s obzirom na postojanje eventualne odštetne odgovornosti osobe koja je kriva za izvanredni otkaz. Nadalje, prema odredbi čl. 135 st. 3 Zakona o radu teret dokaza u ovoj pravnoj stvari je na tuženici, budući da je tom odredbom propisano kako je na radniku teret dokaza u parnici samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu. Iz navedenih odredaba jasno proizlazi da i poslodavac ima zakonsko pravo tužbom tražiti utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu.

4. Tuženica tijekom postupka dalje navodi da je 6. travnja 2022. podnijela tužbu protiv ovdje tužitelja radi naknade štete zbog spolnog uznemiravanja koji postupak se vodi pod brojem Pr-748/2022. S obzirom da se u tom postupku utvrđuje činjenica da je spolnog uznemiravanja na radnom mjestu bilo, tuženica predlaže prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod brojem Pr-748/2022 po tužbi tuženice.

5. Tužitelj se očitovao u odnosu na prijedlog tuženice na način da se usprotivio prijedlogu za donošenjem rješenja o prekidu postupka, s obzirom da je predmet ovog spora utvrđenje nezakonitosti odluke o izvanrednom otkazu od 31. siječnja 2022., u odnosu na koju odluku je relevantno činjenično stanje koje je postojalo toga dana, odnosno ono na koje se odnosi odluka o izvanrednom otkazu. U ovom postupku utvrđuje se pitanje zakonitosti odluke o izvanrednom otkazu koja je dana tužitelju 31. siječnja 2022., i sa kojom odlukom nije u vezi zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete, niti se tužbeni zahtjev tuženice odnosi u bilo kojoj mjeri na ovaj postupak.

6. Tijekom postupka sud je izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u ugovor o radu (str. 5-7 spisa), u izvanredni otkaz ugovora o radu (str. 8 spisa), u e-mail poruku (str. 9-11 spisa), u odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. veljače 2022. (str. 19-20 spisa), u dopis tužitelja od 22. veljače 2022. (str. 38 spisa), u odjavu HZMO-a (str. 40 spisa), u odluku tužitelja od 30. prosinca 2021. zajedno s povratnicom (str. 41-50 spisa), u evidenciju o radnom vremenu (str. 51-53 spisa), u raspored rada djelatnika za veljaču (str. 54 spisa), u raspored korištenja godišnjeg odmora (str. 55 spisa), u tužbu poslovni broj Pr-748/2022 (str. 58-68 spisa), u dopis Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova (str. 90-91 spisa), u dopis Odbora za ravnopravnost spolova (str. 107 spisa), u dopis Odbora za predstavke i pritužbe (str. 108 spisa), u dopise DORH-u (str. 109-112, 125-126 spisa), u dopis Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova (str. 116-117 spisa), u dopis Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova od 22. veljače 2022. (str. 118-123 spisa), u dopis Odboru za ravnopravnost spolova (str. 127- 145 spisa), u dopis Odboru za pravosuđe (str. 148-151 spisa), u dopis Odboru za predstavke i pritužbe (str. 169-172 spisa), u rješenje Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 12. studenoga 2024. (str. 213-218 spisa), u rješenje Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 31. siječnja 2025. (str. 228- 236 spisa), saslušani su direktori tužitelja SS (str. 221-222 spisa) i DS (str. 223 spisa) te tuženica ŠS (str. 223-224 spisa) kao parnične stranke.

7. Na temelju svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan iz sljedećih razloga.

8. Među strankama nije sporno, a ujedno proizlazi iz ugovora o radu od 28. rujna 2018. da je tuženica bila u radnom odnosu kod tužitelja počevši od 1. listopada 2018. na radnom mjestu Operater I u automat klubu.

9. Nije sporno da je tuženica tužitelju dala 31. siječnja 2022. izvanredni otkaz ugovora o radu koji se nalazi na str. 8 spisa. Iz izvanrednog otkaza ugovora o radu tuženice proizlazi da je ista 23. prosinca 2021. podnijela pritužbu za zaštitu dostojanstva zbog spolnog uznemiravanja na radnom mjestu. Tuženica ističe da ju poslodavac nije zaštitio od spolnog uznemiravanja na radnom mjestu od njoj nadređene osobe i odbio je njenu pritužbu. Pod takvim uvjetima tuženica više ne može raditi, narušeno joj je zdravlje te se nalazi na bolovanju od 3. siječnja 2022. Uz uvažavanje činjenice da pod ovakvim uvjetima više ne može raditi tuženica otkazuje ugovor o radu bez poštivanja otkaznog roka, s time da joj radni odnos prestaje zaključno 1. veljače 2022.

10. Spisu prileži e-mail poruka tužitelja od 1. veljače 2022. iz koje proizlazi kako je tužitelj zaprimio izvanredni otkaz tuženice kojeg međutim ne nalazi osnovanim te navodi kako za izvanredno otkazivanje nisu ispunjene zakonske pretpostavke. Stoga se tuženica poziva stupiti na radno mjesto i nastaviti s radom prema rasporedu rada za veljaču.

11. Uvidom u spis je utvrđeno kako je tužitelj dana 7. veljače 2022. uložio tužbu sudu, čime je u cijelosti ispoštivan rok iz čl. 133 st. 2 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR). Iz navedenog proizlazi da je tužba tužitelja pravodobna.

12. Spisu prileži odluka o izvanrednom otkazu od 21. veljače 2022. kojom je tužitelj izvanredno otkazao ugovor o radu tuženici s danom 21. veljače 2022. Iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da se ugovor o radu izvanredno otkazuje iz razloga što tuženica nije pristupila na radno mjesto više od tri dana uzastopno, odnosno 17., 18., 19. i 20. veljače 2022. Među strankama nije sporno da tuženica protiv te odluke o otkazu nije uložila zahtjev za zaštitu prava te je ista postala pravomoćna. Ujedno iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tuženica odjavljena iz radnog odnosa 22. veljače 2022. i to radi izvanrednog otkaza.

13. U odnosu na navode tuženice kako tužitelj ne bi imao pravni interes isticati tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u ovoj tužbi valja navesti kako je prema odredbi čl. 116 st. 1 ZR-a propisana mogućnost izvanrednog otkazivanja ugovora o radu kako za poslodavca tako i za radnika. Izvanredni otkaz je dopušten zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema odredbi čl. 116 st. 2 ZR-a ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Nadalje, prema odredbi čl. 116 st. 3 ZR-a je propisana odštetna odgovornost stranke ugovora o radu koja je kriva za otkaz zbog neizvršenja ugovorom o radu preuzetih obveza. Iz citiranih odredaba ZR-a proizlazi kako je rok od 15 dana za izvanredno otkazivanje ugovora o radu predviđen i za poslodavca i za radnika, odnosno i u slučaju da radnik otkazuje ugovor o radu izvanrednim otkazom dužan je poštivati rok iz čl. 116 st. 2 ZR-a. S obzirom da za izvanredno otkazivanje ugovora o radu bilo od strane radnika, odnosno poslodavca, mora postojati opravdan razlog koji je predviđen odredbom čl. 116 st. 1 ZR-a, posljedično tome mora postojati i subjektivno pravo svake od stranaka ugovora o radu da ostvari svoja prava uslijed nezakonitog izvanrednog otkaza ugovora o radu. Za slučaj da je radnik otkazao ugovor o radu, poslodavac ima pravo utvrđivati nezakonitost takve odluke, jer i za tu odluku vrijede odredbe čl. 116 st. 1 i 2 ZR-a, a u slučaju da te odredbe nisu poštovane, poslodavac ima pravo zahtijevati od radnika naknadu štete. Da bi poslodavac ostvario svoje pravo na eventualnu naknadu štete, nužno je utvrditi činjenicu da odluka o izvanrednom otkazu koju je dao radnik nije zakonita. Navedeno pretpostavlja vođenje sudskog postupka u kojem se utvrđuje upravo ta činjenica u vidu isticanja deklaratornog tužbenog zahtjeva. Tome u prilog govori i odredba čl. 135 st. 3 ZR-a koja propisuje teret dokaza u sporu iz radnog odnosa pri čemu je isti na radniku ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu. Stoga, ukoliko postoji zakonska odredba koja utvrđuje postojanje tereta dokaza na strani radnika u slučaju radnikovog izvanrednog otkaza, mora postojati i subjektivno pravo poslodavca na vođenje takvog radnog spora. Iz navedenog je sud zaključio da tužitelj ima pravni interes isticati tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u ovoj tužbi, te da stoga tužba tužitelja nije nedopuštena.

14. Isto tako je sud utvrdio, sukladno navodima tužitelja, da za rješenje ovog spora nije relevantna odluka tužitelja o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. veljače 2022., budući da se ista temelji na sasvim drugom činjeničnom stanju, a za osnovanost ovog tužbenog zahtjeva relevantno je činjenično stanje koje je postojalo dana 31. siječnja 2022., odnosno u trenutku izvanrednog otkazivanja ugovora o radu od strane tuženice.

15. Budući da iz odluke o izvanrednom otkazu od 31. siječnja 2022. proizlazi da je ista dana radi činjenice što poslodavac nije tuženicu zaštitio od spolnog uznemiravanja, tužitelj je u spis dostavio odluku od 30. prosinca 2021. kojom je utvrdio da nije utvrđeno da postoji povreda dostojanstva – spolno uznemiravanje tuženice od strane radnika AS. Navedena odluka sadrži iscrpno obrazloženje iz kojeg proizlazi da je tužitelj kao poslodavac proveo postupak za zaštitu dostojanstva po prijavi tuženice od 23. prosinca 2021., u okviru kojeg postupka su saslušani svjedoci LS, CS, ŠSJ, MS, ĆSJ, US, IS, te je dopunski saslušan LS, podnositeljica prijave ŠS, ovdje tužena, zaprimljena je i izjava prijavljenog radnika AS, pregledane su Whatsapp poruke podnositeljice prijave i prijavljenog radnika, pregledane su fotografije te snimke kamera video nadzora. U obrazloženju svoje odluke tužitelj citira utvrđenja do kojih je došao u tijeku postupka te donosi zaključak da nije bilo spolnog uznemiravanja tuženice, budući da je utvrđeno kako tuženica nije pokazala osjećaj straha, odnosno to da se nalazi u neprijateljskom, ponižavajućem ili uvredljivom okruženju. Tužitelj je iz izvedenih dokaza zaključio da je tuženica u društvu prijavljenog radnika opuštena, nasmijana i raspoložena te da u više navrata i sama pokreće interakciju u odnosu na tog radnika, radi čega tužitelj smatra da nije bilo spolnog uznemiravanja tuženice kako je to ista navela u prijavi.

16. Tužitelj je u spis također dostavio presliku povratnice iz koje je razvidno da je tu odluku tuženica zaprimila 3. siječnja 2022., a što tuženica potvrđuje i u svom iskazu. S obzirom na navedeni datum tuženici je dana 4. siječnja 2022. počeo teći rok iz čl. 116 st. 2 ZR-a za izvanredno otkazivanje ugovora o radu. Tuženica također nije u roku iz čl. 134 st. 6 ZR-a zatražila zaštitu svog dostojanstva pred sudom te eventualno koristila mogućnost prekida rada koja je predviđena tim člankom ZR-a. Budući da je tuženica odluku o izvanrednom otkazu donijela tek 31. siječnja 2022., odluka je donesena izvan roka iz čl. 116 st. 2 ZR-a, radi čega se utvrđuje da je odluka nezakonita.

17. Nadalje, odluka je i neosnovana, budući da tuženica nije s uspjehom dokazala činjenicu da je bilo spolnog uznemiravanja, odnosno da je tužitelj povrijedio svoje obveze iz radnog odnosa na način da nije tuženicu zaštitio od spolnog uznemiravanja na radnom mjestu. Naime, tužitelj je u spis dostavio svoju odluku od 30. prosinca 2021. iz koje proizlazi da je tužitelj proveo postupak zaštite dostojanstva u roku koji je predviđen odredbom čl. 134 st. 5 ZR-a, u okviru kojeg postupka je tužitelj proveo čitav niz dokaznih radnji u vidu saslušanja svjedoka, čitanja izjava te uvida u Whatsapp poruke podnositeljice prijave, pregleda fotografija te snimki kamera video nadzora, nakon čega je zaključio da spolnog uznemiravanja tuženice nije bilo. Iz navedenog se ne može zaključiti da je tužitelj povrijedio svoje obveze iz radnog odnosa jer je razvidno da je detaljno i sveobuhvatno proveo postupak za zaštitu dostojanstva, a sama činjenica da u okviru tog postupka nije donesen zaključak da je bilo spolnog uznemiravanja ne utječe na poštivanje obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja. Iz odluke od 30. prosinca 2021. vidljivo je da je tužitelj kao poslodavac uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja te je donio zaključak sukladno vlastitom uvjerenju. Ukoliko je tužena smatrala da je ipak spolnog uznemiravanja bilo, trebala je pokrenuti sudski postupak za zaštitu dostojanstva iz čl. 134 ZR-a, koji postupak tuženica nesporno nije pokrenula.

18. Također valja navesti da prema odredbi čl. 115 st. 4 ZR-a radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ne navodeći za to razlog. S obzirom na navedenu odredbu tuženica je imala u svakom slučaju mogućnost redovito otkazati ugovor o radu uz obvezu poštivanja otkaznog roka, ako je smatrala da za nju više nije poželjno nastaviti radni odnos kod tužitelja. Da bi se ispunili uvjeti za izvanredno otkazivanje ugovora o radu potrebno je ispunjenje zakonskih pretpostavki iz čl. 116 st. 1 i 2 ZR-a, koje se u ovom slučaju nisu ostvarile.

19. Za rješenje ovog spora nisu relevantni iskazi parničnih stranaka koji suglasno potvrđuju činjenicu da je tuženica doista podnijela prijavu za zaštitu dostojanstva dana 23. prosinca 2021., da je o toj prijavi proveden postupak u okviru kojeg je donesena odluka od 30. prosinca 2021., koja je dostavljena tuženici dana 3. siječnja 2022., budući da tuženica nije s uspjehom dokazala činjenicu da je bila uznemiravana na radnom mjestu, odnosno da je odluku o izvanrednom otkazu izjavila u roku iz čl. 116 st. 2 ZR-a. Kao što je ranije navedeno iz odluke tužitelja od 30. prosinca 2021. je razvidno da tužitelj kao poslodavac svojim postupanjem nije povrijedio obveze iz radnog odnosa, budući da je sagledao prijavu tuženice, proveo iscrpan postupak utvrđenja činjeničnog stanja te je donio zaključak da nije bilo spolnog uznemiravanja. To što tuženica nije bila zadovoljna s rezultatom postupka koji je vođen kod tužitelja ne znači da je tužitelj povrijedio svoje obveze iz radnog odnosa koje bi opravdavale odluku o izvanrednom otkazu.

20. Nadalje, za rješenje ovog spora nisu relevantni navodi direktora tužitelja, a vezano uz poremećaj u organizaciji rada do kojeg je došlo uslijed otkaza tuženice, budući da se u ovom predmetu ne odlučuje o eventualnom zahtjevu tužitelja za naknadu štete niti je za zakonitost odluke o izvanrednom otkazu relevantno to je li ta odluka izazvala poremećaj u radnom procesu tužitelja ili ne.

21. Slijedom svega navedenog valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, s obzirom da je utvrđeno kako je odluka o izvanrednom otkazu nepravodobna, a ujedno i neosnovana, te donijeti presudu kao pod točkom I/ izrijeke.

22. Odluka o parničnom trošku donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a koja propisuje da stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

23. Trošak tužitelja odnosi se na trošak jednokratne nagrade iz Tbr. 7/2 Tarife u iznosu od 400,00 eura, kojem iznosu se ima pridodati iznos od 100,00 eura na ime 25% PDV- a (Tbr. 46), što ukupno iznosi 500,00 eura koji trošak je tuženica dužna naknaditi tužitelju, sve sukladno Tbr. 52/4 Tarife.

24. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka nije osnovan, budući da se na ovaj predmet primjenjuje Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22), a sve sukladno odredbi Tbr. 52/4 Tarife. Stoga tužitelj ima pravo na trošak u visini Tarife koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odnosno dana 7. veljače 2022. Također, s obzirom da se spor vodi radi utvrđenja nezakonitosti odluke o otkazu, tužitelj ima pravo na trošak u vidu jednokratne nagrade iz Tbr. 7/2 Tarife, a na prema odredbama Tarife koje se odnose na procjenjive predmete.

25. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 3. rujna 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćniku