REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: P-1319/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
PRESUDA NA TEMELJU OGLUHE
Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Jasenki Glavan, kao sucu pojedincu,u pravnoj stvari tužitelja FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Jurici Kvartuču, odvjetniku u Zadru, Obala kneza Branimira 12 ,protiv tuženika ŠS ( u zemljišnim knjigama evidentiran i kao ŠS sin F), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, dana 03. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnina oznaka k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i 431/3 k. o. [katastarska općina], za cijelo, što je tuženik dužan priznati i trpjeti te da je tužitelj na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, ovlašten u zemljišnim knjigama nadležnog suda ishoditi uknjižbu prava vlasništva na prethodno navedenim nekretninama oznaka k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i 431/3 k. o. [katastarska općina] na svoje ime, i to za cijelo uz istovremeno brisanje upisa prava vlasništva s imena tuženika.
.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je stvarni vlasnik za cijelo nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, oznaka: • k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] • k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] • k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dalje u tekstu i kao: „Predmetne nekretnine“). Predmetne nekretnine u naravi čine jedinstvenu fizičku i funkcionalnu cjelinu i to obiteljsku kuću sa pripadajućim zemljištem, kako je to i navedeno u članku 1. kupoprodajnog ugovora, a što je također vidljivo iz katastarskog plana, koji jasno prikazuje predmetne nekretnine na kojima se nalazi kuća zajedno s pripadajućim zemljištem. Unatoč stvarnom vlasništvu tužitelja u zemljišnim knjigama još uvijek je kao vlasnik predmetnih nekretnina pogrešno evidentiran pravni prednik tužitelja, ovdje tuženik ŠS. Tuženik je u katastarskom operatu pogrešno evidentiran i kao posjednik predmetnih nekretnina i to unatoč posjedu koji dulje od tri desetljeća tužitelj uživa nad predmetnim nekretninama. Tužitelj je valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva stekao temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenog 9. lipnja 1992. godine s tuženikom ZS, koji je i tada boravio u [adresa]. Pojašnjava se da je tuženik ranije, između ostalog i zbog činjenice da živi u [adresa] i da je dislociran, a radi poduzimanja pravnih radnji u njegovo ime i za njegov račun u Republici Hrvatskoj uključujući i sklapanje predmetnog ugovora ovlastio punomoćnika JS koji je i potpisao ugovor. Temeljem tog ugovora, tužitelj je uredno platio porez na promet nekretnina, što je i službeno potvrđeno u ugovoru klauzulom nadležnog Sekretarijata za financije tadašnje Općine Zadar, Uprave državnih prihoda, od 6. kolovoza 1992. godine i ušao u posjed. U trenutku sklapanja predmetnog ugovora, tuženik je bio uknjižen kao vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok za nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] još nije bio upisan u zemljišnim knjigama, ali se člankom 3. ugovora izrijekom obvezao srediti svoje zemljišnoknjižno vlasništvo, što je i učinio temeljem pravomoćne presude od 1. listopada 1992. godine. Nadalje je tužitelj u cilju usklađenja faktičkog i zemljišnoknjižnog stanja, podnio prijedlog za upis prava vlasništva u zemljišne knjige, pozivajući se na kupoprodajni ugovor iz 1992. godine. Međutim, zemljišnoknjižni sud je odbio prijedlog, obrazlažući da predmetnom ugovoru nije priložena punomoć kojom bi punomoćnik JS bio ovlašten sklopiti ugovor u ime i za račun tuženika, kao i da nije ovjeren potpis prodavatelja pa nije bilo moguće provesti upis prava vlasništva na ime tužitelja. Tužitelj se od dana sklapanja ugovora, odnosno od 1992. godine, nalazi u mirnom, nesmetanom posjedu svih predmetnih nekretnina, koje koristi kao jednu funkcionalnu i fizičku cjelinu – kuću sa pripadajućim zemljištem. Tijekom više od tri desetljeća, niti tuženik niti bilo koja treća osoba nisu poduzimali nikakve radnje kojima bi tužitelju osporili posjed, ili doveli u pitanje njegov status stvarnog vlasnika. Da tuženik nikada nije osporavao pravo vlasništva niti posjed tužitelja proizlazi iz činjenice da je tuženik preuzete obveze iz ugovora o kupoprodaji izvršio i naposljetku ishodio upis svoga prava vlasništva na preostalim nekretninama. Na sve naprijed navedene okolnosti u slučaju potrebe, u daljnjem tijeku postupka predlaže se također saslušati mnogobrojne svjedoke koji imaju neposredna saznanja o predmetu spora, a čiji će se podatci dostaviti u daljnjem tijeku postupka. Unatoč postojanju valjanog pravnog temelja i činjenici da je tužitelj u posjedu nekretnina, zbog formalnih razloga koje nije mogao otkloniti (odsustvo punomoći i neovjerenost ugovora), tužitelj nije mogao provesti uknjižbu. Obzirom na navedeno podnošenje ove tužbe predstavlja jedini način putem kojeg tužitelj može ostvariti svoje pravo vlasništva i osigurati upis u zemljišnim knjigama, čime bi se konačno uskladilo faktičko i zemljišnoknjižno stanje. Stoga tužitelj predlaže da tuženik ne osporava navode iz tužbe odnosno da se ogluši na način da na tužbu ne odgovori ili da izričito prizna tužbeni zahtjev. U tom slučaju, ukoliko tuženik na ovu tužbu ne odgovori ili prizna tužbeni zahtjev, tužitelj neće potraživati trošak ovog postupka. Slijedom navedenog, a kako bi se predmet riješio bez nepotrebnog vođenja spora, te kako bi se omogućilo brzo i ekonomično zaključenje postupka i provedba upisa prava vlasništva na ime tužitelja, tužitelj podnosi ovu tužbu sa prijedlogom da Naslovni sud nakon provedenog dokaznog postupka, pa makar zbog izostanka ili ogluhe donese presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja.
2. Tuženik je bio uredno pozvan da podnese odgovor na tužbu u danom roku pa budući da se nije očitovao, odnosno nije dostavio pisani odgovor na tužbu, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, kao što ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženicu spriječio opravdani razlog da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem čl. 331. b. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22) odlučeno kao u izreci presude.
Zadar, 03. rujna 2025.
S u t k i nj a
Jasenka Glavan
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženiku osobno
Nakon pravomoćnosti:
- Porezna uprava Zadar.
