REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-474/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Kalebić, odvjetnik u Splitu, protiv prvotuženika Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, Split, Kavanjinova 2, OIB: 04847852112, koga zastupa punomoćnik Dragan Mioč, odvjetnik u Splitu i drugotužene Splitsko–dalmatinske županije, Split, Domovinskog rata 2, OIB: 40781519492, zastupane po punomoćniku Mislavu Poliću, odvjetniku u Splitu, radi poništenja odluke o imenovanju, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-197/2024-2 od 17. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-351/2020-27 od 20. lipnja 2024., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.

II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-197/2024-2 od 17. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-351/2020-27 od 20. lipnja 2024., s time da je u prijedlogu naznačila pravno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, za odluku u sporu, te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koje glasi:

"1. Treba li odluka o izboru ravnatelja ustanove donesena prema članku 38. st. 1. Zakona o ustanovama biti obrazložena na način da sadrži razloge koji su bili odlučujući za donošenje odluke?".

2. Nadalje, tužiteljica u prijedlogu navodi da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka odnosno pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17

- dalje: Konvencija).

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da nije riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, pobijana (drugostupanjska) presuda nije utemeljena na shvaćanju da se odluka o izboru ravnatelja ne može pobijati iz razloga što odluka nije obrazložena, već je utemeljena na shvaćanju da se ista ne može pobijati iz razloga što jedan kandidat smatra da odluka nije valjano obrazložena. Iz sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da tužiteljica tvrdi da Odluka o izboru ravnatelja u predmetnom sporu nije valjano obrazložena, čak što više tužiteljica navodi da je ista obrazložena, doduše s točno (5) uopćenih rečenica.

5. Kako tužiteljica uz prijedlog za dopuštenje revizije nije u skladu s odredbom čl. 387. st. 3. ZPP priložila Odluku o izboru ravnatelja iako iz navedene odredbe proizlazi, uz ostalo, da je stranka dužna prema potrebi između ostalog dostaviti i druge dijelove spisa s jasnom naznakom spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva, to u svakom slučaju nije riječ o pitanju koje ima u vidu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP.

6. U takvoj situaciji neodlučno je pozivanje tužiteljice na razloge važnosti u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP tj. na odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2777/19-4 od 11. ožujka 2020., dok odluke Upravnog suda u Splitu na koje se također tužiteljica poziva nemaju značaj razloga važnosti, a što proizlazi iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

7. Prema tome, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u toč. I. izreke.

8. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je isti utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, treba reći da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom RH i Konvencijom. Naime, tužiteljica određeno ni ne navodi koje bi joj to temeljno ljudsko pravo u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno, dok sadržajem prijedloga ukazuje na arbitrarno odlučivanje. Međutim, prema stavu ovog suda nižestupanjske odluke su obrazložene, ne mogu se smatrati nerazumnima ili arbitrarnima. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje, a na što opisno ukazuje u prijedlogu za dopuštenje revizije.

9. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno je kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 3. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa