REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1312/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKA AGENCIJA ZA OSIGURANJE DEPOZITA, Zagreb, Jurišićeva ulica 1, OIB 94819327944, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Matić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Odvjetničko društvo Cvitković & Devidé, društvo s ograničenom odgovornošću, Zagreb, Ulica Pere Budmanija 5, OIB 82729687453, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glamuzina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3462/2024-2 od 27. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1021/2023-18 od 7. lipnja 2024., na sjednici održanoj 3. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnih prava, prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3462/2024-2 od 27. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1021/2023-18 od 7. lipnja 2024. postavljajući slijedeće pravno pitanje:

„Derogira li odredba čl.50.st.1 toč. 9. Ovršnog zakona odredbu čl. 1113. Zakona o obveznim odnosima, kojom je propisana zabrana dvostruke naplate potraživanja, u slučaju kada dužnik propusti istaknuti osnovani prigovor namirenja u postupku koji je prethodio donošenju ovršne isprave, te ima li ovršenik pravo na povrat dvostruko naplaćenog iznosa?“,

sadržajno se pozivajući na razloge propisane čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP poziva se na povredu prava na pošteno suđenje zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija).

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Polazeći od čl. 385.a ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Tužitelj postavljenim pravnim pitanjem zanemaruje činjenice na kojima se temelji pobijana odluka, a prema kojima proizlazi da je tužitelj propustio u parničnom postupku u kojem je donijeta presuda – ovršna isprava temeljem koje se vodi ovršni postupak istaknuti da je dio tražbine koja je bila predmet spora već podmirio.

3.2. Dakle, sadržaj obrazloženja pobijane odluke upućuje da je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim iz razloga što tužitelj u ovoj parnici iznosi činjenice koje su egzistirale u vrijeme kada se utvrđivala obveza tužitelja prema tuženiku i koju činjenicu tada nije iznio.

3.3. Stoga i odluke na koje se tužitelj poziva u smislu čl. 387. st. 3. ZPP ne koincidiraju u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja.

3.4. Nadalje, sadržaj postavljenog pravnog pitanja, kao i navodi kojima tužitelj obrazlaže prijedlog za dopuštenje revizije upućuju na pobijanje nižestupanjskih odluka u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za isplatom iznosa koji mu je naplaćen u ovršnom postupku, a za koji tvrdi da je prethodno (dakle prije donošenja presude koja je ovršna isprava temeljem koje se provodi ovrha) platio, pritom se pozivajući na čl. 1113. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO).

3.5. Međutim, iz priložene žalbe tužitelja proizlazi da se tužitelj izričito izjasnio da dio prvostupanjske presude kojom je odbačen njegov zahtjev za isplatom ovog iznosa od 83.283,56 € (toč. II. izreke prvostupanjske presude) nije predmet pobijanja (drugi odlomak toč. II. žalbe tužitelja).

3.6. Stoga, u revizijskom dijelu postupka tužitelj u ovom dijelu više ne može pobijati nižestupanjske odluke.

4. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljano pravno pitanje je odbijen te je odlučeno je kao pod I. izreke.

5. Temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

5.1. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

5.2. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

6. Stoga je u odnosu na povredu temeljnih prava temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbačen te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek