REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3493/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OSATINA GRUPA d.o.o. OIB: 52123139126, Semeljci, Kralja Tomislava 91, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Kovačev, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Ivica Kovačev, Iva Kovačev Radić i Ivan Jukić u Osijeku, Europske avenije 3/I, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-907/2023-4 od 30. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-227/2021-73 od 31. siječnja 2023., na sjednici održanoj 3. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-907/2023-4 od 30. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-227/2021-73 od 31. siječnja 2023. postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) Ima li pravna odredba članka 51. stavka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 39/13, 48/15) normativnu snagu dovoljnu za stvaranje legitimnog očekivanja korisnika koji su podnijeli valjan zahtjev (Prijavni obrazac), ispunili sve zakonske uvjete te za koje je nadležno tijelo utvrdilo konkretan opseg prava, da će im se donijeti odluka o zakupu državnog poljoprivrednog zemljišta bez javnog poziva? 2) Je li u situaciji kada se odredba članka 51. stavka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 39/13, 48/15) primjenjuje prema dijelu korisnika koji ispunjavaju sve uvjete, a prema drugima ne, iako su svi korisnici u identičnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji, riječ o povredi načela jednakosti svih pred zakonom (članak 14. stavak 2. Ustava RH) i načela zabrane arbitrarnosti u postupanju javnopravnog tijela? 3) Može li se pravno valjano zaključiti da se legitimno očekivanje tužitelja temeljem članka 51. stavka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 39/13, 48/15) može ograničiti ili zanijekati zbog pogreške javnopravnog tijela (APZ), ako su svi objektivni i subjektivni uvjeti bili kumulativno ispunjeni, a postupak je formalno započet?
4) Može li se tužitelju uskratiti naknada štete zbog izgubljene dobiti ako je dokazano da je javnopravno tijelo nepravilno prekinulo postupak u kojem je tužitelj imao utvrđeno pravo na dodjelu zemljišta, uz postojanje raspoloživih resursa i jednak tretman drugih korisnika?“ pozivajući se na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda, odnosno da je riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih nema prakse revizijskog suda. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da mu je pobijanom drugostupanjskom presudom povrijeđeno pravo na pošteno suđenje sadržajno se pozivajući na povredu temeljnih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) te čl. 6. i 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te čl. 1. Protokola 1 uz Konvenciju ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija)
2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedlog i predlaže da se prijedlog odbije.
3. Polazeći od odredbe čl. 385.a ZPP, ovaj sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
3.1. Postavljenim pravnim pitanjima tužitelj polazi od vlastite ocjene osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva i tumačenja zakonskih odredbi koje ne odgovara razlozima na kojima se temelji pobijana odluka.
3.2. Stoga i odluke na koje se u smislu razloga važnosti u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva (čl. 387. st. 3. ZPP) ne koincidiraju u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja.
4. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4.1. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
4.2. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja, dok je pobijanom presudom sud drugog stupnja detaljno odgovorio i na sve žalbene navode tužitelja koji su od odlučnog značaja. Nižestupanjske odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
4.3. U odnosu na navode tužitelja iz prijedloga za dopuštenje revizije i pozivanje na legitimna očekivanja za koja tvrdi da proizlaze iz čl. 51. st. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ br. 39/13 i 48/15 - dalje: ZPZ) valja odgovoriti da postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj ne traži da se tuženici naloži da primjenom čl. 51. st. 3. ZPZ s njime sklopi ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta, već naknadu štete, za koju su nižestupanjski sudovi ocijenili da nisu ostvarene zakonske pretpostavke. Nadalje, čl. 51. st. 3. ZPZ je propisano da iznimno država može dati poljoprivredno zemljište u zakup bez javnog poziva, dakle ne i da tako mora postupiti, pa takav sadržaj zakonske norme ne upućuje da svaka fizička i pravna osoba koja se bavi stočarstvom i koja nema minimalnu površinu poljoprivrednog zemljišta propisanu prema broju uvjetnih grla ima legitimno očekivanje da će joj država odobriti zakup poljoprivrednog zemljišta bez javnog poziva. (Na isti način i Revd 75/2024 od 1. veljače 2024.).
5. Stoga je prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odbijen, dok je u odnosu na povrede temeljnih prava temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odbačen.
Zagreb, 3. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
