REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2815/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lorenco d.o.o., Pag, Zagrebačka ulica 12, OIB: 39577450127, kojeg zastupa punomoćnik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ŽB, glavnog urednika Jutarnjeg lista nakladnika Hanza media d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković-Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i Partneri d.o.o. Zagreb, radi objave ispravka informacija, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3059/2022-2 od 10. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-203/19-31 od 28. travnja 2022., na sjednici održanoj 3. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava, prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3059/2022-2 od 10. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-203/19-31 od 28. travnja 2022. postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) Pod kojim uvjetima te pod ispunjenjem kojih pretpostavki je sud dužan primjenom sudske prakse revizijskog suda Rev-855/2012 djelomično usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u parničnom postupku radi zahtjeva za ispravak informacije u dijelu teksta zahtjeva za ispravak čije objavljivanje ne bi „prouzročilo odgovornost nakladnika za štetu“?
2) Da li sadržaj teksta zahtjeva za ispravak informacije, pa time i sadržaja petita posljedičnog tužbenog zahtjeva u parničnom postupku, koji ne predstavlja uvredljive navode već hipotetski i/ili tek moguće neistinu ili potencijalne klevetničke navode, može per se predstavljati neoborivi razlog za primjenu odredbe članka 42. stavka 4. točke 6. ZMa te time osloboditi nakladnika od odgovornosti za objavu ispravka te, ako da, pod kojim uvjetima i pod ispunjenjem kojih pretpostavki?
3) Da li je glavni urednik/nakladnik, a u primjeni gore navedene odredbe članka 41. stavka 1. ZM-a i to dijela koji glasi „…Ispravak se može objaviti u izmijenjenom obliku samo ako na to pristane podnositelj zahtjeva…“ , dužan pozivom na odredbu članka 42. stavka 4. točke 6. ZM-a predložiti izmijenjeni tekst ispravka koji „…ne bi prouzročio odgovornost nakladnika za štetu…“ te, ako da, uz koje materijalne i procesne posljedice, a ako ne, uz koje tada materijalne i procesne posljedice? 4) Da li odredba članka 42. stavka 4. točke 6. ZM-a i to „…Glavni urednik dužan je objaviti ispravak, izuzev ako….bi objavljivanje ispravka prouzročilo odgovornost nakladnika za štetu…“ pretpostavlja postojanje razine vjerojatnosti nastanka odgovornosti za štetu te, ako da, koje razine vjerojatnosti, ili se traži nepobitno dokazivanje sigurnosti nastupanja takove štete?
5) Pod kojim uvjetima i kojim pretpostavkama, a sa kojim nužnim sadržajem takove obavijesti, se smatra da je glavni urednik izvršio svoju zakonsku obvezu iz članka 42. stavka 5. ZM-a te da li paušalan navod pozivom na zakonsku odredbu bez naznake/citata neprihvatljivog dijela teksta zahtjeva za ispravak predstavlja izvršenje takove obveze te time osnove za oslobođenje od odgovornosti?
6) na kojoj parničnoj stranci je teret dokazivanja ispunjavanja pretpostavki primjene odredbe članka 42. stavka 4. točke 6. ZM-a?
7) da li je tuženik u parničnom postupku radi zahtjeva za objavu ispravka informacije koji sadržaj teksta zahtjeva za ispravak informacije, pa time i sadržaja petita posljedičnog tužbenog zahtjeva u parničnom postupku, ne predstavlja uvredljive navode već hipotetski i/ili tek moguće neistinu ili potencijalne klevetničke navode, dužan dokazivati da su takovi navodi zahtjeva za ispravak neistina i/ili kleveta pa bi time „objavljivanje ispravka prouzročilo odgovornost nakladnika za štetu“ ili je teret dokaza istinitosti takovih navoda na tužitelju?“,
pozivajući se na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da mu je pobijanom drugostupanjskom presudom povrijeđeno pravo na pošteno suđenje sadržajno se pozivajući na povredu temeljnih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) te čl. 6. i 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te čl. 1. Protokola 1 uz Konvenciju ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Polazeći od odredbe čl. 385.a ZPP, ovaj sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
3.1. Postavljena pravna pitanja tužitelja ne sadrže element univerzalnosti koji bi se odgovorom na pravno pitanje u slučaju dopuštanje podnošenja revizije mogao ostvariti u smislu zauzimanja pravnog shvaćanja radi jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.2. Odgovor na postavljena pravna pitanja ovisi o okolnostima konkretnog slučaja i odnose se na okolnosti koje se utvrđuju u svakom pojedinom predmetu.
3.3. Naime, ne postoji opći pravni standard prema kojem se utvrđuju kriteriji prema kojima će biti ispunjene pretpostavke za djelomično prihvaćanje tužbenog zahtjeva za ispravkom objavljene informacije, već se te okolnosti utvrđuju u okviru svakog pojedinog sudskog postupka prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva za ispravkom objavljene informacije i procjene suda je li moguće djelomično prihvatiti zahtjev za ispravkom objavljene informacije. Tužitelj nije postavio pitanje može li sud naložiti glavnom uredniku da objavi samo određeni dio zatraženog ispravka objavljene informacije (kako je to učinjeno u predmetu Revd 1012/2024 od 21. kolovoza 2024.), već postavljenim pravnim pitanjima traži odgovor koji su općenito pravni standardi prema kojima sud određuje osnovanost tužbenog zahtjeva za objavu ispravka informacije, što ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja.
3.4. Stoga i odluke na koje se u smislu razloga važnosti u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva (čl. 387. st. 3. ZPP) ne koincidiraju u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja.
3.5. Iako se u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj poziva na odluku ovoga suda (Revd 1012/2024 od 21. kolovoza 2024.) koja se odnosi na pravno i činjenično podudarnu situaciju, tužitelj u ovom predmetu nije postavio pravno pitanje koje bi sadržajno odgovaralo pravnom pitanju koje je dopušteno citiranom odlukom.
4. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4.1. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
4.2. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Nižestupanjske odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
5. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odbijen, dok je u odnosu na povrede temeljnih prava temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odbačen.
Zagreb, 3. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
