REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 12, 21000 Split

Pr-2243/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nevenu Matasu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 03. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju bruto iznos u visini od 1.484,17 EUR-a na ime manje isplaćene naknade za prekovremeni rad uz uvećanje posebnih uvjeta rada , liječničkog dodatka i na ime razlike manje isplaćene naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora i/ili bolovanja s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i koja teče na bruto iznos od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, osim zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima plaće, specificirano kako slijedi:

-na iznos od 45,67 EUR od 16. studenog 2018.g., do isplate,

-na iznos od 97,87 EUR od 16. prosinca 2018.g., do isplate,

-na iznos od 44,99 EUR od 16. siječnja 2019.g., do isplate,

-na iznos od 77,61 EUR od 16. veljače 2019.g., do isplate,

-na iznos od 98,56 EUR od 16. ožujka 2019.g., do isplate,

-na iznos od 80,93 EUR od 16. travnja 2019.g., do isplate

-na iznos od 139,34 EUR od 16. svibnja 2019.g., do isplate,

-na iznos od 94,49 EUR od 16. lipnja 2019.g., do isplate,

-na iznos od 67,80 EUR od 16. srpnja 2019.g., do isplate,

-na iznos od 54,84 EUR od 16.kolovoza 2019.,pa do isplate;

-na iznos od 126,24 EUR od 16. rujna 2019.g., do isplate,

-na iznos od 115,26 EUR od 16. listopada 2019.g., do isplate,

-na iznos od 31,56 EUR od 16. studenog 2019.g., do isplate,

-na iznos od 64,39 EUR od 16. prosinca 2019.g., do isplate,

-na iznos od 129,80 EUR od 16. siječnja 2020.g., do isplate,

-na iznos od 101,89 EUR od 16. veljače 2020.g., do isplate,

-na iznos od 61,45 EUR od 16. ožujka 2020.g., do isplate,

-na iznos od 4,43 EUR od 16. travnja 2020.g., do isplate,

-na iznos od 23,90 EUR od 16. svibnja 2020.g., do isplate,

-na iznos od 13,94 EUR od 16. lipnja 2020.g., do isplate

-na iznos od 9,01 EUR od 16. kolovoza 2020.g., do isplate

-na iznos od 0,70 EUR od 16. rujna 2020.g., do isplate.

II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime troškova ovog postupka ukupan iznos od 1.640,45 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, te koja se obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 21. prosinca 2023. tužitelj navodi da je vremenskom razdoblju od 2011. godine do današnjeg dana je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine specijalist na Klinici za psihijatriju, te da mu je rad organiziran u 24-satnim dežurstvima. Zbog takve organizacije rada, tužitelj da je u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvario velik broj prekovremenih sati. U navedenom razdoblju na snazi da je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 143/13, 96/15 i 29/18 (dalje: KU) kojim da je tužiteljeva plaća regulirana u članku 47. (45.) navedenih KU. Osim KU, u spornom razdoblju na snazi da je i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12, 24/17 i 128/17 (dalje: TKU), koji se paralelno primjenjuje na tužitelja i koji plaću radnika u članku 51. (50.) definira na identičan način kako je opisano u KU. Nadalje se navodi da su u odredbama članka 51.(49.), 57.(55.) i 59.(57.) KU, te u odredbi članka 54. (53.) TKU propisani dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno određeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužitelju da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo ( za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost tog sata uvećava se za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost sata uvećava se za 25%, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata 10% ili 12% itd....). Nadalje se navodi da je tuženik posljedično tužitelju pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Odredbom članka 36.st.2. KU propisano je „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“ Odredbom čl.59. st.1. TKU da je propisano: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca posredno prije nego je započeo bolovanje.“

Tuženik da je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće za godišnji odmor pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek), pa da je time tužitelju pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za godišnji odmor u cijelom spornom razdoblju od studenog 2018.g. pa do danas. Naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tuženik da je pogrešno obračunao u cijelom utuženom razdoblju i to kao prosječnu vrijednost satnice (prema zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju), a ne kao prosječnu vrijednost plaće (po odredbama TKU – kao lex specialis). Sukladno svemu navedenom, tuženik da je tužitelju isplatio umanjenje plaće za razdoblje od mjeseca studenog 2018.g. pa do dana pribave podataka, i to na način da od mjeseca studenog 2018.g. pa do dana pribave podataka nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve sate koje je tužitelj odradio, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada- čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz članka 86.ZR09 (do 07.08.2014.) i pravo iz članka 94. ZR14 (od 07.08.2014.), a u svezi s člankom 57.st.2. (55.) KU; od mjeseca studenog 2018.g. pa do dana pribave podataka -nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio kao doktor medicine i imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata-čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz članka 59. (57.) KU; od mjeseca studenog 2018.g. pa do dana pribave podataka je pogrešno obračunao naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje, čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz članka 60.ZR09 (do 07.08.2014.) i pravo iz članka 81. ZR14 (od 07.08.2014.), a u svezi s člankom 59.st.1. TKU(NN 141/12), odnosno čl.58.st.2. TKU- a (NN 128/17), zbog kojih povreda da je u spornom razdoblju i po navedenim osnovama tužitelju isplaćena umanjena plaća. Nadalje navodi da budući da su podaci o rasporedu rada vidljivi samo na rasporedima rada i evidenciji rada, a što da je dokumentacija kojom raspolaže samo tuženik (kao poslodavac), a tužitelj da ne raspolaže svim svojim platnim listama za sporno razdoblje, te da je riječ o dokumentaciji koja se može smatrati zajedničkom, tužitelj da nije u mogućnosti postaviti određen tužbeni zahtjev, pa stoga temeljem odredbi članka 186.b.st.1. i 2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), zaključno predlaže naslovnom sudu da donese rješenje kojim će naložiti tuženiku da u spis dostavi tužiteljevu evidenciju rada i platne liste za utuženo razdoblje kako bi tužitelj mogao urediti tužbeni zahtjev.

2. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 3. srpnja 2025. sukladno nalazu i mišljenju Centra za vještačenja d.o.o. Split, tako da u konačnici potražuje ukupan bruto iznos od 1.484,17 EUR.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 6. studenog 2024. (list 12-13 spisa) ističe kako u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže odbiti tužbu u cijelosti kao neosnovanu.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Ugovora o radu od 04.04.2011. (list 5 spisa); Aneksa 1 ugovora o radu od 9.12.2016. (list 6 spisa); obračunskih isprava za isplatu plaće – naknade za svibanj 2019. (list 7 spisa); platnih lista za tužitelja (list 19-58 spisa); nalaza i mišljenja – financijskog vještačenja Centra za vještačenja d.o.o. Split (list 61-74 spisa).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće po osnovi dodatka na plaću za razdoblje od studenog 2018. do rujna 2020. i to s osnove ostvarenih sati prekovremenog rada po osnovi dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za živote i zdravlje pacijenata, te naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

7. Među strankama u ovom postupku nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine specijalista na Klinici za psihijatriju, međutim među strankama je sporno da li je tuženik tužitelju za to razdoblje isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za nesporno odrađene prekovremene sate.

8. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka nalaza i mišljenja – financijskog vještačenja Centra za vještačenja d.o.o. Split (list 61-74 spisa) proizlazi da Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) u članku 47. odnosno članak 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, kako slijedi: Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću da su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće. Vezano za posebne uvjete rada, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13;143/13) u članku 57., kasnije (NN 29/18) u članku 55., II. Dodatak KU (NN 92/19) propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji obavlja poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Vezano za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi da KU i Dodatci istom (NN 88/13; 143/13; 96/15, 92/19) propisuju da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću i to za razdoblje od 01.10.2015.g. do 31.8.2019.g. u iznosu 12% te u razdoblju od 01.09.2019.g. u iznosu 16% od osnovne plaće. Vezano za naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje da Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) u članku 34. navodi da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Nadalje, od 01. ožujka 2018. godine da KU (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20) u čl. 34. navodi da radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/2022) u istom članku navodi: 5. Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se isplaćuje naknada plaće u visini njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem koristi godišnji odmor (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ili u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, ovisno o tome što je za zaposlenika povoljnije. 6. Pod ostvarenim plaćama u prethodna tri mjeseca smatraju se plaće ostvarene za rad u tri mjeseca koja prethode mjesecu korištenja godišnjeg odmora. 7. Ako je u prethodna tri mjeseca zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva uračunava u prosjek iz stavka 5. ovoga članka. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 24/17, 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) u čl. 59., kasnije 58. regulira da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana istom pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje. Od 01. svibnja 2022. godine Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/2022) u čl. 57 navodi da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ako je to povoljnije za zaposlenika, odnosno ako je u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojemu je započeto bolovanje zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva se uračunava u prosjek. U vještvu se nadalje se navodi da su pri izradi nalaza i mišljenja korištene Obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) za razdoblje od 01.11.2018. do 28.02.2025. godine. Uvidom u platne liste da je razvidno da je tuženik tužitelju na sate rada obračunavao uvećanja zavisno da li su odrađeni subotom, nedjeljom, na dane blagdana, odnosno zavisno od toga da li su isti odrađeni u noćnom dijelu dana i u drugoj smjeni. Navedeno se prikazuje na primjeru nasumično odabranog obračuna plaće. Na zahtjev Naslova izvršen je uvid u predmetni spis sa dokumentacijom koja je stavljena na raspolaganje vještaku. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje da za razdoblje od 01.11.2018. do 28.02.2025. godine tužitelju nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate prekovremenog rada u razdoblju do 31.03.2020.g. dok su od 04.2020.g. pa nadalje na sve sate rada izvršeni obračuni svih dodataka. Stoga, za razdoblje od 01.11.2018. do 28.02.2025 godine potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 726,75 EUR, potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 575,75 EUR, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad, iznosi 181,67 EUR, slijedom čega da ukupno potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad iznosi 1.484,17 EUR.

9. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka Centra za vještačenja d.o.o. Split ovaj sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan, stručan i logičan budući je isti zasnovan na relevantnoj dokumentaciji u spisu koju je dostavio tuženik, te je tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno navedenom nalazu i mišljenju, a tuženik nije isticao nikakve prigovore na navedeni nalaz i mišljenje.

10. Temeljem odredbe članka 57. stavka 1. KU-a ''NN'' 143/13 je ugovoreno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Nadalje, temeljem odredbe članka 57. stavka 2. KU-a je ugovoreno da će se osnovna plaća uvećati radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (članak 58. KU-a), a na kojem Popisu je navedeno i radno mjesto i posao tužiteljice.

11. Prema Dodatku I. KU-a (''NN'' br. 96/15, dalje KU/15) koji je stupio na snagu 01.10.2015. godine odredbom članka 59. a je ugovoreno da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo kako je do tada bilo doktori medicine i dentalne medicine) koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja.

12. Imajući u vidu činjenicu da tužitelju KU 143/13 i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka tužitelj u tom smislu ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59., a KU/15 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59. a KU/15 budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom članka 59. a KU/15. Nije logično tumačenje tuženika da tužitelju utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužiteljice je utvrđeno i KU-om i člankom 86. Zakona o radu (''NN'' br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09) te članka 94. Zakona o radu (''NN'' br. 93/14, dalje ZR/14). U predmetnom slučaju treba istaći da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. U navedenom smislu prema mišljenju ovog suda utuženi dodaci tužitelja pripadaju za efektivno odrađene sate rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati bilo kao prekovremene sate. Isti stav je zauzet i u odluci Vrhovnog suda RH br. Revr- 206/12 od 02.04.2014. godine, a vezano za postavljeno pitanje dodataka o prekovremenom radu, a kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću da se odnose kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Također tužitelju pripada i pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca ako je to za nju povoljnije budući navedeno proizlazi iz odredbe članka sukladno odredbi članka 36. KU-a (''NN'' 143/13), a kojom je odredbom propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom koji dežura ili je pripravan pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Nije dvojbeno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio prekovremeno, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka Centra za vještačenja u Splitu pa sukladno tome nije sporno da istu pripada navedena naknada za godišnji odmor i bolovanje . Iz obračuna Centra za vještačenje u Splitu u navedenom smislu i proizlazi da tužitelju na ime razlike isplate u utuženom razdoblju s osnova manje isplaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja pripada iznos od 181,67 Eur-a.

13. Na dosuđeni ukupni iznos kojeg istog pripada po svim navedenim osnovama i to vezano za otežane uvjete rada, te za odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, te naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u iznosu od ukupno 1.484,17 EUR tužitelju su priznate i zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Tužitelja ne pripadaju zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega su tužitelju na priznati iznos glavnice dosuđene zatezne kamate izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

14. Zbog svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

15. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici tuženik je istom dužan naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripadaju trošak sastav tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 05.12.2024. u iznosu od 100 bodova; trošak zastupanja na ročištu od 19.03.2025. u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 23.04.2025. u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 03.07.2025. u iznosu od 100 bodova; trošak zastupanja na ročištu od 04.07.2025. u iznosu od 100 bodova, što ukupno iznosi 550 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2 EUR ukupno iznosi 1.100,00 EUR, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR koje je uplatio tužitelj, sveukupno iznosi 1.640,45 EUR, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 3. rujna 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužitelju-po punomoćniku

2/ tuženiku