REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4955/2025.

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ĐL i dr. zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), odlučujući o žalbi I. okrivljenog ĐL, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj: Pp-15802/2022 od 20. svibnja 2024, na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba I. okrivljenog ĐL, prvostupanjska presuda se u pobijanom dijelu u odnosu na žalitelja ukida i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu u tom dijelu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom na temelju čl. 183. Prekršajnog zakona okrivljeni ĐL je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u t. I. počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 eura koju kaznu je obvezan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 Eur, te troškove dovođenja 27,49 Eur, odnosno ukupno 327,49 Eur u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude.

2. U točki IV. pobijane presude na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona II. okrivljena DL je oslobođena od optužbe da bi počinila prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a određeno je na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona da troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2 do t. 5. i t. 7. Prekršajnog zakona za II. okrivljenicu padaju na teret proračunskih sredstava suda.

4. Protiv te presude I. okrivljeni ĐL je pravodobno po braniteljici podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnim sankcijama. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, pobijana presuda ukine u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na provođenje postupka.

5. Žalba je dijelom osnovana, a dijelom nedopuštena.

6. Rješavajući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te je pritom ovaj Sud utvrdio da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno, odnosno da provedeni dokazi nemaju potrebnu dokaznu snagu i vrijednost na kojima bi se mogla utemeljiti odluka o krivnji žalitelja, a kako to pravilno žalitelj ističe u žalbi.

7. Naime, prvostupanjski sud je izvanraspravno ispitao II. okrivljenicu DL **.**.2023. koja je iskazala da se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret te je predala pisanu obranu iz koje pisane obrane proizlazi da II. okrivljenica poriče da bi se ponašala na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu za njezinu krivnju, i da u svemu ostaje pri iskazu iz priloga optužnog prijedloga. Dakle, II. okrivljenica nije ispitana na okolnost da bi navedene poruke kod nje izazvale povredu dostojanstva i uznemirenost, a što je zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji je okrivljenik proglašen krivim.

8. Slijedom navedenog, obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na krivnju žalitelja nije utemeljeno na dokazima provedenim u postupku, s tim da valja naglasiti da I. okrivljenik ĐL poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret, pa je svakako prvostupanjski sud trebao ustrajati u provedbi dokaza suočenja između okrivljenika, a što je žalitelj i predlagao na glavnoj raspravi od 19. rujna 2023. kada je vanraspravno ispitan te u spis predao pisanu obranu i predložio da se zakaže nova glavna rasprava na koju će se pozvati DL i na kojoj bi se provelo suočenje njega i nje vezano za navode optužnog prijedloga.

9. Činjenica je da je prvostupanjski sud zakazao nakon toga glavne rasprave 9. studenog 2023., 11. prosinca 2023., 8. travnja 2024. i 15. svibnja 2024. te je na toj glavnoj raspravi branitelj žalitelja i dalje ustrajao da se provede dokaz suočenja između okrivljenika, smatrajući da se radi o neophodnom dokazu, a jednako tako je istaknuo da svaki eventualno nepristojni izraz automatski se ne može kvalificirati kao psihičko nasilje, pri čemu je potrebno uzeti u obzir i način komunikacije, te je prvostupanjski sud u t. 15. obrazloženja prvostupanjske presude obrazložio da je odbio prijedlog branitelja Vjekoslava Grgureva da se provede dokaz suočenja između I. okrivljenika i II. okrivljenice jer nije bilo moguće osigurati prisutnost I. okrivljenika i II. okrivljenice na glavnoj raspravi, da je zakazano 10 rasprava te na njih ili nisu došli oboje ili je došao I. okrivljenik, a nije došla II. okrivljenica, ili je došla II. okrivljenica, a nije došao I. okrivljenik, te da I. okrivljenik nije pristupio na glavnu raspravu zakazanu za 15. svibnja 2024. iako je o danu i vremenu glavne rasprave obaviješten na glavnoj raspravi održanoj 18. travnja 2024. pa da je takvim svojim ponašanjem vlastitim odabirom odlučio da ne želi sudjelovati u dokaznom postupku.

10. Međutim, imajući u vidu da iz provedenih dokaza nedvojbeno ne proizlazi da je II. okrivljenica postupanjem branitelja bila uznemirena i da joj je bilo povrijeđeno dostojanstvo, odnosno navedeno ne proizlazi iz dokaznog postupka, kako I. okrivljenik poriče počinjenje prekršaja koje mu se stavlja na teret te kako prvostupanjski sud nije proveo dokaz suočenja iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude, po ocjeni ovog Suda provedeni dokazi nisu dostatni da bi se na istima utemeljila odluka o krivnji žalitelja, odnosno u postupku nije nedvojbeno utvrđeno da bi žalitelj postupanjem navedenim u izreci pobijane presude ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz primijenjene odredbe zakona.

11. Nadalje, notorno je da svako neprimjereno ponašanje ne znači nužno i počinjenje prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kako se to osnovano ističe u žalbi te je prvostupanjski sud u odnosu na inkriminaciju žalitelja trebao svakako utvrditi težinu nasilja koju uopće nije utvrđivao niti je o tome dao ikakve razloge, a što je trebao učiniti.

12. Dakle, svakako je potrebno utvrditi je li postupanje okrivljenog ĐL navedeno u činjeničnom opisu optužnog prijedloga imalo potreban stupanj agresivnosti da bi se moglo raditi o prekršajnom djelu nasilničkog ponašanja u obitelji te da bi se okrivljenica DL smatrala žrtvom nasilja u obitelji u smislu odredbi Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

12.1. Prema citiranoj zakonskoj odredbi čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji nedvojbeno proizlazi da je psihičko nasilje ono netjelesno nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost pa je prema tome, prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenost žrtve jedna od odlučnih činjenica, odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koje čini biće djela iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

13. Slijedom navedenog, trebalo je pobijanu presudu ukinuti jer je za osuđujuću presudu potrebno s potrebnom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret jer se odluka o krivnji može temeljiti samo na činjenicama koje su nedvojbeno dokazane pa je slijedom navedenog činjenično stanje, za sada, nepotpuno utvrđeno, radi čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

14. Žalba žalitelja je nedopuštena u odnosu na oslobađanje od optužbe okrivljene DL zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, jer žalitelj nije podnositelj optužnog prijedloga protiv II. okrivljenice DL, već Policijska uprava zagrebačka, V. Policijska postaja Zagreb te žalitelj nije ovlašten podnijeti žalbu u odnosu na odluku o oslobađanju od optužbe II. okrivljenice iz razloga navedenih u prvostupanjskoj presudi.

15. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će provesti ponovo sve već provedene dokaze, ispitati u ovoj fazi postupka u svojstvu svjedokinje oštećenicu DL, provesti dokaz suočenja između žalitelja i svjedokinje, provesti i sve druge dokaze koje ocijeni potrebnim i nakon toga analizom i ocjenom svih provedenih dokaza i pravno relevantnih činjenica u ovom predmetu donijeti novu, valjano obrazloženu odluku.

16. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti na temelju odredbe čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona kao u izreci.

U Zagrebu 3. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Mirjana Medić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.