Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-741/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog CĆ, zbog prekršaja iz članka 29. točke 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (»Narodne novine«, br. 15/13., 108/13., 115/16., 127/17. i 121/19.), odlučujući o žalbi okrivljenog CĆ, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/21-26/2817, URBROJ: 513-02-3002/12-22-9, u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenog CĆ, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u odluci o kazni, na način da se za prekršaj iz članka 29. točke 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, činjenično opisanog u izreci prvostupanjskog rješenja o prekršaju, na temelju istog pravnog propisa, okrivljenom CĆ, izriče novčana kazna u iznosu od 420,00 (četiristodvadeset) eura, koju je dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude, a ukoliko u navedenom roku, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

II U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog CĆ te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni CĆ dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 90 (devedeset) dana računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem o prekršaju prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljeni CĆ proglašen je krivim te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.100,00 kuna / 676,89 eura, na temelju članka 29. stavka 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, radi prekršaja činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaj.

2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna / 26,54 eura.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kojoj u bitnome navodi da nije točno da je dana 05.12.2021. u 11,00 sati, zatečen na parkingu trgovine „MARINA“, a da je zatečen u posjedu i korištenju osobnog vozila. Točno je da je, dok su u navedenoj trgovini kupovali robu on, vlasnica vozila IĆ i susjed DĆ, carinsko vozilo prošlo pored trgovine „MARINA“. Napominje da su kupljenu robu stavljali u vozilu, a tada se vratilo pod rotacijom carinsko vozilo i zaustavilo ispred vozila u vlasništvu IĆ. Ističe da je carinski službenik izričito njemu naredio da sjedne u vozilo i da ide za njihovim vozilom u Koprivnicu, a što su i učinili. Pita se kako on radi carinski prekršaj, a ne vlasnica vozila. Žalitelj moli umanjenje novčane kazne.

4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno prekršajno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Razmatrajući dalje žalbu okrivljenika i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju, ovaj Sud je utvrdio da navodi žalbe kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o odgovornosti žalitelja nisu osnovani. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, treba istaknuti da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na glavnoj raspravi održanoj 21. rujna 2022., provelo dokazni postupak tijekom kojeg je izvršilo uvid i pročitalo materijalnu dokumentaciju spisa, te je okrivljeniku pozivanjem na glavnu raspravu bilo omogućeno pratiti tijek postupka, izjašnjavati se i predlagati dokaze u svezi s odlučnim činjenicama sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona, na kojoj glavnoj raspravi okrivljenik nije bio nazočan, a uredno je primio poziv. Time je svojom voljom propustio davati druge prijedloge i izjave i očitovanja o izvedenim dokazima.

8. U konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno je utvrdilo sve činjenice koje su odlučne za donošenje ispravne odluke u ovom prekršajnom predmetu na temelju vjerodostojne dokumentacije, posebice zapisnika o obavljenom nadzoru KLASA: 471-01/21-15/641, URBROJ: 513-02-1979/17-21-03 od 5. prosinca 2021., koji je sastavljen od strane ovlaštenih carinskih službenika koji su obavili nadzor, kao i zapisnika o ispitivanju osumnjičenika, koji predstavljaju valjani dokaz u postupku u smislu članka 158. stavka 5. i 6. Prekršajnog zakona. Tijelo koje je provodilo prethodni postupak, pravilno je u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzor, postupilo sukladno članku 158. stavku 6. Prekršajnog zakona te ispitalo osumnjičenika sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju okrivljenika i pritom ga upozorilo da ima pravo na branitelja koji može biti nazočan njegovu ispitivanju te da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja (članak 171. stavak 2.), a u vjerodostojnost navedenih materijalnih dokaza nije bilo razloga sumnjati. Okrivljenik nije imao primjedbe na sadržaj zapisnika o obavljenom nadzoru i zapisnika o ispitivanju osumnjičenika te ih je bez primjedbe potpisao.

9. Ovaj Sud utvrđuje da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo obrazloženje za svoja činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza, kao i za utvrđenje o krivnji žalitelja te o tome zašto su dokazi koji potvrđuju optužbu dostatni i prihvatljivi, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona kojima bi žalitelj doveo u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke.

10. Treba napomenuti kako je odredbom članka 8. stavka 2. točke 2. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila propisano da kod nezakonite uporabe motornih vozila na području RH obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza nastaje kada se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u [adresa] posjedovala motorno vozilo na koje u RH nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koristila takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj. Dakle, u konkretnom je slučaju valjano obrazložena povreda opisane materijalne odredbe budući je neprijeporno utvrđenje korištenja odnosno uporabe predmetnog vozila, kao što je i pravilno obrazloženje glede prebivališta okrivljenika u [adresa].

11. Ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju glede odluke o kazni, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići i blažom novčanom kaznom od one koju je izreklo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak.

10. Nadalje, posebno treba napomenuti da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u obrazloženju odluke o prekršaju navelo da je prilikom odmjeravanje novčane kazne Vijeće za prekršaje cijenilo sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, a naročito težinu učinjenog prekršaja i njegove posljedice, te stupanj odgovornosti okrivljenika. Međutim, ovaj Sud primjećuje da pritom ne navodi niti jednu okolnost koju je cijenilo bilo kao olakotnu, bilo kao otegotnu. Imajući u vidu činjenicu da okrivljeniku nisu utvrđene otegotne okolnosti, pa tako nije utvrđena prekršajna osuđivanost, uzimajući u obzir protek vremena budući je od počinjenja prekršaja proteklo nešto manje od četiri godine, a posebno vodeći računa kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud je utvrdio kako se radi o takvim olakotnim okolnostima koje opravdavaju izricanje blaže novčane kazne od one koja je za inkriminirani prekršaj odmjerena pobijanim rješenjem o prekršaju, te da su se u konkretnom slučaju stekli uvjeti za ublažavanje novčane kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona, pa je preinačio pobijano rješenje o prekršaju u odluci o kazni na način opisan u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

11. U tako odmjerenoj novčanoj kazni pravilan su odraz pronašle sve utvrđene olakotne okolnosti, kao i izostanak otegotnih okolnosti na strani okrivljenika pa ista po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri, držeći da će se istom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati na način da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća tako i poseban svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle, svrha specijalne i generalne prevencije.

12. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku od devedeset dana od primitka ove presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, kao pod I izreke ove drugostupanjske odluke, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

15. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki III izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

14. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 3. rujna 2025

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Zagreb, Vijeću za prekršaje u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.