Poslovni broj 25 Gž-2859/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 25 Gž-2859/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao suca izvjestitelja i članice vijeća i Jadranke Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J., OIB: … iz Z., koju zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. i N. u Z., protiv tuženika C. b. d.d., OIB: …, Z., koju zastupaju punomoćnici I. M. i M. M., odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. i p. j.t.d. u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-974/2018-49 od 28. ožujka 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 5. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Djelomično se  preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-974/2018-49 od 28. ožujka 2023. godine u pobijanom dijelu pod stavkom I izreke za iznos od 729,84 eur i za navedeno sudi:

 

            Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži da se proglasi  nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-6995/11 od 6. listopada 2011. i za daljnji iznos od 729,84 eur.

 

II Odbija žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda u preostalom dijelu pod stavkom I. izreke kao i odluka o parničnom trošku pod stavkom II izreke.

 

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I               Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-6995/11 6. listopada 2011. po prijedlogu tuženice C. b. d.d. Z., protiv tužiteljice M. J. iz Z., OIB: …, preko iznosa od 20,33 eur/153,16 kn[1].

 

II              Nalaže se tuženiku C. B. d.d., Z., OIB: …, nadoknaditi tužiteljici M. J. iz Z., OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu od 9.099,48 eur / 68.560,00 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 28. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje ZPP) i predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev za proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda posl. broj Ovrpl-6995/11 od 6. listopada 2011. godine protiv ovdje tužiteljice, kao zakonske nasljednice iza pokojnog ovršenika Z. J. nedopuštenom jer tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju pravomoćnog i ovršnog Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ivmj-63/94 od 20. ožujka 1995. protiv ovdje tužiteljice.

 

5. U postupku suda prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Iz stanja spisa proizlazi, a što između stranaka i nije sporno:

- da je tuženik kao vjerovnik protiv dužnika, sada pok. Z. J., vodio postupak izvršenja pod posl. brojem Ivmj-63/94 u kojem je dana 20. ožujka 1995. doneseno rješenje o izvršenju radi naplate iznosa od 265.812.367,00 HRD-a odnosno 265.812,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i radi naplate troškova izvršnog postupka, popisom i procjenom pokretnih stvari dužnika te prodajom istih i namirenjem vjerovnika iz iznosa dobivenog prodajom, a koje rješenje o izvršenju je postalo pravomoćno i izvršno 5. travnja 1995.,

- da je dužnik Z. J., sin N. preminuo ...,

- da je pravomoćnim Rješenjem o nasljeđivanju Javnog bilježnika M. M. iz Z. posl. broj O-306/05 od 8. veljače 2005. utvrđeno da ostavinsku imovinu iza pok. Z. J. čine isključivo pokretnine i to ulog na štednoj knjižici i potraživanje prema HZMO, a da je njegovom nasljednicom I nasljednog reda temeljem zakona i ustupa proglašena supruga ostavitelja, M. J. iz Z., u cijelosti,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj dana 9.6.2011. godine podnio prijedlog za nastavak ovrhe protiv zakonske nasljednice, ovdje tužiteljice u kojem je naveo da je pretragom imovine pok. ovršenika ustanovio da se on i dalje vodi kao suvlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. 502 k.o. Š., a da je M. J. kao nasljednica postala vlasnicom naslijeđene imovine u trenutku smrti ostavitelja,

- da je ovrha nastavljena protiv tužiteljice kao nasljednice iza pok. Z. J., donošenjem rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrpl-6995/11 dana 6.10.2011. godine, a temeljem ovršne isprave-pravomoćnog i izvršnog rješenja o izvršenju poslovni broj Ivmj-63/94 od 20.3.1995. godine, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine vjerovnika na računima ovršenika,

- da je protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenica podnijela žalbu povodom koje je rješenjem istog suda poslovni broj Ovrpl-6995/11 od 24.2.2004. godine, upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a iz obrazloženja istog proizlazi zbog žalbenog razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08-dalje OZ).

 

7. Prvostupanjski sud je polazeći od sadržaja odredbe čl. 234. Zakona o nasljeđivanju  (Narodne novine  broj  48/03, 163/03, 127/13, 33/15 i 35/05 - dalje ZN) kojom je propisano: "(1) Ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina koja nije obuhvaćena tim rješenjem, sud neće ponovno provoditi ostavinsku raspravu, nego će ovu imovinu novim rješenjem rasporediti na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanju, osim ako se neki od nasljednika odrekao nasljedstva ili svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku. (2) Ako prije nije bila vođena ostavinska rasprava, sud će je po službenoj dužnosti provesti samo ako su pronađene nekretnine ili s njima izjednačena prava. (3) Ako prije nije bila vođena ostavinska rasprava, a pronađene su pokretnine ili s njima izjednačena prava, sud će provesti ostavinsku raspravu samo na zahtjev zainteresiranih osoba."

i utvrđenja da je da je prednik tužiteljice u času smrti bio suvlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. 502 k.o. Š. koja imovina nije prijavljena u ostavinu i nije raspoređena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju posl. broj O-306/05 od 8. veljače 2005. iza pok. Z. J., a ovdje tužiteljica nije zatražila donošenje rješenja o nasljeđivanju o raspoređivanju naknadno pronađene imovine za nekretninu koja nije bila predmet ostavinskog postupka zaključio da je potrebno ponovno provesti ostavinsku raspravu kako bi se navedena nekretnina kao ostavinska imovina rasporedila nasljednicima. Po ocjeni toga suda, prijedlog za provođenje navedenog postupka, obzirom na postojanje pravnog interesa koji proizlazi iz izvršnog postupka kojeg je tuženik vodio protiv pok. Z. J. je sudu mogao podnijeti i tuženik koji je imao saznanje da je pok. dužnik zk suvlasnik nekretnine pa kako tuženik, obzirom da postupak za naknadno pronađenu imovinu iza pok. Z. J. nije proveden, ocijenio je da nije dokazao da tužiteljica kao nasljednica pok. Z. J. odgovara za dugove ostavitelja preko iznosa kojeg je naslijedila pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-306/05 od 08.02.2005., a tek po okončanju navedenog postupka moguće je utvrditi vrijednost njezinog nasljednog dijela, a što je nužno budući nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja prema tržišnoj vrijednosti naslijeđene imovine koju je imala u času smrti ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine, slijedom čega je ovrhu određenu rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovrpl-6995/11 6. listopada 2011. proglasio nedopuštenom preko iznosa od 20,33 eur/153,16 kn.

 

8. U pravu je tuženik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud  djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je  prihvatio tužbeni zahtjev i predmetni  ovršni postupak proglasio nedopuštenim isključivo preko iznosa od 20,33 eur/153,16 kn koji iznos je tužiteljica, koji je naslijedila pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju,  nesporno uplatila dana 21.11.2011. na račun ovdje tuženika na ime duga njezinog prednika u predmetnom ovršnom postupku posl. broj  Ovrpl-6995/11.

 

9. Naime, iako je prvostupanjski  sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka  u pobijanoj presudi pravilno utvrdio da je prednik tužiteljice u času smrti bio suvlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. 502 k.o. Š. u 1575/18900 dijela, koja imovina nije prijavljena u ostavinu i nije raspoređena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju posl. broj O-306/05 od 8. veljače 2005. iza pok. Z. J., niti je  tužiteljica tijekom ovog postupka zatražila donošenje rješenja o nasljeđivanju o raspoređivanju naknadno pronađene imovine za tu nekretninu, pogrešno je zaključio da time što naknadno pronađena imovina nije raspoređena rješenjem o nasljeđivanju, tuženik nije dokazao da tužiteljica kao nasljednica pok. Z. J. odgovara za dugove ostavitelja preko iznosa kojeg je naslijedila pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-306/05 od 08.02.2005. Osim toga,  u situaciji kad tužiteljica ne želi pokrenuti ostavinski postupak radi raspoređivanja naknado pronađene imovine iza svog pok. prednika,  ne može se tuženiku stavljati na teret njegova mogućnost za pokretanje tog postupka.

 

10. Sukladno odredbi čl. 129. st. 1. ZN u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo dok prema st. 2. istog čl. u istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezano uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi, a prema st. 3. istog čl. nasljednik trajno ostaje nasljednikom, osim ako se valjano ne odrekne svog nasljednog prava (odricanje od nasljedstva) i zato nije odlučno što u konkretnom slučaju nije proveden ostavinski postupak radi raspoređivanja naknadno pronađene imovine.

 

11. Odredbom čl. 234. st. 1 ZN je predviđen izuzetak u situaciji kada se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina koja nije obuhvaćena tim rješenjem, a to je ako je neki od nasljednika svoj nasljedni dio ustupio svom sunasljedniku.

 

12. U konkretnom slučaju, iz sadrža prethodno citiranog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. Z. J. (list 13-14 spisa) proizlazi da su njegovi zakonski nasljednici I nasljednog reda osim supruge M. J., ovdje tužiteljice i djeca K. J. i T. R., koji su se prihvatili nasljedstva temeljem zakona i svoje nasljedne dijelove su ustupili majci, koja je taj ustup i prihvatila.

 

13. Prema temeljnom načelu nasljednog prava do stjecanja zbog ostaviteljeve smrti dolazi po zakonu (ipso iure), dakle samim djelovanjem pravnih normi bez ikakvog posebnog akta ili čina stjecanja, s time da nasljednik stječe i sva ona prava i obveze koje proizlaze iz naslijeđenog dijela.

 

14. Rješenje o nasljeđivanju je konačna, meritorna i u svojem bitnom dijelu deklaratorna odluka kojom ostavinski sud, ili javni bilježnik, utvrđuje da su zbog smrti ostavitelja određena osoba, ili više njih, postali nasljednikom, a koji su učinci nastupili zbog smrti tog ostavitelja, pa je dakle, sukladno čl. 129. ZN tužiteljica, obzirom da se nije odrekla nasljedstva iza pok. supruga, stekla i suvlasništvo naknadno pronađene nekretnine, temeljem zakona, u trenutku smrti ostavitelja, s time da to nasljedstvo, u konkretnom slučaju suvlasništvo sporne nekretnina, može biti precizirano i konkretizirano deklaratornim rješenjem o nasljeđivanu o naknadno pronađenoj imovini, koji postupak tužiteljica odbija pokrenuti, no, to ne znači,  da tužiteljica  već samim otvaranjem nasljedstva, odnosno časom smrti svog prednika, to pravo nije stekla.

 

15. Ni ustup nasljednih dijelova ne znači da onaj koji je ustupio svoj nasljedni dio više nije nasljednik, već se i dalje smatra nasljednikom ostavinske imovine pok. prednika, ali kako ustup ne važi za naknadno pronađenu imovinu, to znači da bi zakonski nasljednici naknadno pronađene imovine u konkretnom slučaju bili svi troje i svakom od nasljednika bi pripadala jedna trećina naknadno pronađene naslijeđene nekretnine. 

 

16. Sukladno odredbi čl. 139. st. 4. ZN kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za  ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svog naslijeđenog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva, a prema st. 5. istog čl. među nasljednicima dugovi se dijele razmjerno njihovim naslijeđenim dijelovima, ako oporukom nije drugačije određeno.

 

17. Dakle, iz navedenih odredaba proizlazi da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, time da nasljednik odgovara svojom, a ne samo naslijeđenom imovinom, ali samo do visine naslijeđene imovine koju u stvari predstavlja vrijednost za koju je u trenutku ostaviteljeve smrti uvećana nasljednikova imovina što znači da tužiteljica za predmetni dug ostavitelja  odgovara do  visine vrijednosti nasljeđenog dijela u omjeru od 1/3.

 

18. I Vrhovni sud RH je u odluci posl. broj Revx-741/16-2 od 13. veljače 2018.
zauzeo slijedeće pravno shvaćanje "nasljednici odgovaraju solidarno za dugove ostaviočeve i to svaki do visine svog nasljednog dijela, a što znači da vjerovnik može zahtijevati od svakog pojedinog nasljednika ispunjenje obveze, ali samo do visine naslijeđenog dijela tog pojedinog nasljednika".

 

19. Tijekom prvostupanjskog postupka provedeno je građevinsko vještačenje na okolnost utvrđivanja vrijednosti naknadno pronađene imovine, a iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, na koji niti stranke nisu imale primjedbi, radi čega ga i ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručan i obrazložen, utvrđeno je da vrijednost naknadno pronađene imovine prednika tužiteljice  u vrijeme njegove smrti 4. prosinca 2004. iznosi 16.496,95 kn/2.189,52 eur tako da vrijednost nasljeđenog dijela svakog od ukupno tri nasljednika u konkretnom slučaju iznosi 5.498,98 kn /729,84 eur, pa budući da nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine, valjalo je u opsegu od 1/3 dijela  za iznos od 729,84 eur temeljem čl. 373.a ZPP djelomično usvojiti žalbu tuženika i tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-6995/11 6. listopada 2011. odbiti kao neosnovanim i za daljnji iznos od 729,84 eur, dok je u preostalom dijelu valjalo odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom I izreke temeljem čl. 368. st. 1. ZPP.

 

20. Odluka o parničnom trošku pod stavkom II izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena s obzirom da je i uz djelomično preinačenje prvostupanjske presude tuženik u konačnici u sporu uspio u razmjerno neznatnom dijelu od 0,02%, s time da tuženik žalbom određeno i ne pobija odluku o parničnom trošku.

 

21. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe jer je u žalbenom postupku uspio u neznatnom omjeru od 0,02%.

 

 

U Zagrebu 5. rujna 2023.

 

                                                                                                                     Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.