Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-215/2024-32

Općinski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Božani Mihalj, u pravnoj stvari tužitelja FT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima Ivici Begonja i Ivi Begonja, odvjetnicima u Rijeci i umješača na strani tužitelja 1. PT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa zajednički punomoćnik Bruno Begonja, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika 1. Općine Zemunik Donji, Zemunik, Ulica I br. 16, koju zastupa punomoćnik Dan Marinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu „MARINOVIĆ I PARTNERI“ j.t.d. iz Zadra i 2. Republike Hrvatske, zastupane po ODO, GUO u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave dana 21. kolovoza 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika Ivice Begonje, odvjetnika u Rijeci, zamjenice punomoćnika tuženika pod 1. ŠT, odvjetničke vježbenice u „MARINOVIĆ I PARTNERI“ odvjetničkom društvu j.t.d. i punomoćnice tuženika pod 2. DT, savjetnice u ODO, GUO Zadar, te objave dana 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj FT pok. AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik realnog dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i to onog označenog slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A površine 2763 m2, obojanog žutom bojom, kao na Skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju Vicka Burčula, dipl.ing.geod. iz mjeseca studenog 2024., koja Skica je sastavni dio ove presude, što su mu tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti ishodi upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime uz istovremeno brisanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini sa imena tuženika.

II. Nalaže se tuženicima naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 2.042,38 eura (dvije tisuće četrdeset dva eura trideset osam centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, a tekućom od dana 3. rujna 2025. pa do isplate, dok se u preostalom dijelu, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tuženici formalnopravno evidentirani kao suvlasnici svaki za ½ dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], Bajami ispred kuće površine 7233 m2, u naravi pašnjak površine 7158 m2 i kuća površine 75 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je tužitelj evidentiran kao posjednik dijela predmetne nekretnine. Upis tuženika da ne odgovara stvarnom stanju vlasništva predmetne nekretnine. Navodi da je stvarni vlasnik realnog dijela nekretnine označenog kao na Skici lica mjesta sačinjenoj od strane ovlaštenog inženjera geodezije IT od 17. svibnja 2023., točkama A-B-Z-Ž-X-Y-O-P-R-S-Š- T-U-V-A, površine 2763 m2, a koji realni dio je naknadno precizirao prema skici lica mjesta sa sudskog očevida. Vlasništvo da je stekao ex lege temeljem kontinuiranog, samostalnog vlasničkog posjeda tog dijela predmetne nekretnine preko pravnih prednika oca AT pok. LT, djeda LT, pradjeda ĐT kroz dugi niz godina, više od 100 godina, kao zakonom predviđenog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, odnosno darovanjem na temelju Ugovora o darovanju od 25. ožujka 2009. Predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi da je vlasnik realnog dijela nekretnine, opisane kao u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tužena pod 1. Općina Zemunik Donji (l.s. 19-21) navela je da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, jer da nisu dostavljeni materijalni, a ni personalni dokazi iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj doista na zakonu utemeljenom i osnovanom načinu stekao svoje pravo vlasništva na dijelu predmetne nekretnine. Osporava da bi posjed tužitelja na nekretnini bio kvalificiran (zakonit, pošten i istinit), te da bi trajao kontinuirano kroz zakonom predviđeno vrijeme za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tužitelj da nije dostavio dokaz kada su i na koji način njegovi pravni prednici stekli utuženu nekretninu. Po saznanjima ovog tuženika da tužitelj i njegovi prednici nisu koristili niti bili u posjedu nekretnine minimalno od 1990., pa do kraja 90-ih godina prošlog stoljeća ili duže, radi čega se osporava i kontinuiranost posjeda. Ukoliko su prednici tužitelja bili nepošteni i nesavjesni posjednici na predmetnoj nekretnini, tada tužitelj, a niti ranije pravni prednici nisu mogli steći pravo vlasništvo tj. pravni osnov za stjecanje vlasništva na utuženoj nekretnini dosjelošću. Predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na tužbu tužena pod 2. Republika Hrvatska protivi se tužbi, postavljenom tužbenom zahtjevu, kao i postavljenom supsidijarnom tužbenom zahtjevu, osporava navode tužitelja kao neosnovane, predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, kao i odbiti supsidijarni tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Smatra da prednici tužitelja nisu bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno da tužitelj nije dokazao da je pravo vlasništva prednik tužitelja stekao dosjelošću prije 6. travnja 1941. po pravnim pravilima OGZ-a. Navodi da je potrebno utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prema pravnim pravilima OGZ-a, te koje je kvalitete bio predmetni posjed, na koji način su prednici tužitelja koristili predmetnu nekretninu da bi isti bio potrebne kvalitete za stjecanje prava vlasništva. Ističe da ne postoji niti jedan materijalni dokaz koji bi govorio u prilog tvrdnjama tužitelja o posjedovanju predmetne nekretnine kroz dugi niz godina, te da se nisu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u skladu s pravilima OGZ-a.

4. U dokaznom je postupku sud pročitao povijest posjedovanja čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izdanu od DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, klasa:

930-04/23-05/590, ur.br. 541-19-2/19-23-2 od 3. listopada 2023. (l.s.4-9), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 10-11), izvršio uvid u skicu lica mjesta izrađenu od ovlaštenog inženjera geodezije IT, dipl.inž.geod. (l.s. 12), izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, saslušao svjedoke ŽT, ZT, CT i MT (l.s. 47- 51), pročitao i izvršio uvid u nalaz i mišljenje Stalnog sudskog vještaka za geodeziju Vicka Burčula, dipl. ing. goed. (l.s. 60-67), te saslušao tužitelja FT (l.s. 85).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva bilo je potrebno utvrditi jesu li osnovani navodi tužitelja da je vlasništvo stekao po zakonu na temelju kontinuiranog, samostalnog vlasničkog posjeda preko pravnih prednika kroz dugi niz godina, više od 100 godina, odnosno darovanjem na temelju ugovora o darovanju, i to realnog dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 2763 m2, kako je to precizirano prema skici lica mjesta sa sudskog očevida.

7. Na skici lica mjesta dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojeg je izradio stalni sudski vještak geodetske struke Vicko Burčul, dipl.ing.geod., identificiran je sporni dio predmetne nekretnine, koji predstavlja realni dio nekretnine označen slovima A-B-C- D-E-F-G-H-I-J-K-A površine 2763 m2, koji je u naravi dio maslinika sa dvjema nastambama za domaće životinje, te vidljivim ostacima panjeva stabala badema. Skici lica mjesta priložene su i fotografije lica mjesta snimljene prilikom očevida na terenu na kojima je jasno vidljiv dio maslinika, dvije nastambe za domaće životinje, te panjevi stabala.

8. Iz sadržaja povijesti posjedovanja izdane od DGU, Područnog ureda za katastar Zadar za čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 4-9), slijedi da prema najstarijim podacima kojima izdavatelj raspolaže, a koji datiraju iz 1883. godine, čest. zemlje [katastarska čestica] nalazila se evidentirana posjedom NT za ½ dijela i ĆT za ½ dijela. Prvom revizijom katastarske općine 1955. godine, utvrđena je izmjena posjednika čest. zemlje [katastarska čestica], pa su od tada, njezinim posjednicima evidentirani ĐT pok. MT, LT pok. ĐT, JT pok. F i FTZ. Drugom revizijom k. o. [katastarska općina] iz 1981. godine izvršeni su upisi na Rajčević Stanka ud. P za 1808 m2, OT za 2411 m2, RT. JT za 603 m2 i ĐT pok. MT za 2411 m2. Na temelju ugovora o darovanju br. ov. 1543- 1544/09, posjednikom dijela AT pok. LT u površini od 2411 m2, evidentiran FT, AT.

8.1. Iz ugovora o darovanju sklopljenog između AT kao darovatelja GT kao obdarenika, priloženog povijesti posjedovanja, slijedi da je darovatelj darovao obdareniku nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] dio, označenu kao „6 bajami ispred kuće voćnjak“, površine 2411 m2, k. o. [katastarska općina].

8.2. Iz izvoda iz posjedovnog lista broj 434 k. o. [katastarska općina], priloženog uz povijest posjedovanja, slijedi da je FT, Ćire, upisan posjednikom dijela k. č. br. [katastarska čestica] m2, Bajami ispred kuće, voćnjak, ukupne površine 2411 m2.

9. Svjedok ŽT, nesrodan sa strankama, rođen 1953., iskazao je da poznaje tužitelja, susjed je, pa da ima saznanja od rane mladosti o ovom zemljištu kojeg je tužitelj pokazao. Tužitelj od kada je živ da koristi ovo zemljište, koje je naslijedio od svog oca koji je ovo zemljište prije obrađivao, a on od svog oca, djeda od tužitelja. Zemlja da se prenosila od koljena na koljeno, pa se nalazi u posjedu obitelji tužitelja preko 100 godina, najmanje od kada on zna, jer da ima 70 godina. Ranije da je otac tužitelja na ovom zemljištu posadio bajame, one da su popilane tijekom rata, a tužitelj da je ovdje posadio masline i da tu drži kokoši. Odgovara da nikada nitko nije branio tužitelju, kao i njegovim predcima korištenje zemljišta ili ih smetao u posjedu istog. Prema njegovim saznanjima nema spora u svezi ovog zemljišta između tužitelja i drugih osoba. Nije čuo niti da bi Općina ikada branila tužitelju ili njegovim precima korištenje ovog zemljišta. Prije tužitelja zemljište da su koristili otac AT, djed LT i pradjed ĐT. Čuo je da bi otac od tužitelja ovdje ranije držao svinje, a tužitelj da drži kokoši. Ne sjeća se da bi bilo prekida od strane korištenja i posjedovanja ovog zemljišta od tužitelja i njegovih pravnih prednika, niti da bi im itko ikada išta branio u svezi pokazane nekretnine. Tijekom Domovinskog rata, kada su ovdje bili bajami, zemljište da se koristilo, između tih bajama da se sijalo za ovce, a kasnije su tijekom rata ovi bajami popilani, a tužitelj da je posadio masline koje se danas vide na zemljištu. Za upitane NT i ST naveo je da mu nisu poznati. Za ĐT, JT i ET naveo je da su to stričevi od tužitelja, ali oni da nemaju ništa na pokazanom zemljištu, oni da imaju svoje nekretnine u susjedstvu. JT, tj. njegova nevjesta da je prodala njegovu zemlju koju je imao ovdje, a kupci da su na toj zemlji napravili kuću.

10. Svjedok ZT nesrodan sa strankama, rođen 1940., iskazao je da je ranije živio u susjedstvu i to od kada je doselio 1949., i tako zna da je ovo zemljište koje je tužitelj pokazao bilo vlasništvo njegovog oca AT koji je onda to darovao tužitelju. Sjeća se da su ranije ovdje bila stabla bajama, njih da je posadio i obrađivao tužiteljev otac. U to vrijeme da su ljudi uzgajali bajame. V da su bili negdje do ratne situacije, u ratu da su to sredili, a ova stabla koja se danas nalaze na nekretnine u to vrijeme da je posadio tužitelj, koji od tada obrađuje zemlju. Koliko zna tužitelju nitko nije osporavao pravo na ovu zemlju, niti branio posjed. U odnosu na Općinu Zemunik Donji, ističe kako je ranije postojao mjesni odbor i on da nikad nije branio ni tužitelju, ni njegovu ocu sadnju i korištenje ovog zemljišta. Za upitane T i ĆT naveo je kako je bilo govora u mjestu da su tu davno živjeli neki Š, kojih nije bilo kada se on tu doselio. Za upitane ĐT, ĐT JT i ET naveo je da su mu poznati, najpoznatiji mu je JT, koji da je bio kovač u selu i da su svi kod njega sređivali alate za obradu zemljišta. On da nema ništa na ovom zemljištu, da ima svoju zemlju na drugom mjestu. Prije oca AT, zemljište da je koristio njegov otac LT, a prije njega otac ĐT. Osim sadnje koje je spomenuo, ovdje da su se držale životinje, svinje, a ljudi su znali uzgajati ovce, to da je tada bio izvor zarade i hrane. Dio maslina da je posađen nakon rata, a dio i prije kraja rat. Navodi da je za vrijeme rata svatko čuvao svoju glavu, pa da je tužitelj u to vrijeme koristio ovu nekretninu kako je stigao. Upitan je li zemljište ranije bilo općenarodna imovina, odgovorio je da je većina zemlje na ovom području, pa tako i ova bila zauzeta pod čime misli da su je koristile i obrađivale fizičke osobe, to da nije služilo zajednici nego tim ljudima koji su obrađivali zemlju. Mjesna zajednica da je znala i dati ljudima zemlju na korištenje. Nema saznanja jesu li tužiteljevi preci tražili dopuštenje od mjesne zajednice za korištenje ove zemlje.

11. Svjedok CT, nesrodan sa strankama, rođen 1952., iskazao je da poznaje tužitelja i da je poznavao njegove pretke. Navodi da je rođen ovdje, a njegova nekretnina da je udaljena oko 800 m. Zemljište koje je tužitelj pokazao da koristi upravo tužitelj, koji da je to naslijedio iza oca AT koji da je do smrti koristio ovu zemlju. Zemljište da je išlo s koljena na koljeno, pa su prije AT to obrađivali njegov otac LT, a prije njega njegov otac ĐT. Ovo zemljište da je u lozi tužitelja i nikad nije čuo da bi tužitelja ili njegove pretke itko smetao ili branio korištenje. Ranije da je vrijedilo pravilo da se ne smeta ljude u obrađivanju zemlje. Ovdje da su ranije bili zasađeni bademi, to da su zasadili još preci tužitelja. Bademi da su nastradali u akciji u Domovinskom ratu, tada da je tužitelj zasadio masline, koje se vide na zemljištu. Tužitelj da na zemljištu drži kokoši, a ranije da su preci držali svinje. Za upitane ĆT i NT, naveo je da je poznavao ĆT, on da je držao mlin u mjestu. Također, da oni nisu koristili ovo zemljište koje je tužitelj pokazao, a odavno da ovi Katići više nisu u mjestu. Za upitane ĐT, ET i JT, naveo je da ih poznaje, ali ovo zemljište da nije njihovo, oni imaju svoju zemlju na drugom mjestu. JT da je bio kovač, pa da je kod njega često dolazio.

12. Svjedok MT, nesrodan sa strankama, rođen 1949. iskazao je da nije u srodstvu s tužiteljem, ali da su njegov djed i otac, koji su ovdje živjeli, bili jako dobri s ocem i djedom tužitelja, AT i LT. On da je znao sa svojim precima dolaziti ovdje i orati zemlju. Tako zna da je zemljište koje pokazuje tužitelj njegovo, on da je to dobio od oca koji je ranije to obrađivao, a on da je naslijedio svog oca, i tako da je ovo zemljište u obitelji tužitelja dugo. Zna da nikada nitko nije branio tužitelju ni njegovim precima posjed i korištenje ovog zemljišta. Masline da je posadio tužitelj, jedan dio maslina da je stariji, a drugi mlađi, da mu se čini da ih je tužitelj posadio prije 20 godine, moguće i više, a zna da ih je posadio nakon njega, jer su njegove stare 30 godina. Prije tih maslina da su se na ovom zemljištu držale svinje, i to da su držali otac i djed od tužitelja, a tužitelj da drži kokoši. Čini mu se da su prije tu bili i bademi, neko drveće, ali da ne zna točan broj stabala. Za upitane NT i ĆT, naveo je da ih ne poznaje. Za upitane ĐT, ET i JT, naveo je da poznaje JT, ali njega da nikad nije viđao na ovoj zemlji, to da nije njegovo.

13. Tužitelj KT, rođen 1960., iskazao je da je u posjedu predmetne nekretnine od 2008., koju je stekao od oca AT, on od svog oca LT, a LT od oca ĐT. Ovo zemljište da koristi tako što tu drži životinje, da je zasadio masline prije 30 godina, a prije maslina da su tu bili bajami, koji su za vrijeme rata popilani. Otac da je jedno vrijeme sijao žito na toj nekretnini i također da je držao životinje, a prije njega da su to koristili djed LT i pradjed ĐT, tako što su imali bajame koje su prodavali. Ovo da je bilo omeđeno sa svih strana suhozidima. On kad je gradio kuću da je s tih suhozida skidao kamen. Tuženici da nisu branili korištenje ovog zemljišta. Nisu mu poznati Š, a ĐT, LT, FTZ i dr. da imaju svoje nekretnine, još da ih je pradjed ĐT podijelio. Njegov brat i dvije sestre da ne polažu prava na ovu nekretninu, oni da imaju na drugom mjestu, jer su se oni podijelili. Pradjeda se ne sjeća i nije mu poznato kako je on stekao ovu nekretninu, ali da je nakon njega nekretnina išla na djeda LT, a kasnije na oca AT, poslije AT na njega. Naveo je da mu nije poznato da je nekretnina nekad bila općenarodna imovina, to da je saznao tek kod legalizacije svoje kuće kad je kontaktirao svog geometra. Njegova kuća da se nalazi preko puta 50-ak metara dalje, a dijeli je put i nekretnina od susjeda. Danas da su suhozidi samo s dvije strane, dok s dvije strane nisu, jer ih je skidao kad je gradio kuću, ali da je danas na tom mjestu žica koju da je postavio kad je zasadio masline. On i susjedi da znaju svoje međe. Brat da je dobio kuću u nasljedstvo, dok su sestre dobile zemlju.

14. Izvedene dokaze sud je prihvatio i ocijenio vjerodostojnim. Povijest posjedovanja je izdalo nadležno tijelo za katastar, te predstavlja ispravu kojom se dokazuje povijest evidentiranog posjedovanja nekretnine, u konkretnom slučaju dijela predmetne nekretnine u posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika, počev od prve revizije katastarske općine k. o. [katastarska općina] iz 1955. godine, pa do danas. Svjedoci, svi stariji od 70 godina, bili su nepristrani, a kako su susjedi na predmetnoj nekretnini imali su neposredna saznanja o pravno relevantnim činjenicama, te se njihovi iskazi u potpunosti podudaraju i nisu u suprotnosti s drugim izvedenim dokazima. Sud je cijenio i iskaz tužitelja koji je potvrdio svoje navode iz tužbe, a njegov iskaz nije u suprotnosti s drugim izvedenim dokazima.

15. U konkretnom slučaju, iz činjeničnih navoda u tužbi i tijekom postupka, po ocjeni ovog suda, proizlazi da se tužitelji pozivaju na dosjelost kao pravnu osnovu stjecanja ove nekretnine.

16. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.

17. Prema odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15., 94/17., – dalje u tekstu: ZV), stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih učinaka.

18. S obzirom na činjenične navode u tužbi o predmetnom zahtjevu valjalo je odlučivati primjenom pravila odredbi Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ), a koja pravna pravila se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 1941. godine („Narodne novine“, broj 73/91).

19. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno ostvarenje ovih pretpostavki: a) sposobnost stjecatelja, b) sposobnost stvari da bude u vlasništvu, c) posjed određene kvalitete i d) vrijeme dosjelosti određeno zakonom, dok je za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću posjed trebao biti samo pošten, a izvanredno vrijeme dosjelosti je bilo 30 ili 40 godina (pravno pravilo iz paragrafa 1477. OGZ).

20. Nadalje se za stjecanje vlasništva prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ zahtijeva pošten posjed, dok je pošten prema pravnom pravilu iz paragrafa 328. OGZ onaj tko iz vjerojatnih razloga drži stvar kao svoju. Teret dokaza činjenice da posjed nije pošten je na tuženicima, koji u konkretnom slučaju ničim nisu dokazali nepošten posjed tužitelja.

21. Nakon provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da je tužitelj dokazao da je vlasništvo utužene nekretnine stekao darovanjem od svog oca AT, koji je to stekao nasljeđivanjem svog oca LT, a isti nasljeđivanjem svog oca ĐT, koju nekretninu su koristili na način da su je obrađivali, držali životinje, sadili bajame, a tužitelj masline, slijedom čega je tužitelj dokazao da se nalazi u samostalnom, poštenom, neprekidnom posjedu utužene nekretnine osobno i putem pravnih prednika više od 100 godina.

22. S obzirom na navode iz odgovora na tužbu, potrebno je istaknuti da je Republika Hrvatska potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako je od 2013. članica Europske unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su dio te Konvencije. Zbog toga je dužna primjenjivati i Protokol br. 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava, a isto tako dužna je primjenjivati i odluke Europskog suda za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u predmetima „ D“ protiv Republike Hrvatske iz 2009. godine, te u predmetima A i dr. protiv [adresa] i I protiv Republike Hrvatske iz 2016., koje su po ocjeni ovoga suda donesene u istom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu. Iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava proizlazi da je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV zbog retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji bi zbog odredbe takvog zakona izgubili svoja prava na nekretninama, a koja su im oduzeta za vrijeme socijalističke vladavine. Međutim, u konkretnom predmetu proizlazi da nitko od trećih osoba, osim tužitelja ne polaže pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i da bi isključivu korist od ukidanja ovog zakonskog članka imala lokalna vlast i država koje bi stekle prava u pogledu predmetnog zemljišta, zbog čega u konkretnom slučaju to nisu razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi izvan snage odredbu čl. 388. st. 4. ZV.

23. Stoga se po ocjeni ovoga suda može zaključiti da je tužiteljev prednik na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96.), koja se primjenjuje od 1. siječnja 1997., postao vlasnik predmetnog zemljišta stupanjem na snagu tog zakona, jer je u tom trenutku bio u neprekidnom poštenom posjedu preko 40 godina, pa je u takvim okolnostima na temelju važećih zakonskih propisa stekao vlasništvo na predmetnoj nekretnini dosjelošću. Ta odredba Zakona o vlasništvu ostala je na snazi gotovo tri godine dok je nije ukinuo Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. Pri tome, s obzirom na navode u Odlukama Europskog suda za ljudska prava, nevažno je za određivanje može li se u njihov zahtjev za utvrđenjem vlasnika nekretnine dosjelošću okvalificirati kao imovina zaštićena čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju vrijeme kada je tužitelj podnio tužbu, tj. da li ju je podnio prije ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZV od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ili ju je podnio kasnije.

24. Dakle, iz izvedenih dokaza slijedi da je tužitelj dokazao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, pa je na temelju citiranih odredbi, valjalo prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike u ovoj pravnoj stvari.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., - u daljnjem tekstu: ZPP), pa je tako tužiteljima valjalo priznati trošak na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika, obračunat prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/2023., 107/2025., dalje: Tarifa) kod određene vrijednosti predmeta spora od 5.000,00 eura, i to za sastav tužbe - 100 bodova (Tbr. 7. Toč. 1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 13. lipnja 2025. 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), pristup ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili su se dokazi na dane 20. svibnja 2024., 22. listopada 2024. i 21. kolovoza 2025. po 100 bodova (Tbr. 9. toč 1. Tarife), što sve iznosi 500,00 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura. Kada se na taj iznos obračuna PDV, po stopi od 25%, parnični trošak koji su tužitelju dužni naknaditi tuženici iznosi 1.250,00 eura. Ovom trošku treba pribrojiti iznos od 599,48 eura na ime troška očevida i iznos od 192,9 eura na ime sudskih pristojbi za tužbu i presudu, pa tako dosuđeni parnični trošak koji su tužene Općina Zemunik Donji i Republika Hrvatska dužne naknaditi tužitelju iznosi 2.042,38 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbijen kao neosnovan. Ovo se odnosi na zatraženi trošak sastava podnesaka koji ne predstavljaju podnesak iz Tbr. 8. točka 1. Tarife.

Zadar, 3. rujna 2025.

Sutkinja

Božana Mihalj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku pod 1) po pun.

3. Tuženiku pod 2) po ODO, GUO u Zadru

4. Umješačima na strani tužitelja po pun.

NAKON PRAVOMOĆNOSTI:

Ministarstvo financija, Porezna uprava Zadar, Područni ured Zadar, Ispostava Zadar