Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž - 234/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i sudca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice pod 1) ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) ŠĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Robertu Jančiku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika pod1) Hrvatski nogometni klub Hajduk Split, športsko dioničko društvo za obavljanje športskih djelatnosti,(dalje HNK Hajduk) Split, Ulica 8. Mediteranskih igara 2, OIB: 04785516590, zastupanog po punomoćniku Vinku Radovaniju odvjetniku u Splitu, i pod 2) SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Veljku Miljeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miljević i partneri j.t.d, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice pod 1) ŠĆ, i pod 2) ŠĆF, te tuženika pod 2) SĆ, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P- 3950/2023-26 od 10. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P- 3950/2023-26 od 10. prosinca 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku pod 2) SĆ da isplati tužiteljicama iznos od 61.250,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 1. rujna 2006. do isplate. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki II. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 2) SĆ u dijelu u kojem su tužiteljice tražile isplatu iznosa od 537.750,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Prvostupanjski je sud u točki III. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 1) HNK Hajduk kojim je zahtijevano da ovaj tuženik isplati tužiteljicama iznos od 599.000,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Konačno, prvostupanjski je sud u točkama IV. i V. izreke odlučio o parničnom trošku na način da je u točki IV. izreke naložio tužiteljicama da s ovog osnova isplate tuženiku pod 1) HNK Hajduku iznos od 158.163,62 eura, a u točki V. izreke da s osnove naknade parničnog troška isplate tuženiku pod 2) SĆ iznos od 69.812,00 eura.

2.1. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkama II., III., IV. i V. izreke tužiteljice pod 1) ŠĆ i pod 2) ŠĆF su podnijele žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. , 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22.. 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužiteljice predlažu da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama II., III., IV. i V. izreke te u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem je prvostupanjskom presudom odbijen kao neosnovan.

2.2. Tuženik pod 2) SĆ je također protiv prvostupanjske presude podnio žalbu, a iz sadržaja žalbe proizlazi kako je podnosi u dijelu u kojem nije uspio u ovom postupku (u točki I. izreke) kao i u dijelu u kojem mu nije dosuđen parnični trošak preko dosuđenog iznosa u točki V. izreke. Tuženik pod 2) SĆ podnosi žalbi iz svih žalbenih razloga, dakle onih predviđenih odredbama članka 353. stavak 1., točke 1., 2. i 3. ZPP-a. Žalitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u dijelu pod točkom I. izreke na način da tužbeni zahtjev koji je prihvaćen u ovoj točki odbije kao neosnovan, odnosno podredno da u ovom dijelu presudu ukine i vrati predmet, u ovom dijelu, prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.1. Tužiteljice su podnijele odgovor na žalbu tuženika pod 2) SĆ u kojem u bitnome predlažu da drugostupanjski sud odbije njegovu žalbu kao neosnovanu.

3.2. Tuženik pod 1) HNK Hajduk podnio je odgovor na žalbu tužiteljica u kojem predlaže da drugostupanjski sud odbije njihovu žalbu kao neosnovanu. 3.3. Konačno, tuženik pod 2) SĆ podnio je odgovor na žalbu tužiteljica u kojemu u bitnome predlaže da drugostupanjski sud odbije njihovu žalbu kao neosnovanu.

4.1. Žalbe tužiteljica pod 1) ŠĆ i pod 2) ŠĆF su osnovane.

4.2. Žalba tuženika pod 2) SĆ je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljica pod 1) ŠĆ i pod 2) ŠĆF kao nasljednica pok. RĆ da im tuženik pod 1) HNK Hajduk i tuženik pod 2) SĆ solidarno isplate iznos od 599.000,00 eura sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 1. rujna 2006. do isplate. Tužiteljice ova iznos potražuju na temelju Ugovora o ulaganju te Ugovora o posredovanju i zastupanju zaključenih između pok. prednika tužiteljica RĆ i tuženika pod 2) SĆ te na temelju sporazuma o podjeli transfernog obeštećenja od 25. siječnja 2005., a koji je zaključen između tuženika pod 1) HNK Hajduk i Finaco LLC, te na temelju Izjave o ustupu dane od strane Finaco LLC u korist tužiteljica pod 1) ŠĆ i pod 2) ŠĆF. U bitnome, tužiteljice smatraju da prema njima postoji obveza tuženika pod 1) HNK Hajduk i pod 2) SĆ za isplatu utuženog iznosa od 599.000 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama, a koji iznos da je trebao pripasti njihovom pravnom predniku, sada pok. RĆ (suprugu tužiteljice pod 1) ŠĆ i ocu tužiteljice pod 2) ŠĆF), a ovo po osnovi ulaganja oko profesionalne nogometne karijere tuženika pod 2) SĆ, te po osnovi posredovanja u zastupanju kod prelaska tuženika pod 2) SĆ iz NK Dinamo u HNK Hajduk.

6. Prije svega je za reći kako je prvostupanjski sud u ovom postupku prvotno donio presudu dana 3. prosinca 2015. pod poslovnim brojem P2-8714/09 kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Pored toga naložio je tužiteljicama da tuženiku pod 1) HNK Hajduku isplate parnični trošak u iznosu od 384.212,50 kuna (sada 50.993,76 eura)[1] , a tuženiku pod 2) SĆ iznos od 399.129,11 kuna (sada 52.973,54 eura).

7. Odlučujući o žalbama tužiteljica i tuženika pod 1) SĆ protiv navedene prvostupanjske presude, Županijski je sud u Splitu, dana 29. kolovoza 2019. pod poslovnim brojem: Gž-1191/2016-2 donio presudu kojom je odbio žalbu tužiteljica pod 1) ŠĆ i pod 2) ŠĆF kao neosnovanu kao i žalbu tuženika pod 2) SĆ, te potvrdio presudu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P2 -8174/09 od 3. prosinca 2015.

8. Nakon toga, a odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž - 1191/2016-2 od 29. kolovoza 2019., Vrhovni je sud Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Rev 692/2020-3 od 14. ožujka 2023. donio rješenje kojim je prihvatio reviziju tužiteljica te ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž - 1191/2016-2 od 29. kolovoza 2019., kao i presudu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P2 - 8714/09 od 3. prosinca 2015., te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Sada pak u ponovljenom postupku prvostupanjski je sud donio sada pobijanu i već navedenu presudu od 10. prosinca 2024.

9. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju od 14. ožujka 2023. pored ostalog naveo je i slijedeće

"13. Stoga je, prema shvaćanju ovog suda nepravilno primijenjeno materijalno pravo kod ocjene nižestupanjskih sudova o tome da se pravni odnos koji je postojao između prednika 1. i 2. tužiteljica i 2. tuženika ima smatrati ugovorom o ortakluku, koji pravni posao je reguliran odredbama članka 647. a do 647. ž ZOO. Naime, iz sadržaja predmetnih ugovora dolazi se do zaključka da navedeni ugovor predstavlja obveznopravni odnos privatno-pravne naravi koji se odnosi na ulaganje prednika 1. i 2. tužitelja u 2. tuženika, a iz tih odredbi je jasno ugovoreno da je zajednički cilj i interes ugovornih strana omogućiti i ostvariti uvjete za zaključenje najpovoljnijeg ugovora o transferu nogometaša u nogometni klub u inozemstvu ili tuzemstvu, odnosno ostvariti uvjete za zaključenje i drugih ugovora vezanih uz profesionalnu nogometnu karijeru nogometaša, a radi stjecanja dobiti po zaključenju naprijed navedenih ugovora. Iz sadržaja tih ugovora razvidne su međusobne obveze ugovornih strana, koje su točno definirane. Iz tih odredbi jasno proizlazi da se radi o dvostrano obveznom ugovoru, kod kojeg su ulagatelj i športaš istodobno i vjerovnici i dužnici. Iz tih odredbi je jasno vidljivo da ulagatelj osim novčanih sredstava ulaže i potpunu pravnu i svaku drugu pomoć, a osim toga preuzima i obveze vezano uz posredovanje i zastupanje nogometaša, a sve radi ostvarivanja ugovorenoga cilja. S druge strane nogometaš se obvezuje na poštivanje svih naloga druge ugovorne strane u ostvarenju svrhe ovog ugovora.

13.1. Stoga je potrebno ponovno ocijeniti prirodu obveznopravnog odnosa između prednika 1. i 2. tužiteljice i 2. tuženika, imajući u vidu sve ranije navedeno, a posebice sadržaj samih ugovora te prava i obveze koje iz tog ugovora proizlaze za svaku od ugovornih strana."

10. Nakon razmatranja žalbi, odgovora na žalbe parničnih stranaka, prvostupanjske pobijane presude od 10. prosinca 2024. te dokazne građe koja se nalazu u spisu za reći je slijedeće.

11. Tužiteljice u žalbi navode kako su iskazi tuženika pod 2) SĆ te svjedoka KĆ, (koji mogu biti od važnosti za utvrđenje odlučnih činejnica), a koji su dani u ovom postupku na glavnoj raspravi neistiniti. U prilog tome tužiteljice su predložile izvođenje dokaza čitanjem iskaza tuženika pod 2) SĆ i svjedoka KĆ koji da su dani u predmetu Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj: KN-DO-334/05. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi kako izvođenje ovih dokaza nije bilo potrebno "kraj postignutih činjeničnih utvrđenja". Naravno, odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti, neovisno o dispoziciji stranaka, isključivo je na sudu. No, ako prvostupanjski sud smatra da neki od predloženih dokaza nije potrebno izvesti on za to mora dati dostatno i razumno obrazloženje, primjerice ako je dokaz predložen u fazi postupka u kojem se više ne smije predložiti ili ukoliko izvođenje kakvog dokaza ne bi utjecalo na točnost i potpunost utvrđenja odlučnih činjenica. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud takvo obrazloženje nije dao. Stoga, kako prvostupanjski sud nije dao praktički nikakvo obrazloženje, a svakako ne dostatno i prihvatljivo iz kojih razloga nije izveo dokaz čitanjem iskaza tuženika pod 2) SĆ i svjedoka KĆ, koji su dani u drugom postupku, a očigledno dijelom vezano za predmet spora ove parnice, to pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati jer na sadržava jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama. Štoviše prvostupanjski sud nije dao valjano obrazloženje niti iz kojih razloga nije izveo dokaz čitanjem iskaza i drugih svjedoka, a što su predložile tužiteljice, a koji su dani u već navedenom predmetu Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu (odlomak 6. prvostupanjske presude). Na ovaj način prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

12. Već je navedeno kako je prvostupanjski sud u točki I. izreke pobijane presude naložio tuženiku pod 2) SĆ da isplati tužiteljicama iznos od 61.250,00 eura sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 1. rujna 2006. do isplate. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi kako je ovaj iznos tuženik pod 2) SĆ u obvezi isplatiti tužiteljicama s osnova četrdeset i devet pozajmljenih iznosa od po 1.250,00 eura (49 X 1.250,00 eura = 61.250,00 eura), a koje da je primio od strane njihovog pravnog prednika RĆ. No, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ne navodi jasno na temelju kojih dokaza je utvrdio ove odlučne činjenice, kao što ne navodi iz kojih je razloga presudio da na ovaj iznos zatezne kamate teku baš od 1. lipnja 2006. do isplate. Slijedom navedenog u ovom dijelu (točka I. izreke pobijane presude i odgovarajuće obrazloženje) počinjena je bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na koju posebno ukazuje u žalbi tuženik pod 2) SĆ.

13. Slijedom navedenog trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti u dijelu u kojem je odlučeno o glavnoj stvari ( točke I., II. i III. izreke), a posljedično tome i u dijelu u kojem je odlučeno o parničnom trošku ( točke IV. i V. izreke), te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

14. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti uočenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka, te će iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje točno i potpuno utvrdilo. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221 a ZPP-a, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.

U Splitu 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić