Poslovni broj 24 Gž-1682/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž-1682/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz D., OIB: …, kog zastupa V. S., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., Građansko-upravnom odjelu, radi utvrđenja prava vlasništva i trpljenja uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3991/19 od 26. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3991/19 od 26. siječnja 2023.

 

              2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom troška žalbe.

             

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3991/19 od 26. siječnja 2023., suđeno je:

 

              "I. Utvrđuje se da je tužitelj S. M., OIB: …, u odnosu na tuženika Republiku Hrvatsku, OIB: 52634238587, vlasnik dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3271/5 z.u. 3085 k.o. D. i to dijela koji je na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka P. G. iz listopada 2021. g. određen točkama od 1 do 60 i koji ima površinu 3.962 m² te se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude formirati zasebnu česticu u katastru i zemljišnoj knjizi na način da se od postojeće čest. zem. 3271/5 z.u. 3085 k.o. D. izdvoji dio te čestice koji je po površini i obliku prikazan na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka P. G. iz listopada 2021. g. i određen točkama od 1 do 60 i koji ima površinu 3.962 m² uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva te novoformirane čestice na ime tužitelja za cijelo, te se tužitelj ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini uz istovremeni izbris tog prava s imena tuženika.

 

II. Utvrđuje se da je tužitelj S. M., OIB: …, u odnosu na tuženika Republiku Hrvatsku, OIB: 52634238587, kao pravnog slijednika upisane O. i., M. n. o. D., vlasnik dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3271/69 z.u. 122 k.o. D. i to onog dijela koji je na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka P. G. iz listopada 2021. g. određen točkama 1, 2, 61, 62, 63 i 64 i koji ima površinu 60 m² te se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude formirati zasebnu česticu u katastru i zemljišnoj knjizi na način da se od postojeće čest. zem. 3271/69 z.u. 122 k.o. D. izdvoji dio te čestice koji je po površini i obliku prikazan na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka P. G. iz listopada 2021. g. i određen točkama 1, 2, 61, 62, 63 i 64 i koji ima površinu 60 m² uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva te novoformirane čestice na ime tužitelja za cijelo, te se tužitelj ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini uz istovremeni izbris prava vlasništva s imena O. i., M. n. o. D., kao pravnog prednika tuženika.

 

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 3.556,68 EUR/26.797,80 kn1 sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 26. siječnja 2023. g. do isplate i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

 

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP). Predlažu da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači. Traži naknadu troška žalbe.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem kako su oni vlasnici spornih nekretnina, za trpljenjem upisa njihovog suvlasništva u zemljišnim knjigama, kao i za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

              - predmet spora su fizički odvojeni i osamostaljeni dijelovi dvaju čestica:

A. k.č.br. 3271/5 neplodno površine 177325 m2 uknjižen u zk.ul.br. 2877 k.o. D., gdje je uknjiženo samovlasništvo Republike Hrvatske, i to njegov fizički odvojen dio označen u skici mjernika Č. crvenom i plavom bojom a u skici mjernika G. označen brojkama od 1. do 60 površine 3.962 m2, u naravi obiteljska kuća, dvorište i vrt;

B. k.č.br. 3271/69 cesta od 1189 m2, uknjižen u zk.ul.br. 122 k.o. D., gdje je uknjiženo kao općenarodna imovina te kao organ upravljanja M. n. o. D., i to njegov fizički odvojen dio označen u skici mjernika Č. crvenom bojom, a u skici mjernika G. označen brojkama od 1, 2, 61, 63 i 64 površine 60 m2;

- zemljišnu površinu označenu u skici vještaka Č. crvenom bojom (dijelovi k.č.br. 3271/5 i 3271/69) posjedovao je na pošten i istinit način otac tužitelja, P. M., posjed je stekao nakon smrti svog oca I. M. koji je umro 1954., a prije njega je ovu zemlju posjedovao njegov otac A. M. rođen oko … godine;

- P. M., rođenog …. a preminulog ..., naslijedili su po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Solinu poslovni broj O-454/05 od 31. svibnja 2006., ispravljenom rješenjem od 17. ožujka 2014., glede zemljišnu površinu označenu u skici vještaka Č. crvenom bojom (dijelovi k.č.br. 3271/5 i 3271/69), braća I. i S. koji su se potom podijelili na način da je ova površina pripala tužitelju S. M., a I. M. susjedna površina koja nije predmet ovog postupka;

- na gore opisanom zemljištu je P. M. sagradio kuću između 1962. i 1968. godine;

- zemljišnu površinu označenu u skici vještaka Č. plavom bojom (dio k.č.br. 3271/5) najprije je posjedovala pošteno i istinito A. P. (rođena ..., preminula …, list 19 spisa) koju su 1973. godine naslijedile njene dvije kćerke A. - A. R. rođena P. udovica R. u 2/3 dijela i B. –B. D. rođena P. udovica J. u 1/3 dijela;

- A. - A. R. je nakon njene smrti naslijedio sin B. R. (rođen ..., preminuo ...), B. R. je preminuo ... a naslijedio ga je temeljem oporuke i sporazuma nasljednika (sunasljednici M. R. i S. R. su potvrdili ovaj sporazum fiktivnim darovnim ugovorima od 29. listopada 2002. listovi 17-18 spisa), u odnosu na ovu nekretninu sin R. R. (rješenje o nasljeđivanju Općinski sud u Splitu poslovni broj O-1692/94, listovi 20-22 spisa), da bi potom R. R. je taj svoj dio prodao tužitelju temeljem kupoprodajnog ugovora od 28. listopada 2002. (list 16 spisa);

- B. - B. D. je preminula ... godine, a naslijedio ju je njen sin J. D. i to po rješenju o nasljeđivanju suda prvog stupnja poslovni broj O-1893/85 od 12. veljače 1987. godine, a potom je J. D. taj svoj dio prodao tužitelju S. M. kupoprodajnim ugovorom od 23. svibnja 2005. (listovi 26 do 28 spisa);

- iz sadržaja Ugovora o reguliranju međusobnih prava i obveza zaključenog između tužitelja S. M. i tuženice Republike Hrvatske koju je zastupao načelnik općina D. Z. Ž. dana 9. studenoga 2010. proizlazi da je od dijela k.č.br. 3271/69 odvojena površina od koje je formirana nova čestica, k.č.br. 3271/84 površine 25 m2 koju općina oduzima od S. M. uz naknadu od 6.250,00 kuna, te kako se općina obvezuje izgraditi betonski zid u širini nekretnine.

             

7. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz §§ 1460., 1461., 1463., 1464., 1468. i 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici,  1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, dalje: OGZ, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj: 73/91), čl. 127., čl. 130. i čl. 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 18/15, dalje: ZV), te čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) pa odlučio kao u izreci.

 

8. Sud prvog stupnja nije sasvim pravilno utvrdio činjenično stanje niti je sasvim pravilno primijenio materijalno stanje.

 

9. Sud prvog stupnja zaključuje "kako je tužitelj uspio dokazati da je sporni dio čest. zem. 3271/5 označen crvenom bojom u skici priloženoj uz tužbu posjedovao osobno i putem svojih pravnih prednika: oca, djeda i pradjeda kroz zakonom propisano vrijeme kao savjesni posjednik sve do 1941. g.". Također i da "je tužitelj, nakon diobe među suvlasnicima, kupio točno određene dijelove čest. zem. 3271/5 k.o. D. od nasljednika R. R. i J. D. koji su te dijelove stekli dosjelošću: osobnim posjedovanjem i posjedovanjem preko svojih pravnih prednika jednako kao i tužitelj dio koji je označen na skici priloženoj uz tužbu crvenom bojom."

 

10. Na ovim utvrđenjima sud temelji zaključak kako je tužitelj danas vlasnik predmetnog potajno podijeljenog dijela k.č.br. 3271/5, te kako su to pravo vlasništva stekli još njegovi pravni prednici do 1941. jer da su tad ispunili pretpostavke za stjecanje vlasništva na nekretnini dosjelošću prema propisima OGZ. Međutim, sud ne utvrđuje kad je posjed tužiteljevih predaka započeo, kakva je bila kvaliteta njihovog posjeda (osim što se pretpostavlja da im je posjed bio pošten), da li se radi o redovnom ili izvanrednom dosijedanju od čega zavisi duljina rokova, i konačno na koje je rokove mislio jer je OGZ u svojoj nenoveliranoj i noveliranoj (primjenjuje se u D.) propisivao različite rokove za stjecanje nekretnine dosjelošću. Tek nakon načelnog mišljenja Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960. primjenjuje se kao najdulji rok dosijedanja 20 godina na području čitave bivše FNRJ.

 

11. Ove činjenice ne proizlaze sa sigurnošću iz dokaza izvedenih u ovom postupku. Mada tužitelj i njegova braća I., S. i V. spominju kao prvog poznatog posjednika njihovog pradjedu A. rođenog ... godine¸(list 66 spisa), zatim kao drugog njihovog djeda I. rođenog ... (list 66 spisa) a preminulog ..., riječ je o obiteljskoj tradiciji koju oni prenose po čuvenju. Oni nisu živjeli u to vrijeme niti su mogli biti očevici tih zbivanja što njihovim iskazima, ukoliko nisu potvrđeni nekim objektivnim dokazom, oduzima vjerodostojnost. Svjedoci ni ne spominju precizno te činjenice.

 

12. Sud nije izveo dokaz na okolnost posjeda čak ni uvidom u odgovarajuće isprave iz katastarske evidencije posjeda gdje postoje podaci o posjedu nekretnina barem od početka 20. stoljeća, ako ne i od druge polovine 19.

 

13. Da bi se ovaj spor mogao zakonito riješiti za takvim utvrđenjima zapravo ni nema  potrebe. Naime, sud je utvrdio, i to je valjano obrazložio, a uz to je i nesporno, kako se u času utuženja (19. lipnja 2019.) tužitelj nalazio u poštenom i istinitom posjedu predmetnog zemljišta. Taj njegov posjed je jasno vidljiv iz znakova na licu mjesta i načinu korištenja nekretnine. Čitava predmetna nekretnina je ograđena, s istočne strane starim kamenim suhozidovima, sa zapadne strane novijim betonskim parapetom za kog je utvrđeno kako su ga sagradili tužitelj i njegov brat I. M. nakon potajne diobe nekretnina koje su naslijedili po smrti njihovog oca P. M. (nasljednici su njih dvoje i ostalih ukupno sedam nasljednika, ali su ostaviteljev fizički odvojen dio predmetne k.č.br. 3271/5 naslijedila samo njih dvojica) koji je preminuo 3. studenoga 2005. godine (listovi 46-50 spisa). Na očevidu je utvrđeno kako je predmetno zemljište u naravi obiteljska kuća s dvorištem i okućnicom koja je intenzivno poljoprivredno obrađena (fotografije na listovima 92-94 spisa). Izgled ove obiteljske kuće ukazuje kako se radi o starijoj građevini.

 

14. Upravo u kontekstu gornjih nespornih činjenica uvjerljiv je iskaz svjedoka J. P. kako je tu kuću sagradio tužiteljev otac 1965. godine, kako mu je gradio majstor K. koji je i njemu sagradio kuću, kako je otac tužitelja dio predmetnog zemljišta koristio kao vinograd (na skici mjernika Č. označen crvenom bojom), da je imao 700 loza, a da su R. njihov dio (na skici mjernika Č. označen plavom bojom) također posjedovali kao vinograd. Sličnog je sadržaja i iskaz svjedokinje Lj. M. Ona pak kaže da je kuću P. M. sagradio 1963. ili 1964. I ona spominje lozu koja je izvađena 60-tih godina. J. P. i Lj. M. tvrde kako je P. M. dio predmetnog zemljišta (na skici mjernika Č. označen crvenom bojom), stekao nasljeđivanjem što pak znači da je bio pošten posjednik. Iste činjenice proizlaze i iz iskaza tužiteljeve braće I., S. i V. M.

 

15. Iz izvedenih dokaza sa sigurnošću proizlazi kako je tužiteljev otac P. M. stekao zemljište obojano crvenom bojom u skici mjernika Č. nakon smrti svog oca I. M. .... godine, kako je ondje sagradio kuću između 1962. i 1968. godine i kako je preminuo ... godine (rješenje o nasljeđivanju). Njega su temeljem rješenja o nasljeđivanju O-454/05 od 31. svibnja 2006., ispravljenog rješenjem od 17. ožujka 2014., glede ostaviteljevog fizički odvojenog dijela k.č.br. 3271/5 naslijedila braća I. i S. koji su se potom podijelili na način već gore opisan.

 

16. P. M. je bio pošten (to se pretpostavlja) i istinit (stekao ga je naslijedivši oca I. 1954.) posjednik. Nedostaje mu samo kvaliteta zakonitosti jer njegov prednik I. M. nije bio upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Ali je i takav slijedom propisa koji su se primjenjivali kroz period od 1954. do 2005. (OGZ, ali korigiran načelnim mišljenjem Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960., do 1979., ZOVO 1980. - 1996. i ZV od 1997. do danas) ispunio pretpostavke za stjecanje vlasništva izvanrednim dosijedanjem propisane ovim pravnim pravilima i zakonima. Kako je ova čestica bila uknjižena kao društveno vlasništvo, on za vrijeme Jugoslavenskog komunističkog režima nije mogao na temelju zakona dosjelošću steći vlasništvo. Ali zato, u času stupanja na snagu ZV 1. siječnja 1997., koji je u čl. 388. st. 4. ZV propisao kako se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, otpala je i ova zadnja prepreka tako da je P. M. tog dana stekao vlasništvo fizički odijeljenog dijela k.č.br. 3271/5, označenog crvenom bojom na skici mjernika Č.

 

17. Makar je odredba čl. 388. st. 4. ZV nakon nepune dvije godine ukinuta odlukom Ustavnog suda, pa potom i izmijenjena, to nije imalo utjecaja na predmetno stečeno stvarno pravo jer su ispunjene pretpostavke iz predmeta Trgo protiv Republike Hrvatske, izložene najprije u odluci Europskog sud za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske (Zahtjev br. 35298/04) od 11. lipnja 2009., potom u drugim odlukama tog suda, te u većem broju odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Primjerice u presudi poslovni broj Rev x 974/2017 od 7. svibnja 2019. gdje je rečeno: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes  trećih osoba." Pa kako se u predmetnom slučaju ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog zakona, P. M. valja smatrati vlasnikom.

 

18. Mada je riječ o dijelu katastarske čestica došlo je do individualizacije fizički odijeljenog dijela koji je postao pojedinačna stvar. O tom je Vrhovni sud Republike Hrvatske izložio svoje pravno shvaćanje u odluci Rev x - 1075/12 od 29. siječnja. 2014. čiji se bitni dijelovi reproduciraju: "U ovom slučaju tužitelj svoj zahtjev zasniva na činjeničnom osnovu temeljem zakona na već stečenom pravu vlasništva na fizički (materijalno) odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar - species (čl. 5. st. 1. ZV)...   ...Taj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran, kao takav egzistira, pa u svakom slučaju ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran. Suvlasništvo je prestalo, te je prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, stečeno vlasništvo geometrijski odijeljenog dijela koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar... Ispravno postavljen zahtjev trebao bi glasiti u odnosu na zemljište koje shodno odredbi čl. 5. st. 1. ZV može biti objektom stvarnih prava (parcelacijom valjano izdvojenu katastarsku česticu). Međutim, ako se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalno pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno kao u konkretnom slučaju prema parcelacijskom elaboratu koji nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Kod pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pa i u pretpostavkama iz odredbe čl. 161. st. 3. t. 3. Zakona o prostornom uređenju - Narodne novine, broj 153/13), te dalje time (ako su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (čl. 145. do 162. ZZK), upis vlasništva na svoje ime (čl. 130. st. 1. ZV), čime je odluka provediva."

 

19. Prema tome, P. M. je postao vlasnik zemljišta označenog crvenom bojom u skici mjernika Č. 1. siječnja 1997. Dokazano je da je posjedovao nekretninu između 1954. i 1997. godine kao istiniti i pošteni posjednik, dakle dulje od 40 godina samostalnog poštenog posjeda, a što je dostatno i za stjecanje protiv privilegirane osobe, naime Republike Hrvatske, a po čl. 159. st. 4. ZV gdje se zahtjeva dvostruki protek vremena dosijedanja glede ondje navedene privilegirane skupine osoba. Kad ga je glede ove površine zemljišta naslijedio sin S. M., on je naslijedio izvanknjižno vlasništvo. On više nije bio samo posjednik istog.

 

20. Slična je pravna sudbina i onog dijela k.č.br. 3271/5 obojanog plavom bojom u skici mjernika Č. Prema iskazima M. R. i S. R. te iz isprava u spisu, najstarija poznata posjednica drugog dijela predmetne nekretnine (na skici mjernika Č. označenog plavom bojom) bila je A. P. (rođena ..., preminula ..., list 19 spisa). Iz konteksta iskaza M. R. proizlazi kako je majka njene svekrve (odnosi se na A. P.) posjednica ove zemlje još od prije Drugog svjetskog rata, dakle barem od 1941. godine. Nju su 1973. godine naslijedile njene dvije kćerke A. - A. R. rođena P. udovica R. u 2/3 dijela i B. - B. D. rođena P. udovica J. u 1/3 dijela.

 

21. A. - A. R. je nakon njene smrti naslijedio sin B. R. (rođen …, preminuo ...). B. R. je 1994. naslijedio temeljem oporuke i sporazuma nasljednika (sunasljednici M. R. i S. R. su potvrdili ovaj sporazum fiktivnim darovnim ugovorima od 29. listopada 2002. listovi 17-18 spisa), u odnosu na ovu nekretninu sin R. R. (rješenje o nasljeđivanju Općinski sud u Splitu poslovni broj O-1692/94, listovi 20-22 spisa). R. R. je taj svoj dio prodao tužitelju temeljem kupoprodajnog ugovora od 28. listopada 2002. (list 16 spisa).

 

22. B. - B. D. je preminula ... godine a naslijedio ju je njen sin J. D. i to po rješenju o nasljeđivanju suda prvog stupnja poslovni broj O-1893/85 od 12. veljače 1987. godine. Zatim je J. D. taj svoj dio prodao tužitelju S. M. kupoprodajnim ugovorom od 23. svibnja 2005.

 

23. Na pravni historijat dijelova predmetne čestice koja je bila u posjedu A. P., a od 1973. u suposjedu sestara A. - A. R. i B. - B. D., odnosi se isti onaj pravno-povijesni slijed i osnova stjecanja opisana u svezi dijela čestice označene crvenom bojom u skici mjernika Č. I njih dvije su bile poštene (to se pretpostavlja) i istinite (stekle su nekretninu nasljeđivanjem svoje majke) posjednice ali ne i zakonite (naslijedile su ju od majke koja nije bila upisana u zemljišne knjige) pa ispunjavaju pretpostavke za stjecanje temeljem zakona izvanrednim dosijedanjem. Njihov posjed su nastavili nasljednici čiji je posjed imao iste kvalitete kao od njihovih prednica. A to su R. R. (za dio A. R.) i J. D. (za dio B. D.). Njih dvoje su postali vlasnici na dan 1. siječnja 1997., i to iz istih pravnih razloga objašnjenih u slučaju zemljišta P. M.

 

24. Kad je S. M. kupio dijelove zemljišta od R. R. 28. listopada 2002. i od J. D. 23. svibnja 2005. godine on nije stekao vlasništvo temeljem pravnog posla jer mu je nedostajao modus - način stjecanja, to jest upis vlasništva u zemljišne knjige. On je samo nastavio njihov posjed, ali sad kao pošteni, istiniti i zakoniti posjednik (ima temelj stjecanja - kupoprodajni ugovor), on je 2012., odnosno 2015., navršio 10 godina samostalnog i kvalificiranog posjedovanja tih dijelova. Međutim, kako je u zemljišnim knjigama kao vlasnik uknjižena privilegirana pravna osoba, naime Republika Hrvatska, čl. 159. st. 4. ZV zahtjeva dvostruki protek vremena dosijedanja. Dakle u ovom slučaju 40. godina, uključujući njegov i posjed njegovih prednika. S. M. je ustao s tužbom 19. lipnja 2019. a posjed njega i njegovih prednika, slijedom svega gore izloženog, traje barem od 1973. (tad je preminula A. P. od koje su posjed naslijedile njen e dvije kćerke A. - A. R. u 2/3 dijela i B. - B. D. u 1/3 dijela.). Prema tome, S. M. je dokazao kako je na dan utuženja imao ispunjene sve pretpostavke za stjecanja vlasništva dosijelošću i u odnosu na zemljište obojano plavom bojom u skicu mjernika Č.

 

25. Posebno u odnosu na fizički izdvojen dio k.č.br. 3271/69 k.o. D. od 60m2:

 

26. Ova površina bila je nekoć dio matične čestice k.č.br. 3271/5. Iz isprava u spisu nije vidljivo kad je ona parcelacijom izdvojena u zasebnu česticu k.č.br. 3271/69. To je moralo biti svakako prije 2010. (tad je zaključen sporazum i izdana lokacijska dozvola - listovi 51 - 60 spisa). Iz konteksta spora razvidno je kako je ta parcelacija morala biti provedena krajem 20. ili početkom 21. stoljeća.

 

27. U postupku je utvrđeno kako faktički odvojen dio k.č.br. 3271/69, obojan crvenom bojom u skici mjernika Č., za kog ovdje tužitelj zahtjeva utvrđenje vlasništva, nikad nije faktički predstavljao javno dobro, cestu. I to niti kolovozni dio ceste, a niti prateće cestovne objekte. Prilikom očevida utvrđeno je kako je to faktično dio tužiteljevog dvorišta kog od ceste odvaja betonska ograda. To je vidljivo na skici mjernika G. gdje je ucrtan i opisan taj betonski zid.

 

28. Da je tome tako vidljivo je i iz sadržaja Ugovora o reguliranju međusobnih prava i obveza zaključenog između tužitelja S. M. i tuženice Republike Hrvatske koju je zastupao načelnik općina D. Z. Ž. dana 9. studenoga 2010. Iz tog ugovora proizlazi da je od dijela k.č.br. 3271/69 odvojena površina od koje je formirana nova čestica, k.č.br. 3271/84 površine 25 m2 koju općina oduzima od S. M. uz naknadu od 6.250,00 kuna, da se općina obvezuje izgraditi betonski zid u širini nekretnine. Stoga je uvjerljiv navod tužitelja da je taj betonski zid sagradila općina jer je to bila njena obveza. Nije od važnosti da li je Općina D. ovaj ugovor zaključila sukladno svojim zakonskim ovlaštenjima ili ne, a što se ističe kao žalbeni razlog. Ovaj ugovor je dokaz posjedovnog stanja i posjedovnih čina, a što je od značaja za ovaj spor.

 

29. Prema tome ovdje se ne radi faktički o cesti niti o javnom dobru, niti je to ikad faktično bila cesta i javno dobro, bez obzira što je u potvrdi uprave S. navedeno da je ova nekretnina u cijelosti u sastavu lokalne ceste … (list 43 spisa).

 

30. Zakonom o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 18/13, 22/23, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23, dalje: ZC) je u čl. 3. st. 1. propisano kako su javne ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, a u stavku 2. propisuje kako se javne ceste ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecati stvarna prava, osim u slučajevima propisanim ovim Zakonom.

 

31. Međutim, ovo pravilo se odnosi na zemljište koje je faktično cesta i javno dobro. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u predmetu poslovni broj Revt 243/2011 od 27. svibnja 2015., a koje dijeli i ovaj viši sud, okolnost što je određena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao javno dobro ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao dobro u uporabi. Stoga je moguće, a slijedom korištenja nekretnine u javnom dobru, da takva nekretnina izgubi svojstvo javnog dobra pa može biti predmetom stjecanja prava vlasništva.

 

32. Pa kako je utvrđeno, na već gore opisan način, da je i predmetni dio k.č.br. 3271/69 u površini od 60m2, kako je precizno utvrđeno vještačenjem mjernika G., dakle prostor između betonske ograde prema cesti koju je sagradila općina, pa do južne granice s k.č.br. 3271/5, posjedovan i nasljeđivan na jednak način kao i dio k.č.br. 3271/5 obojan crvenom bojom na skici mjernika Č., onda je i na njemu vlasništvo stekao najprije tužiteljev otac P. dana 1. siječnja 1997., a zatim je 2005. izvanknjižni vlasnik postao tužitelj S. M., kako je gore već objašnjeno.

 

33. Sve zemljišne površine ovdje predmetne precizno su identificirane i izmjerene u nalazu i mišljenju vještaka P. G. iz listopada 2021.

 

34. U konačnici, mada sud prvog stupnja nije sasvim pravilno primijenio materijalno pravo, i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je jednako presuditi glede glavnih zahtjeva.

 

35. I odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Tuženica je u cijelosti izgubila parnicu pa je dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tužitelju priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.

 

36. Stoga je po čl. 368. st. 2. ZPP valjalo presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

37. Zahtjev tuženice za naknadom troška žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspjela pa ju je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.

 

 

U Zagrebu 5. rujna 2023.

 

           Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.