- 1 -              Rev 1336/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1336/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača D. T. iz S., OIB ..., odlučujući o reviziji vjerovnika Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB ..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Stalna služba u S., protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4344/2020-3 od 10. veljače 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj Sp-3543/2019-7 od 9. studenoga 2020., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se revizija vjerovnika Republike Hrvatske, Ministarstva financija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača (toč. I. izreke), zaključen je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača (toč. II. izreke), te je potrošač oslobođen od preostalih obveza u odnosu na osnove i pojedine vjerovnike (kako je pobliže navedeno pod toč. III. izreke), između ostalog i u odnosu na vjerovnika (ovdje revidenta) Republiku Hrvatsku, Ministarstvo financija (toč. III.3. izreke) po osnovi broj P-4395/16 IZ.NA, izdavatelja Općinski građanski sud u Zagrebu od 6. kolovoza 2018., za glavnicu 3.394,72 kn.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem odbijene su žalbe vjerovnika Z. h. d.o.o. Z. i Republike Hrvatske kao neosnovane i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 2132/2021 od 16. lipnja 2021., dopušteno je predlagatelju Republici Hrvatskoj, Ministarstvo financija, izjavljivanje revizije zbog slijedećih pravnih pitanja:

 

"1. Da li se potrošač može smatrati poštenim ukoliko nije dostavio popis svoje imovine, a iz podataka o imovini proizlazi da je potrošač zaposlen te da ostvaruje stalna mjesečna primanja?

 

2. Da li se može smatrati da potrošač koji redovito prima plaću, a računu su mu blokirani, nema imovine?".

 

4. Na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 - dalje: ZPP) vjerovnik Republika Hrvatska, Ministarstvo financija je podnio reviziju protiv drugostupanjskog rješenja, zbog navedenih pravnih pitanja, predlažući da ovaj sud uz odgovor na postavljena pitanja preinači pobijano rješenje na način da obustavi jednostavni postupak stečaja potrošača nad imovinom potrošača, podredno da nižestupanjska rješenja ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

5. Potrošač nije podnio odgovor na reviziju.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

 

8. U ovom postupka Financijska agencija (dalje u tekstu: FINA) je 9. svibnja 2019. podnijela sudu prvog stupnja prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača na temelju odredbe čl. 79.d Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine", broj 100/15 i 67/18 - dalje: ZSP), u povodu kojeg je utvrđeno:

 

- da se potrošač u roku od 15 dana od dana dostave poziva nije očitovao pa se smatra da je suglasan da se provede jednostavni postupak stečaja potrošača nad njegovom imovinom,

 

- da je na dan 9. studenoga 2020. potrošač imao evidentirano 2030 dana neprekinute blokade,

 

- da se vjerovnici u roku od 45 dana od objave oglasa od 24. srpnja 2020. nisu očitovali niti osporili potrošačev popis imovine niti su obavijestili sud o postojanju određene imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa,

 

- da radi prisilne naplate potrošač ima jedanaest evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje po čl. 79.a st. 2. ZSP (s ukupnim iznosom glavnice od 12.861,60 kn),

 

- da potrošač ima u smislu čl. 79.a st. 3. ZSP evidentirane osnove koje je FINA prestala izvršavati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, koje ukupno iznose 4.004,33 kn po osnovi glavnice,

 

- da potrošač ima evidentirane osnove temeljem osnova za plaćanje u kojima je FINA vjerovnik po osnovi naknade za provedbu/izvršenje osnova za plaćanje u ukupnom iznosu 2.992,00 kn,

 

- da je uvidom u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje utvrđeno da je potrošač u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 30. rujna 2020. primio primitke u iznosu 0,00 kn, u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. u iznosu od 246.004,46 kn s osnova plaće i inozemnog dohotka, u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. primitke u iznosu od 278.720,14 kn s osnova plaće i inozemnog dohotka te neoporezive primitke u iznosu od 1.197,36 kn s osnova doplatka za djecu i novčane primitke za opremu novorođenog djeteta, a u razdoblju od 1. listopada 2017. do 31. prosinca 2017. neoporezivi primitak u iznosu od 1.596,48 kn s osnova doplatka za djecu i novčani primitak za opremu novorođenog djeteta,

 

- da potrošač nema pokretnina odnosno prava čija bi vrijednost prelazila iznos od 10.000,00 kn,

 

- da potrošač nije imatelj poslovnih udjela ili dionica, nema u vlasništvu založna prava, plovilo, zrakoplov ili vozilo,

 

- da potrošač u Jedinstvenom registru računa ima dva blokirana i jedan deblokirani račun,

 

- da pozivom na odredbu čl. 79.f st. 3. ZSP sud utvrđuje vrijednost potrošačeve imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa u iznosu od 0,00 kn,

 

- da potrošač nije dostavio popis svoje imovine.

 

9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja je zaključio da su ispunjene zakonske pretpostavke za otvaranje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, a s obzirom na to da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa manja od 10.000,00 kn, sud zaključuje kako su ispunjene i zakonske pretpostavke (čl. 79.g st. 1. ZSP) za donošenje odluke o otvaranju i istovremenom zaključenju jednostavnog stečajnog postupka nad imovinom potrošača, te za istovremeno oslobođenje potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i u odnosu na vjerovnike iz čl. 79.a ZSP primjenom odredbe čl. 79.g st. 4. ZSP.

 

10. Drugostupanjski sud je, povodom žalbe vjerovnika (ovdje revidenta) ispitao valjanost utvrđenih činjenica te je zaključio kako je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 79.g st. 1. i 4. ZSP) kada je utvrdio da su ispunjene pretpostavke za donošenje odluke iz čl. 79.g st. 1. ZSP.

 

10.1. Drugostupanjski sud je također ocijenio da je pravilno prvostupanjski sud postupio prema odredbi čl. 24. st. 3. ZSP i po službenoj dužnosti utvrdio činjenice koje su važne za postupak te prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača zatražio vanjsku provjeru potrošačeve imovine pri čemu je pravilno izvršio uvid u podatke FINA-e u smislu odredbe čl. 79.f st. 2. ZSP te iz sadržaja dostavljene dokumentacije pravilno utvrdio vrijednost potrošačeve imovine.

 

10.2. Pri tom je, polazeći od toga da iz elektroničkog spisa proizlazi da potrošač ima evidentirano 2030 dana neprekinute blokade, te da prema Jedinstvenom registru računa ima dva blokirana i jedan deblokiran račun, a što je privremena posljedica primjene odredbi Zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 47/20) zbog nastupa posebnih okolnosti s Covidom-19, drugostupanjski sud zaključio da su neosnovani žalbeni navodi vjerovnika kojima ukazuje da je sud trebao primijeniti odredbu čl. 79.h st. 1. ZSP, ocjenjujući pri tom da sama činjenica da potrošač ima 250.000,00 kn na računima ne utječe na pravilnost primjene materijalnog prava s obzirom da su očito navedena sredstva zaplijenjena.

 

11. U svezi poštenja odnosno nepoštenja potrošača u slučaju nedostavljanja popisa imovine od strane potrošača za kojeg iz podataka proizlazi da je zaposlen, te s tim u vezi pitanja može li se potrošač koji prima redovito plaću, a računi su mu blokirani, smatrati da nema imovine, ovaj sud je dopustio vjerovniku podnošenje revizije glede pravnih pitanja koja su naprijed naznačena.

 

12. U odnosu na prvo postavljeno pitanje treba reći da prema odredbi čl. 79.b st. 1. ZSP kad se ispune pretpostavke iz čl. 79.a st. 2. ZSP, Financijska agencija će pozvati potrošača da se u roku od 15 dana od dana dostave poziva očituje je li suglasan da se provede jednostavni postupak stečaja potrošača nad njegovom imovinom, a prema st. 2. tog članka, u pozivu iz st. 1. Financijska agencija će obavijestiti potrošača da u roku za davanje suglasnosti za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača: mora dostaviti popis svoje imovine i može podnijeti prijedlog da se jednostavni postupak stečaja potrošača provede i u odnosu na vjerovnike koji su povukli osnovu za plaćanje (čl. 79.a st. 4.).

 

12.1. Nadalje, ZSP je u odredbi čl. 2. st. 2. ZSP propisao da poštenje potrošača utvrđuje sud uzimajući u obzir ponašanje potrošača prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača te njegovo ponašanje tijekom sudskog postupka i razdoblja provjere ponašanja, u skladu sa ZSP.

 

12.2. Stoga, s obzirom na naprijed citirane odredbe ZSP, te utvrđene činjenice u ovom predmetu, ocjena je revizijskog suda da se u okolnostima konkretnog slučaja u smislu odredaba ZSP potrošač može smatrati poštenim, iako nije dostavio popis svoje imovine (a niti se očitovao u roku od 15 dana od dana dostave poziva FINA-e u smislu odredbe čl. 79.b st. 1. ZSP), s obzirom da je sud u ovom predmetu provjerom (u smislu odredbe čl. 79.f st. 2. ZSP) utvrdio da potrošač nema imovinu koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa, a da su mu primanja, odnosno sredstva (ima dva blokirana i jedan deblokirani račun) koje potrošač ima na računima zaplijenjena.

 

13. Dakle, ocjena (pa time i odgovor na pitanje) je li potrošač pošten ili nije pošten ovisi o utvrđenjima u svakom konkretnom slučaju, jer je sud pri toj ocjeni, dužan uzeti u obzir ponašanje konkretnog potrošača u odnosu na kojeg je postupak pokrenut (tako i ovaj sud u odluci broj Rev-276/2021-2 od 27. travnja 2021.).

 

14. Osim toga treba reći da su odredbama čl. 14. st. 5., čl. 79. i st. 3. i čl. 79.m st. 5 ZSP propisane presumpcije kada se smatra da potrošač nije pošten. Međutim, u ZSP ne postoji izričita presumpcija da će se smatrati da potrošač nije pošten ako ne dostavi popis imovine. Utvrđivanje poštenja potrošača zakon je prepustio sudu (čl. 2. st. 2. ZSP), slijedom čega upravo stoga i odgovori na pitanja o poštenju potrošača i ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

 

15. Nadalje, u odnosu na drugo pitanje glede presumpcije nepostojanja imovine potrošača treba reći da je odredbom čl. 79.c st. 3. ZSP propisano da će se, ako se (potrošač na poziv FINA-e iz čl. 79.b st. 1. ZSP) očituje u roku od 15 dana od dana dostave poziva da je suglasan da se provede jednostavni postupak stečaja potrošača nad njegovim imovinom, ali ne popiše imovinu, smatrat da je potrošač izjavio da nema imovine iz koje se mogu namirivati njegovi vjerovnici.

 

15.1. Navedeno znači da se, presumpcija iz čl. 79.c st. 3. ZSP primjenjuje samo u situaciji kada je potrošač (očitujući se u roku od 15 dana od dostave poziva FINA-e) dao izričitu suglasnost da se provede jednostavni postupak stečaja potrošača nad njegovom imovinom, ali ne popiše imovinu (čl. 79.c st. 3. ZSP), te će se samo u takvoj situaciji smatrati da je potrošač izjavio da nema imovine iz koje se mogu namirivati njegovi vjerovnici.

 

15.2. Pri tom treba reći da će se, u naprijed opisanoj situaciji u smislu odredbe čl. 79.c st. 3. ZSP, ako sud utvrdi (vanjskim provjerama ili iz dokaza koje dostave vjerovnici) da ovršiva imovina postoji, navedenog potrošača smatrati nepoštenim.

 

15.3. Međutim, u konkretnom slučaju ne radi se o takvoj situaciji, s obzirom da potrošač u ovom postupku nije dao izričitu suglasnost (u smislu odredbe čl. 79.c st. 3. ZSP) da se provede jednostavni postupak stečaja potrošača nad njegovom imovinom, već se naprotiv na poziv FINE potrošač nije ni očitovao (čl. 79.c st. 2. ZSP), niti su vjerovnici u smislu odredbe čl. 79.f st. 1. alineja 3. ZSP) obavijestili sud o postojanju određene imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa.

 

16. Dakle, u odnosu na drugo postavljeno pitanja valja odgovoriti da je za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača relevantna vrijednost imovine potrošača, a u konkretnom slučaju s obzirom da je sud utvrdio da je vrijednost potrošačeve imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa manja od 10.000,00 kn, sud je u smislu odredbe čl. 79.g st. 1. ZSP donio rješenje o otvaranju i zaključenju jednostavnog postupka stečaja potrošača.

 

16.1. Pri tom treba reći da ZSP u odredbama Glave IX.a "Jednostavni postupak stečaja potrošača" ne sadržava odredbe o plaći (bila ona redovita ili neredovita, visoka ili niska), slijedom čega se u tom smislu ne može postaviti niti presumpcija o potrošačevoj plaći i imovini u vezi s tim, već je ZSP u navedenoj Glavi propisao u odredbi čl. 79.f st. 2. ZSP da je sud dužan utvrditi vrijednost potrošačeve imovine, što je sud u konkretnom slučaju i učinio.

 

17. Slijedom svega navedenog u konkretnom slučaju se ne može smatrati da potrošač nije pošten, kako su to pravilno ocijenili nižestupanjski sudovi, niti se može postaviti presumpcija o potrošačevoj plaći, pa ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnose pravna pitanja zbog kojih je dopuštena.

 

18. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP odbiti reviziju vjerovnika, te odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 5. rujna 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

              mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.