Poslovni broj: P-636/2024-96

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Pavla Lončara 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig, u pravnoj stvari prvotužitelja NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Vatroslavu Šego, odvjetniku iz Zagreba, protiv prvotuženika ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Raić, odvjetniku iz Zagreba, drugotuženika FRAN-EURO d.o.o. u stečaju, Zagreb, Mitnička 5, OIB: 98922501482, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Orehovec, odvjetniku iz Zagreba, trećetuženika TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i četvrtotuženika BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Rudeš, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 28. srpnja 2025., zaključene u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnice Ane Pintarić i zamjenika punomoćnika drugotuženika odvjetnice Lorene Panežić, 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetni:

- ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine sklopljen 4. listopada 2010. između prvotužitelja NM Obrubića i pravnog prednika prvotuženika EM, potvrđen od strane javnog bilježnika Ivana Adžije dana 4. listopada 2010. pod brojem ovjere OV-19944/2010,

- ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine sklopljen 4. listopada 2010. između drugotužiteljice OM i pravnog prednika prvotužitelja EM, potvrđen od strane javnog bilježnika Ivana Adžije dana 4. listopada 2010. pod brojem ovjere OV-19945/2010,

- specijalna punomoć za nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], izdana od strane prvotužitelja NM trećetuženiku MM dana 4. listopada 2010., na kojoj je potpis prvotužitelja ovjeren od strane javnog bilježnika Ivana Adžije dana 4. listopada 2010. pod brojem ovjere OV-19950/10,

- specijalna punomoć za nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], izdana od strane drugotužiteljice OM trećetuženiku MM dana 4. listopada 2010., na kojoj je potpis drugotužiteljice ovjeren od strane javnog bilježnika Ivana Adžije dana 4. listopada 2010. pod brojem ovjere OV-19948/10,

- ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 19. travnja 2011. između prvotužitelja NM i drugotuženika Fran Euro d.o.o. na kojemu je potpis trećetuženika TM kao opunomoćenika prvotužitelja NM ovjeren 20. travnja 2011. od strane javnog bilježnika Vlaste Zajec pod brojem ovjere OV-5171/11,

- ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 19. travnja 2011. između drugotužiteljice OM i drugotuženika Fran Euro d.o.o. na kojemu je potpis trećetuženika TM kao opunomoćenika drugotužiteljice OM ovjeren 20. travnja 2011. od strane javnog bilježnika Vlaste Zajec pod brojem ovjere OV-5169/11, pa je drugotuženik Fran Euro d.o.o., na nekretninama označenim kao zk.č.br. 4625, u naravi oranica pov. 3075m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i zk.č.br. 4637, u naravi oranica pov. 4042m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dužan trpjeti upis brisanja njegova prava vlasništva, uz istovremeni upis uknjižbe prava vlasništva prvotužitelja NM u 5/6 dijela te drugotužiteljice OM u 1/6 dijela;

- specijalna punomoć izdana od strane prvotužitelja NM pravnom predniku prvotuženika EM **.**.2011. na kojoj je potpis prvotužitelja NM ovjeren od strane javnog bilježnika Vlaste Zajec dana 19. travnja 2011. pod brojem ovjere OV-5132/2011,

- ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 19. travnja 2011. između prvotužitelja NM i drugotuženika Fran Euro d.o.o. na kojemu je potpis pravnog prednika prvotuženika EM kao opunomoćenika prvotužitelja NM ovjeren 19. travnja 2011. od strane javnog bilježnika Vlaste Zajec pod brojem ovjere OV-5142/11,

pa je drugotuženik Fran Euro d.o.o., na nekretninama označenim kao zk.č.br. 4788/1, u naravi oranica Škalinka pov. 2023m2, i zk.č.br. 4788/2, u naravi oranica Škalinka pov. 190m2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dužan trpjeti upis brisanja njegova prava vlasništva, uz istovremeni upis uknjižbe prava vlasništva prvotužitelja NM;

- ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja tražbine sklopljen 24. kolovoza 2012. između prvotužitelja NM i pravnog prednika prvotuženika EM, potvrđen od strane javnog bilježnika Velimira Čerića dana 5. prosinca 2012. pod brojem ovjere OV-13907/12,

- ugovor o zajmu sklopljen 24. kolovoza 2012. između prvotužitelja NM i pravnog prednika prvotuženika EM na kojemu su njihovi potpisi ovjereni od strane javnog bilježnika Velimira Čerića dana 5. prosinca 2012. pod brojem ovjere OV- 13905/12,

pa je prvotuženik na nekretninama označenim kao zk.č.br. 883, u naravi oranica Grašišće Racnjak pov. 436m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i zk.č.br. 4647/1, u naravi oranica pov. 82m2, zk.č.br. 4647/2, u naravi oranica pov. 759m2, zk.č.br. 4647/6, u naravi put pov. 271 m2, upisanima u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dužan trpjeti upis brisanja njegova prava vlasništva upisanoga radi osiguranja povrata novčane tražbine u iznosu od 10.000,00 EUR, te upis brisanja prava zaloga u iznosu od 100.000,00 EUR, te eventualnih troškova u iznosu od 20% od cjelokupnog pozajmljenog iznosa, uz istovremeni upis uknjižbe prava vlasništva prvotužitelja NM.

2.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelji traže utvrđenje da je ništetan:

- sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine sklopljen 5. rujna 2014. između pravnog prednika prvotuženika EM, drugotuženika Fran Eura d.o.o. i četvrtotuženice SM, potvrđen od strane javnog bilježnika Velimira Ćerića 5. rujna 2014. pod brojem ovjere OV-8865/14, pa da je četvrtotuženica BM na nekretninama označenim kao zk.č.br. 4625, u naravi oranica pov. 3075m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i zk.č.br. 4637, u naravi oranica pov. 4042m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dužna trpjeti upis brisanja njenoga prava vlasništva koje pravo vlasništva je upisano radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 100.000,00 EUR i da je četvrtotuženica BM na nekretninama označenim kao zk.č.br. 4788/1, u naravi oranica Škalinka pov. 2023m2, i zk.č.br. 4788/2, u naravi oranica Škalinka pov. 190m2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dužna trpjeti upis brisanja njenoga prava vlasništva koje pravo vlasništva je upisano radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 100.000,00 EUR.

3.Nalaže se prvotuženiku, drugotuženiku i trećetuženiku nadoknaditi tužiteljima troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 5.972,52eur zajedno sa zateznom kamatom počevši od 3. rujna 2025. pa sve do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

3a.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovog postupka u odnosu na četvrtotuženika.

4.Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotuženika, drugotuženika i trećetuženika za nadoknadu troškova ovog parničnog postupka.

5.Nalaže se tužiteljima nadoknaditi četvrtotuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.970,03eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su bili vlasnici nekretnina upisanih u zk. ul [broj ZK uloška] koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica] i zk. ul. [broj ZK uloška] koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina]. Tužitelj i tužiteljica su bračni drugovi koji su se 2010. godine našli u financijskim problemima opterećeni obvezom iz kredita prema OTP banci i u nemogućnosti plaćati tekuće troškove života. Prvotužitelj se stoga obratio pok. EM predniku prvotuženika za pozajmicu koji mu je ponudio zajam od 8.000,00 eura uz sklapanje ugovora o zajmu s osiguranjem u vidu zasnivanja fiducijarnog vlasništva na njegovim nekretninama. Istovremeno je tražio da tužitelji uz zasnivanje fiducijarnog prava vlasništva izdaju specijalnu punomoć MM, trećetuženiku, bratu pok. EM kojom će ga ovlastiti da u njihovo ime i za njihov račun raspolaže nekretninama, a po tvrdnji prednika prvotuženika da on može prodati te nekretnine ako tužitelji ne bi vraćali dug s tim da će od prodajne cijene namiriti dug, a ostatak vratiti tužiteljima. Tužitelji su zbog teške materijalne situacije pristali na sve uvjete koje im je pok. EM predložio pa su 4. listopada 2010. sklopili ugovore o zajmu solemniziran kod javnog bilježnika Ivana Adžije pod brojem OV-19944/2010 u odnosu na prvotužitelja na iznos od 10.000,00 eura te broj OV- 19945/2010 u odnosu na drugotužiteljicu na iznos od 3.000,00 eura, dok ime je pok. EM po tim ugovorima isplatio svega 8.000,00 eura. Razlika od 5.000,00 eura predstavlja kamate koja s obzirom na rok povrata zajma 22. prosinca 2010. predstavlja lihvarske kamate. Isti dan ovjerili su i punomoći na ime trećetuženika i to pod brojem OV-19950 za prvotužitelja i pod brojem OV-19948 za drugotužiteljicu. Na temelju tih ugovora upisano je fiducijarno pravo vlasništvo u korist pok. EM na nekretninama tužitelja upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Na temelju sklopljenih ugovora o zajmu izvršen je upis fiducijarnog vlasništva na tim nekretninama u korist pok. EM. Budući da tužitelji nisu vratili zajam prednik prvotuženika je 19. travnja 2011. izdao brisovno očitovanje kojim je dopustio brisanje njegovog fiducijarnog prava vlasništva s navedenih nekretnina te je istog dana trećetuženik iskoristio specijalne punomoći izdane od tužitelja te u njihovo ime i za njihovu korist sklopio ugovore o kupoprodaji kojim je predmetne nekretnine u suvlasništvu prvotužitelja od 5/6 dijela i drugotužiteljice u 1/6 dijela prodao drugotuženiku. Osnivač i direktor drugotuženika tada je bio prednik prvotuženika pok. EM koji je u ime drugotuženika i potpisao ugovor o kupoprodaji. Tužitelji o sklapanju ugovora o kupoprodaji nisu imali nikakvih saznanja. 5. rujna 2014. prednik prvotuženika i drugotuženik sklopili su s četvrtotuženicom sporazum o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine kojim je četvrtotuženica stekla fiducijarno pravo vlasništva. Radi se o fiktivnom pravnom poslu kojim je bio cilj prikriti imovinu prednika prvotuženika jer je protiv njega pokrenut kazneni postupak zbog imovinskih kaznenih djela, između ostaloga i zbog sklapanja lihvarskih ugovora te mu je i izvršena blokada imovine što je vidljivo iz zk izvatka za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a četvrtotuženica nikada predniku prvotuženika i drugotuženiku nije pozajmila 100.000,00 eura. Ugovori o zajmu koje su sklopili tužitelji s prednikom prvotuženika 4. listopada 2010. lihvarski su ugovori i stoga ništetni sukladno odredbi iz čl. 329. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) jer je u njima neistinito navedeno da im prednik prvotuženika pozajmljuje 13.000,00 eura dok im je u stvarnosti isplatio 8.000,00 eura pa razlika od 5.000,00 eura predstavlja dvomjesečnu kamatu s rokom povrata do 22. prosinca 2010., a čime se pritom prednik prvotuženika koristio stanjem nužde i teške materijalne situacije tužitelja. Specijalna punomoć koju su pritom tužitelji izdali trećetuženiku je derivat i sastavni dio ništetnog ugovora o zajmu pa stoga također ništetna. Također je i ugovor od 5. rujna 2014. između prednika prvotuženika i drugotuženika s jedne te četvrtotuženice s druge strane ništetan jer mu je svrha prikrivanje imovine prednika prvotuženika. Budući da tužitelji nisu predniku prvotuženika vratili pozajmljeni iznos od 8.000,00 eura uvećan za kamate od 5.000,00 eura zbog nagomilanih dugova i kreditnih opterećenja ponovno su bili u teškoj situaciji pa je prednik prvotuženika ponudio pozajmiti daljnjih 3.000,00 eura, uz uvjet da mu tuženik izda specijalnu punomoć za raspolaganje nekretninom upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška]. koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz sadržaja punomoći od 19. travnja 2011. na kojoj je potpis prvotužitelja ovjeren kod javnog bilježnika Vlaste Zajec pod brojem OV-5132/11 proizlazi da se radi zapravo o ugovoru o zajmu jer je u njoj navedeno da je prednik prvotuženika pozajmio prvotužitelju 19. ožujka 2011. 10.000,00 eura što je prvotužitelj bio dužan vratiti do 19. travnja 2011. pa razlika od isplaćenih 7.000,00 eura predstavlja lihvarsku jednomjesečnu kamatu. Istog dana kad je izdana ta punomoć prednik prvotuženika je s drugotuženikom sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je potom upisana u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je kčbr. [katastarska čestica] cijepana na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]. S obzirom na to da je specijalna punomoć ništetna onda je prednik prvotuženika sklopio ugovor o kupoprodaji bez valjanog ovlaštenja s drugotuženikom pa ugovor o kupoprodaji ne obvezuje prvotužitelja odnosno takav ugovor je ništetan. Usto, ugovor o kupoprodaji te nekretnine između prednika prvotuženika i drugotuženika je ništetan u smislu odredbe iz čl. 41. st. 3. u vezi s čl. 49. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, dalje: ZTD) jer te odredbe zabranjuju sklapanje ugovora sa samim sobom što je prednik prvotuženika učinio kao punomoćnik prvotužitelja kao prodavatelja i kao zakonski zastupnik drugotuženika kao kupca. I za ovu nekretninu prednik prvotuženika i drugotuženik su s četvrtotuženicom sklopili sporazum o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine kojim je četvrtotuženica stekla fiducijarno pravo vlasništva i koji je fiktivan iz istih razloga kao i za prethodno navedene nekretnine. Za ovu nekretninu ističe da je bila u postupku izvlaštenja po zahtjevu Hrvatskih cesta d.o.o. u kojem postupku su 2014. godine isplatile na račun DM supruzi prednika prvotuženika 689.690,00 kn za koji iznos je prednik prvotuženika obećavao prvotužitelju zatvoriti sve iznose dugova po isplaćenim zajmovima, a ostatak novca vratiti tužitelju što nije nikada učinio. Nakon sklapanja svih ranije navedenih ugovora tužitelji i dalje ne uspijevaju vratiti dugove pa im prednik prvotuženika nudi daljnju pozajmicu od 3.000,00 eura uz uvjet da sklope ugovor o kupoprodaji nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] i to kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s drugotuženikom kao kupcem. 24. kolovoza 2012. prvotužitelj sklapa ugovor s drugotuženikom u kojemu je kupoprodajna cijena 8.000,00 eura i ovjerava potpis istoga dana kod javnog bilježnika Velimira Ćerića. Nakon što prvotužitelj nije vratio zajam, prednik prvotuženika traži od prvotužitelja da sklope sporazumni raskid ugovora o kupoprodaji od 24. kolovoza 2012. i istovremeno sklope ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja tražbine što oni i čine 5. prosinca 2012. kad ovjeravaju ugovor pod brojem ovjere OV-13907/12 kod javnog bilježnika Velimira Ćerića na iznos od 10.000,00 eura, iako mu je prednik prvotuženika pozajmio 3.000,00 eura. Rok vraćanja pozajmice je 24. studenoga 2012. pa smatra da se radi o lihvarskoj kamati. S obzirom na to da je ugovor solemniziran 5. prosinca 2012., a da je datum naveden 24. kolovoza 2012. ističe da je ugovor antidatiran. Istoga dana sklapa se i ugovor o zajmu na iznos od 100.000,00 eura datiran s 24. kolovoza 2012. ovjeren pod brojem ovjere OV-13905/12 kod javnog bilježnika Velimira Ćerića sa sporazumom o zasnivanju založnog prava u korist prednika prvotuženika radi osiguranja tražbine s time da mu po tom ugovoru prednik prvotuženika nije isplatio nikakav iznos. Za nekretnine koje su bile predmet ovih triju ugovora u zemljišnim knjigama je zabilježene privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja pod brojevima Kir-28/13 i Kir-902/13 Županijskog suda u Zagrebu u kaznenim postupcima koji su se vodili protiv prednika prvotuženika zbog kaznenih djela protiv imovine. Navedene ugovore tužitelji također smatraju lihvarskim ugovorima zbog nesrazmjerno ugovorene koristi u odnosu na prednika prvotuženika i slijedom toga ništetnima. Iz svega navedenoga proizlazi da su tužitelji od 2010. do 2012. bili u teškoj materijalnoj situaciji koja je predniku prvotuženika bila poznata i koji je s tužiteljima sklopio niz opisanih ugovora i s obzirom na ostvarenu korist za njega imaju karakteristike zelenaških ugovora budući da je tužiteljima pozajmio ranije već spomenute iznose, a istovremeno stekao nekretnine vrijednosti veće od dva milijuna kuna, a u postupku izvlaštenja naplatio preko svoje supruge 689.690,00 kuna i stoga traže utvrđenje ništetnosti svih navedenih ugovora zajedno sa uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

2. Prvotuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava sve tvrdnje iz tužbe, ističe da su činjenično netočne te pravno irelevantne. Osporava osnovanost navoda da bi sklopljeni pravni poslovni bili nevaljani i da bi tužitelji na bilo koji način bili oštećeni sklapanjem spornih pravnih poslova.

3. Drugotuženik u cijelosti osporava sve tvrdnje iz tužbe navodeći da su neistinite i pravno irelevantne. Tužitelji ne pružaju dokaza istinitosti svojih tvrdnji već samo navode da su oštećeni sklapanjem predmetnih ugovora, iz kojih je drugotuženik sve svoje obveze uredno ispunio.

4. Trećetuženik u cijelosti osporava sve tvrdnje iz tužbe navodeći da su neistiniti, smatra netočnim da bi bilo koji pravni posao u kojemu je sudjelovao bio nevaljan.

5. Četvrtotuženik osporava sve navode tužbe navodeći da niti jedna tvrdnja koja se na nju odnosi ničime nije potkrijepljena. N nikada nije bio u pravnom odnosu s tužiteljima, ne poznaje ih te smatra da tužitelji ne mogu imati nikakav zahtjev. U dobroj je vjeri sklopio sporazum s prednikom prvotuženika koji nije niti fiktivan niti nevaljan. Smatra neosnovanim argument da je namjera bila prikriti imovinu prednika prvotuženika jer je sva sporna imovina prednika prvotuženika blokirana 3. siječnja 2013. pa nema logike da bi prednik prvotuženika išao fiktivno blokirati vlastitu imovinu u rujnu 2014. godine.

6. Tijekom postupka prvotuženik EM je preminuo pa je rješenjem poslovni broj P-4676/15-33 od 5. travnja 2018. utvrđen prekid postupka nakon čega je rješenjem poslovni broj P-4676/2015-41 od 4. listopada 2019. nastavljen postupak s nasljednikom prvotuženika FM.

7. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti više ugovora koje su sklopili tužitelji s prednikom prvotuženika i specijalnih punomoći koje su izdali tužitelji predniku prvotuženika i trećetuženiku kao i ugovora koji su sklopili prednik prvotuženika i drugotuženik s četvrtotuženikom.

8. Među strankama su sporne činjenice na kojima tužitelj temelji osnovanost svojih zahtjeva, a to je da prednik prvotuženika nije ispunio obveze po navedenim ugovorima isplatom ugovorenih iznosa zajma, odnosno da ta činjenica neispunjenja vezana uz kratke rokove povrata zajma znači ugovaranje zelenaške kamate po tim ugovorima. Nadalje, sporne su i činjenice da je ugovor sklopljen između prednika prvotuženika i drugotuženika te četvrotuženice fiktivan.

9. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je proveo dokazni postupak u kojemu je izvršio uvid u sve isprave priložene uz tužbu (list 12. -112. spisa), izvršio je uvid u spise Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kir-902/13 i Kir-28/13 te proveo dokaz saslušavanjem svjedoka ŠM i GM te je saslušao parnične stranke i to tužitelje te četvrtotuženika.

10. Nije proveden dokaz saslušanjem prvotuženika, zakonskog zastupnika drugotuženika i trećetuženika sukladno odredbi iz čl. 265. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) budući da iako uredno pozvani nisu pristupili na ročište određeno za saslušavanje stranaka odnosno jer je stečajna upraviteljica drugotuženika izjavila da ne želi dati iskaz budući da nema neposrednih saznanja o predmetu spora.

11. Sud nije proveo niti dokazni prijedlog prvotuženika za saslušavanjem svjedoka javnih bilježnika Ivana Adžije, Velimira Ćerića i Vlaste Zajec kao niti dokazne prijedloge prvotuženika iz podneska od 22. svibnja 2017., jer njihovo izvođenje ne bi dovelo do utvrđivanja onih činjenica važnih za odlučivanje koje bi utjecale na drukčiju odluku suda, niti bi utjecalo na konačne rezultate provedenog parničnog raspravljanja.

12. Na temelju odredbe čl. 8. ZPP-a sud je na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio činjenice na temelju kojih je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

13. Obzirom da su sporni ugovori o zajmu sklopljeni za vrijeme važenja Zakona o deviznom poslovanju (Narodne novine br. 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92,09, 133/09, 153/09, 145/10 i 76/13) koji nije zabranjivao pozajmljivanje strane valute između fizičkih osoba, tvrdnja tužitelja da su sporni ugovori o zajmu zbog toga ništetni nije osnovana.

14. Uvidom u uvjerenja Općinskog kaznenog suda od 11. srpnja 2017. (list 276.) sud je utvrdio da se protiv prednika prvotuženika pok EM vodio kazneni postupak, dok se protiv ostalih tuženika (list 277.-279.) nije vodio kazneni postupak. Također iz obavijesti Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 16. lipnja 2017. (list 270.) proizlazi da se protiv prednika prvotuženika vodila istraga zbog kaznenih djela lihvarskog ugovora, ali da u tom predmetu oštećenici nisu bili tužitelji u ovom predmetu.

15. Iz uvida u spise Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kir-902/13 i Kir-28/13 sud je utvrdio da se oni odnose na prijedlog Općinskog držanog odvjetništva u Zagrebu radi određivanja privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi protiv okrivljenika EM. Uvidom u te spise utvrđeno je da u njima ne postoji nikakva dokumentacija vezana uz tužitelje niti se tužitelji u tim spisima navode kao oštećenici. O navedenome je sačinjena službena bilješka te su uvezani u spis prijedlozi i rješenja o određenim privremenim mjerama (list 341. -383.).

16. Uvidom u čl. 2. st. 2. ugovora od 4. listopada 2010. solemniziranog od javnog bilježnika Ivana Adžije pod brojem OV-19944/10 4. listopada 2010. (list 17.) proizlazi da potpisom ugovora prvotužitelj potvrđuje primitak cjelokupnog iznosa zajma u iznosu od 10.000,00 eura dok u čl. 3. st. 2. stoji da su stranke sporazumne da prvotužitelj kao zajmoprimac pozajmljeni iznos vrati u ugovorenom roku bez kamata; u čl. 2. st. 2. ugovora od 4. listopada 2010. solemniziranog od javnog bilježnika Ivana Adžije pod brojem OV-19945/10 4. listopada 2010. (list 28.) da potpisom ugovora drugotužiteljica potvrđuje primitak cjelokupnog iznosa zajma u iznosu od 3.000,00 eura dok u čl. 3. st. 2. stoji da su stranke sporazumne da drugotužiteljica kao zajmoprimac pozajmljeni iznos vrati u ugovorenom roku bez kamata; u specijalnu punomoć izdanu od strane prvotužitelja trećetuženiku dana 4. listopada 2010. na kojoj je ovjeren potpis prvotužitelja od strane javnog bilježnika Ivana Adžije pod brojem OV-19950/10 dana 4. listopada 2010. (list 39.) da prvotužitelj potvrđuje da je 4. listopada 2010. primio iznos od 10.000,00 eura na temelju ugovora o zajmu sklopljenog s prednikom prvotuženika; u specijalnu punomoć izdanu od strane drugotužiteljice trećetuženiku dana 4. listopada 2010. na kojoj je ovjeren potpis drugotužiteljice od strane javnog bilježnika Ivana Adžije pod brojem OV-19948/10 dana 4. listopada 2010. (list 41.) da drugotužiteljica potvrđuje da je 4. listopada 2010. primila iznos od 3.000,00 eura na temelju ugovora o zajmu sklopljenog s prednikom prvotuženika; u specijalnu punomoć izdanu od strane prvotužitelja predniku prvotuženika dana 19. travnja 2011. na kojoj je ovjeren potpis prvotužitelja od strane javnog bilježnika Vlaste Zajec pod brojem OV- 5132/11 dana 19. travnja 2011. (list 64.) da je dana 19. ožujka 2011. od prednika prvotuženika pozajmio iznos od 10.000,00 eura; u čl. 2. st. 2. ugovora od 24. kolovoza 2012. solemniziranog od javnog bilježnika Velimira Ćerića pod brojem OV-13907/12 5. prosinca 2012. (list 96.) da potpisom ugovora prvotužitelj potvrđuje primitak cjelokupnog iznosa zajma u iznosu od 10.000,00 eura, a iz čl. 3. st. 3. proizlazi da su stranke sporazumne da prvotužitelj kao zajmoprimac pozajmljeni iznos vrati u ugovorenom roku bez kamata; u čl. 2. st. 2. ugovora od 24. kolovoza 2012. na kojemu je potpis prvotužitelja ovjerio javni bilježnik Velimir Ćerić pod brojem OV-13905/12 5. prosinca 2012. (list 104.), da potpisom ugovora prvotužitelj potvrđuje primitak cjelokupnog iznosa zajma u iznosu od 100.000,00 eura a iz čl. 3. st. 2. proizlazi da su stranke sporazumne da prvotužitelj kao zajmoprimac pozajmljeni iznos vrati u ugovorenom roku bez kamata.

17. Prvotužitelj u svom iskazu navodi da je prednika prvotuženika pok. EM upoznao 2011. godine preko poznanika. Tada je bio u vrlo teškoj materijalnoj situaciji jer je imao kredit kod OTP banke i dugove prema Elektri i plinari. Od pok. EM je tražio da mu pozajmi novac budući da nije imao novca vratiti sve dugove. Znao je da će preko njegove zemlje proći obilaznica i očekivao je za izvlaštenje dobiti određeni iznos novca kojim bi onda zatvorio dugove prema pok. EM koje bi mu dao na ime zajma koji miuje tada trebao zbog teške materijalne situacije. Imao je povjerenje u pok. EM i osobu koja je s njim surađivala Zvonimira Raića. On je dolazio kod njega u kuću i razgovarali su o tome da bi mu on dozvolio da na njegovoj zemlji ima mjenjačnicu. Pozajmio mu je ukupan iznos od 14.000,00 eura i budući da je imao povjerenja u njega kod bilježnika je potpisao nekakve papire, ali ni sam ne zna točno o čemu se radilo. Zna da je tri puta išao kod javnog bilježnika i potpisivao, ali ne zna o čemu. Nakon što je dobio iznos zajma pokojnog EM više nije vidio sve do trenutka dok on nije završio u zatvoru gdje ga je jednom posjetio kao i jednom prije njegove smrti u bolnici. Prije nego što je završio u zatvoru saznao je da ta zemlja više nije u njegovom vlasništvu nakon čega je odmah nazvao EM koji mu je objasnio da se ne brine i da će dobiti svoj dio nakon čega je s njime izgubio kontakt zbog toga što je završio u zatvoru. Nakon što su Hrvatske ceste provele postupak izvlaštenja naknada je u cijelosti uplaćena na račun DM, supruge pok. EM, na što mu je pok. EM rekao da se njoj obratim jer je taj iznos isplaćen na njen račun budući da je njegov račun tada bio u blokada i dao njezin broj telefona, a kad je nazvao ona je rekla da joj se ne obraća i da je više ne uznemirava ili će ga prijaviti policiji. Pok. EM mu sve ugovore i isprave koje je potpisao nije davao prethodno na uvid, tvrdi da nikada nije upoznao TM, da nikada nije zaprimio iznose od 75.000,00 eura i 100.000,00 eura po potpisanim ugovorima, a da jest sigurno bi podmirio svoje dugove koje imao, a pok. EM mu je govorio da te papire mora potpisati zbog poreza. Prema OTP banci je imao dug od oko 200.000,00 kn na temelju hipotekarnog kredita i ovršni je postupak na toj nekretnini u tijeku, prema plinari je imao dug od oko 20.000,00 kn, a prema Elektri dug od oko 30.000,00 kn. U vrijeme sklapanja ugovora on i supruga su bili u mirovini, njegova je iznosila oko 1.200,00 kn, a suprugina oko 1.300,00 kn. Vrijednost zemljišta kojima je raspolagao spornim ugovorima je tada bila pet eura po metru kvadratnom s time da je zemljište koje su izvlastile Hrvatske ceste bilo vrjednije jer ga je trebalo izvlastiti. Po prvom ugovoru koji je sklopio s pok. EM, a za kojega tvrdi da ga je čitao, primio je iznos od 56.000,00 kn, a pisalo je 10.000,00 eura. Tvrdi da ga je javni bilježnik pitao zna li što potpisuje na što je odgovorio da zna jer su se prethodno sve on i pok. EM dogovorili s time da mu je javni bilježnik objasnio da u slučaju da on ne vrati dug koji je naveden u tom ugovoru ta nekretnina može biti prodana na javnoj dražbi. Navodi da je bio svjestan činjenice da u ugovoru stoji veći iznos od onoga za kojega on tvrdi da je dobio od pok. EM na što mu je pok. EM odgovorio da je to zato jer on mora nešto zaraditi. Nadodaje da je on bio spreman čak i EM dati nagradu u iznosu od 10.000,00 eura ako se nekretnina koju su trebale izvlastiti Hrvatske ceste proda, ali on je na kraju cijeli iznos zadržao za sebe. Ne poznaje KM, ali je naknadno saznao da je to njegova punica. Od primljenih 14.000,00 eura ništa nije vratio pok. EM jer je dogovor bio da će se EM namiriti kad se izvlasti zemljište od strane Hrvatskih cesta i kad se primi iznos na ime izvlaštenja zemljišta. Kod pok. EM se zaduživao u tri navrata jer je očekivao novac od Hrvatskih cesta na ime izvlaštenja, ali mu je u tom trenutku dospjeli dug prema OTP banci iznosio oko 50.000,00 kn kao što mu je i struja bila isključena zbog duga prema Elektri zbog čega je upravo u tom trenutku trebao novac da bi namirio ta dugovanja. Zemljišta nije prodao na tržištu jer tada nije bilo kupca jer takvo poljoprivredno zemljište u tom trenutku nikome nije bilo interesantno za kupnju. Nije saslušavan na policiji niti državnom odvjetništvu vezano uz poslove s pok. EM niti je sudjelovao kao oštećenik u kaznenom postupku protiv njega.

18. Drugotužiteljica u iskazu navodi da je 2011. godine bila prisutna sa suprugom kad je sklopio s pok. EM prvi ugovor na temelju kojega im je EM isplatio 56.000,00 kn. Kod javnog bilježnika bila je samo jedanput jer je bila suvlasnica samo jedne nekretnine i to u 1/6 dijela. Dogovor je bio da pok. EM njima pozajmi novac, a oni bi mu nakon što se proda zemljište Hrvatskim cestama vratili pozajmljeni iznos. EM je ukupno u nekoliko navrata pozajmljivao novac s time da je ukupan iznos prelazio 100.000,00 kn. Nakon što je on taj iznos pozajmio on se trebao po dogovoru u cijelosti naplatiti iz iznosa koji bi oni dobili od Hrvatskih cesta na ime izvlaštenja. Nakon što je on njima pozajmio navedene iznose upisao se kao vlasnik na zemljište. On je dobio novac od Hrvatskih cesta i obećavao da će taj novac vratiti, ali uvijek je postojao neki izgovor te novac na kraju nikad nije vratio. U trenutku sklapanja spornih sporazuma ona i suprug su bili u mirovini, a kći i zet nisu imali posla te im je trebao novac da plate dugove. Protiv pok. EM nije pokretala nikakve postupke sve dok im DM nije htjela vratiti novac dobiven od Hrvatskih cesta kojom prigodom im je ona zaprijetila da će ih tužiti ako ju ne prestanu uznemiravati a zbog čega su oni pokrenuli ovaj postupak. Nije davala nikakav iskaz policiji vezan uz pok. EM, ne poznaju KM, osim prvog ugovora nije sudjelovala u sklapanju ostalih ugovora. Javni bilježnik ih je prilikom potpisivanja pitao jesu li pročitali sadržaj ugovora i slažu li se s njime na što su odgovorili da jesu i da se slažu, a nakon toga im je javni bilježnik objasnio da ako ne vrate iznos zajma da se zemljište može prodati da bi se namirio taj dug.

19. Četvrtotuženik KM u iskazu navodi da je pok. EM bio suprug DM, njezine kćeri, koja ga je zamolila da mu pomogne tako da mu pozajmi novac 2009. godine. On se tada bavio poslovima vođenja mjenjačnica i događalo se da mu je trebao novac pa mu je u nekoliko navrata pozajmljivala u periodu od 2009. do 2012., otprilike u tri navrata, ukupno oko 194.000,00 eura. Nakon što je EM završio u zatvoru 2013. godine pitala ga je na koji način će riješiti dugovanje koje ima prema njoj na što je on predložio sklapanje ugovora na temelju kojega bi ona stekla pravo vlasništva na određenim nekretninama na ime svih pozajmica što su i učinili. U ovoj situaciji se ona osjeća kao oštećena stranka jer svoj novac nije dobila od EM. EM je 2009. godine pozajmila oko 80.000,00 eura, 60.000,00 eura 2010. godine, a zadnji iznos 2012. godine oko 54.000,00 eura. Novac mu je davala u Našicama, i to osobno na ruke gotov novac u eurima. Radilo se o ušteđevini nje i supruga koji je radio kao pilot u različitim kompanijama, a i ona da ima nekretnine u vlasništvu u Zagrebu i Našicama kao i nasljedstvo od roditelja.

20. Svjedokinja ŠM, kći tužitelja, navodi da su tužitelji od 2010. godine u financijskim problemima, tad su bili u mirovini i oboje imali male mirovine. 2010. godine su imali hipoteku na kući, dugovali su OTP banci iznos glavnice od 20.000,00 eura i morali plaćati jako visoke kamate što nisu mogli. Tada je majka djevojke koja je trenirala u rukometnom klubu u kojemu je njezin otac bio trener predložila da se obrati pok. EM radi rješenja financijskih problema. Pok. EM tužitelju je dao u tri navrata iznose i to 8.000,00 eura, te dva puta po 3.000,00 eura i to 2010., 2011. i 2012. godine. Njen otac i pok. EM su za sve te ugovore išli kod javnog bilježnika kod kojega su ih ovjeravali s time da se pok. EM i prije proteka ugovorenih rokova upisao kao vlasnik na sve nekretnine. Ona sa svojim suprugom i djetetom živi na gornjem katu kuće, a roditelji na donjem katu. Bila je prisutna kad je otac odlazio iz kuće javnom bilježniku i kad se vraćao i bila je prisutna kad je EM dolazio u kuću razgovarati s ocem. Same isplate navedenih iznosa nije vidjela budući da je pok. EM vjerojatno te iznose dao ocu kod javnog bilježnika, ali zna da je otac te iznose novca donio kući. Pok. EM upisao se na temelju tih ugovora na svu imovinu koju je otac imao i naslijedio od svojih roditelja i zbog toga je obolio, doživio moždani udar i dan danas osjeća zdravstvene posljedice zbog toga što mu se dogodilo. Osim dugova prema banci tužitelji su u tom periodu imali dugove prema plinari i elektri, ona je bila na porodiljnom, a suprug je bio zaposlen, ali nije primao plaću.

21. Svjedok IM, zet tužitelja, navodi da on i supruga zajedno s tužiteljima žive u istoj kući, u periodu od 2010. do 2012. godine su bili u financijskim problemima jer je postojao dug na temelju hipotekarnog kredita prema banci koji je bio pred otkazivanjem, a istovremeno su postojali dugovi za komunalije prema Elektri i Plinari, ukupno u iznosu od nekih 40.000,00 kn. Tužitelj je preko jedne djevojčice koja je trenirala kod njega u klubu došao do pok. EM. Pok. EM je često puta dolazio u kuću, bio prilično ugodan prema puncu i punici i pričao im razne priče. Punac je u tri navrata dobio novac od EM i to jednom 8.000,00 i dva puta po 3.000,00 eura kojim su vraćali navedene dugove. Problemi su nastali kad su od trećih osoba čuli i saznali da netko prodaje zemlju punca i tada su i odnosi s EM postali sve rjeđi. Prije toga su ih i EM i njegov odvjetnik Zvonimir Raić uvjeravali da je sve u redu i da nam nitko neće uzeti zemlju. Bio je prisutan prvi puta kad je EM njegovom puncu davao novac dok druga dva puta nije, a za druga dva puta zna da je primio iznose kako je rekao budući da svi žive u istom kućanstvu pod istim krovom i znaju što se događa. Prvi iznos je isplaćen u uredu javnog bilježnika u Dubravi, on je bio tamo jer je vozio punca budući da punac baš nije vičan vožnji.

22. Iz tako provedenih dokaza sud je utvrdio da se protiv pok. EM vodio kazneni postupak, ali da u tom postupku nisu sudjelovali tužitelji kao oštećenici, da oni nisu protiv njega podnosili kaznene prijave niti bilo kakve druge pravne radnje osim podnošenja tužbe u ovome predmetu.

23. Među strankama nije sporno da su sklopljeni svi ugovori i punomoći koje su predmet tužbenog zahtjeva, te da su svi ovjereni kod javnog bilježnika. Izvršen je i uvid u ovjerene preslike navedenih isprava (list 160. -233.), osim ugovora o zajmu od 5. prosinca 2012. za koji su tužitelji naveli da je izgubljen u zbirci isprava.

24. Iz provedenih dokaza saslušavanjem parničnih stranaka i svjedoka sud je utvrdio da je tužitelj tijekom 2010., 2011. i 2012. godine zajedno sa suprugom bio u teškoj materijalnoj situaciji jer je imao dugovanja prema banci na temelju hipotekarnog kredita, da je imao dugove prema plinari i elektri koje nije mogao podmirivati zajedno s članovima svojega kućanstva zbog niskih prihoda jer su oboje tužitelja tada bili umirovljenici s niskim mirovinama u iznosu od 1.200,00 i 1.300,00 kn dok su drugi članovi njihova kućanstva bili kći JM koja je bila na rodiljnom dopustu i zet GM koji je povremeno bio zaposlen, a i kad je bio zaposlen nije redovito primao plaću. Tuženici nisu posebno osporavali činjenicu da su tužitelji u navedenom periodu bili u teškoj materijalnoj situaciji.

25. Iz iskaza stranaka i svjedoka proizlazi da je prednik prvotuženika bio osoba u koju su tužitelji imali povjerenja i da stoga nisu provjeravali sadržaje isprava koje su potpisivali i ovjeravali kod javnog bilježnika, da su imali usmeni dogovor da će sve zajmove koje im prednik prvotuženika isplati vratiti iz cijene koju će dobiti nakon eksproprijacije njihovog zemljišta u korist Hrvatskih cesta d.o.o., štoviše da i nakon što je prednik prvotuženika pritvoren da su mu i dalje vjerovali jer im je obećavao da će sve riješiti, da nisu podnosili kaznenu prijavu protiv njega niti sudjelovali kao oštećenici u kaznenom postupku protiv njega. Tek da su u situaciji kad su saznali da zemljište namijenjeno eksproprijaciji više nije bilo u njihovom vlasništvu i da je novac na ime izvlaštenja dobila na račun supruga prednika prvotuženika pokrenuli ovu parnicu.

26. Iz tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da se pravni prednik prvotuženika ČM bavio novčarskim poslovima (imao je mjenjačnicu), da ga tužitelji nisu ranije poznavali, te da je, prema podacima spisa Županijskog suda u Zagrebu broj: Kir-902/13 i Kir-28/13 ugovore o zajmu sklapao s većim brojem osoba, što znači da je životno neuvjerljivo da bi sporne ugovore o zajmu sklopio s tužiteljima bez ugovaranja kamate na pozajmljene iznose, a što znači da su istinite tvrdnje tužitelja da su glavničnim iznosima pribrojene i kamate koje su uglavničene i da tužitelji nisu primili iznose navedene u ugovorima o zajmu, nego iznose koji su puno manji, jer je zajmodavac zadržao za sebe uglavničene kamate ili pak nije isplatio zajam uopće. Takav zaključak ovoga suda ne može biti doveden u sumnju ugovornim odredbama o primitku punog iznosa zajma, niti pak potvrdama o solemnizaciji, pa tako niti iskazima samih javnih bilježnika koji su takve potvrde izdavali, jer su tužitelji imali povjerenje u prvotuženika zbog čega nisu ni provjeravali ugovore koje su potpisivali, niti pak njihov sadržaj dovodili u sumnju jer su sa zajmodavcem usmeno ugovorili drukčije i jer je na njihovoj strani, kako to proizlazi iz iskaza samih tužitelja, što ne osporavaju niti tuženici, postojalo stanje nužde zbog čega su jedini izlaz iz materijalne situacije u kojoj su se našli vidjeli u sklapanju spornih ugovora i namicanju novčanih sredstava na taj način.

27. Odredbom iz čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisano je da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

28. Po mišljenju ovog suda, tužitelji osnovano tvrde da su na temelju odredbe iz čl. 329. st. 1. ZOO-a ništetni ugovori o zajmu od 4. listopada 2010. kojeg su sklopili oboje tužitelja i solemnizirali kod javnog bilježnika Ivana Adžije pod brojevima ovjere OV-19944/10 (list 17.-27.) i OV-19945/10 (list 28.-36.), zatim specijalne punomoći dane trećetuženiku ovjerene pod brojem ovjere OV-19950/10 (list 39.-.40.) i OV-19948 (list 41.-42.) kod javnog bilježnika Ivana Adžije kao derivati i sastavni dijelovi prethodnih ugovora o zajmu. Za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kojima se raspolagalo navedenim ugovorima tužitelji traže utvrđenje ništetnim i ugovora o kupoprodaji sklopljenih između prvotužitelja zastupanog na temelju navedene punomoći dane trećetuženiku i drugotuženika od 19. travnja 2011. na kojemu je potpis ovjeren kod javnog bilježnika Vlaste Zajec 20. travnja 2011. pod brojem OV-5171/11 (list 47.-50.) i ugovora o kupoprodaji sklopljenim između drugotužiteljice zastupane na temelju navedene punomoći dane trećetuženiku i drugotuženika od 19. travnja 2011. na kojemu je potpis ovjeren kod javnog bilježnika Vlaste Zajec 20. travnja 2011. pod brojem OV-5169/11 (list 51.-54.).

29. Ništetnost navedenih ugovora o zajmu tužitelji osnovano temelje, osim na činjenici da su bili u teškoj materijalnoj situaciji, koja proizlazi iz provedenih dokaza, i na tome da je pravni prednik prvotuženika tim ugovorima ugovorio zelenašku kamatu i to jer je ugovorena isplata iznosa od 13.000,00 eura dok je tužiteljima isplaćen tek iznos od 8.000,00 eura slijedom čega proizlazi da iznos od 5.000,00 eura koji su trebali vratiti do 22. prosinca 2010. predstavlja zelenašku kamatu jer je ona obračunata za period od svega dva i pol mjeseca.

30. Nadalje, također na pravnom temelju odredbe iz čl. 329. st. 1. ZOO-a tužitelji osnovano tvrde da je ništetna i specijalna punomoć koja doista sadržajno predstavlja ugovor o zajmu a na kojoj je potpis prvotužitelja ovjeren kod javnog bilježnika Vlaste Zajec pod brojem OV-5132/11 dana 19. travnja 2011. u kojoj stoji da je pravni prednik prvotuženika prvotužitelju 19. ožujka 2011. dao zajam u iznosu od 10.000,00 eura koji mu se obvezao vratiti do 19. travnja 2011., da prednik prvotuženika nije prvotužitelju isplatio taj iznos već iznos od 3.000,00 eura dok ostatak od 7.000,00 eura predstavlja lihvarsku kamatu obračunatu za mjesec dana s obzirom na datum povratka zajma do 19. travnja 2011. Na temelju te specijalne punomoći od 19. travnja 2011. sklopljen je ugovor između prvotužitelja i drugotuženika također 19. travnja 2011. na kojemu je potpis prednika prvotuženika kao punomoćnika ovjeren kod javnog bilježnika Vlaste Zajec 19. travnja 2011. pod brojem OV-5142/11 (list 68.-71.). Tužitelji također osnovano tvrde da je taj ugovor o kupoprodaji ništetan s obzirom na ništetnost specijalne punomoći dane predniku prvotuženika da sklopi ugovor o kupoprodaji s drugotuženikom u ime i za račun prvotužitelja, u smislu odredbe iz čl. 312. st. 1. i 3. ZOO-a, no neosnovano tvrde da je ništetan i na temelju citiranih odredbe iz čl. 41. st. 3. u vezi s čl. 49. ZTD-a jer da se u tom slučaju radi o sklapanju ugovora sa samim sobom.

31. Nadalje, na pravnom temelju iz čl. 329. st. 1. ZOO-a tužitelji osnovano tvrde da su ništetni i ugovori o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva od 24. kolovoza 2012. solemniziran 5. prosinca 2012. po javnom bilježniku Velimiru Ćeriću pod brojem ovjere OV-13907/12 (list 96.-103.) kao i ugovor o zajmu od 24. kolovoza 2012. na kojemu je potpis stranaka ovjeren 5. prosinca 2012. po javnom bilježniku Velimiru Ćeriću pod brojem ovjere OV-13905/12 (list 104.-108.) navodeći da u prethodnom stoji da je pravni prednik prvotuženika dao zajam u iznosu od 10.000,00 eura dok mu je u stvarnosti isplatio 3.000,00 eura te se ostatak od 7.000,00 eura ima smatrati lihvarskom kamatom jer je obračunata za razdoblje od 3 mjeseca s obzirom da je rok vraćanja zajma bio 24. studenog 2012., dok mu po potonjem ugovoru koji je sklopljen na iznos od 100.000,00 eura pravni prednik prvotuženika nije isplatio nikakav novčani iznos.

32. Naime, iz provedenih personalnih dokaza, to jest iskaza prvotužitelja koji je sudjelovao u isplatama po sklopljenim ugovorima i iskaza drugotužiteljice te iskaza svjedoka O i GM, ovaj sud zaključuje da su osnovane sljedeće tvrdnje tužitelja: da im je po ugovorima o zajmu od 4. listopada 2010. isplaćen samo iznos od 8.000,00 eura iako je ugovoreni iznos zajma bio 13.000,00 eura; da je prvotužitelju po specijalnoj punomoći od 19. travnja 2011. koja je sadržajno ugovor o zajmu isplaćeno samo 3.000,00 eura dok je u punomoći navedeno da mu je prednik prvotuženika pozajmio 19. ožujka 2011. iznos od 10.000,00eur; da je prvotužitelju po ugovoru o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva od 24. kolovoza 2012. na kojemu je potpis ovjeren 5. prosinca 2012. pod brojem OV-13907/12 isplaćeno samo 3.000,00 eura od ugovorenih 10.000,00 eura; da prvotužitelju po ugovoru o zajmu uz osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 24. kolovoza 2012. s potpisom ovjerenim 5. prosinca 2012. pod brojem OV-13905/12 na iznos od 100.000,00 eura nije isplaćen nikakav iznos zajma.

33. Takve iskaze sud je dakle prihvatio u cijelosti smatrajući da odražavaju stvarno stanje odnosa između stranaka prethodno već citiranih pravnih poslova koji su sklopljeni iskorištavanjem teškog materijalnog stanja tužitelja i njihovog stanja nužde, te koji su provocirani nedovoljnim iskustvom i lakomislenošću tužitelja da će primiti iznos na ime izvlaštenja zemljišta od strane Hrvatskih cesta i zatvoriti dugovanje prema pravnom predniku prvotuženika, a koji je iznos na ime izvlaštenja njihovog zemljišta u konačnici primila i zadržala za sebe u cijelosti supruga prvotuženika HM, iako su tužitelji bili u uvjerenju da će nakon podmirenja svih njihovih dugova prema pravnom predniku prvotuženika, preostali iznos naknade za izvlaštene nekretnine pripasti njima kao vlasnicima izvlaštenih nekretnina, jer im je tako rekao pravni prednik prvotuženika. U konkretnom slučaju proizlazi da su tužitelji ukupno pozajmili od pravnog prednika prvotuženika 133.000,00eur, a da su stvarno primili svega iznos od 14.000,00eur, te su istovremeno izgubili svoje nekretnine čija je vrijednost samo za izvlašteni dio bila 91.537,59eur/689.690,00kuna, što po ocjeni ovog suda predstavlja očito nerazmjernu korist koju je zajmodavac stekao u odnosu na ono što je doista pozajmio tužiteljima. Također, proizlazi da su ugovori o zajmu sklopljeni uz plaćanje kamate na pozajmljeni iznos koja istina nije bila navedena u samom ugovoru, nego je bila uglavničena i koju je zajmodavac zadržao za sebe, a prikazao ju je kao dio glavnice duga koju je isplatio tužiteljima što je prvotužitelj, imajući puno povjerenje u pravnog prednika prvotuženika, potvrdio svojim potpisom na ugovorima, a što međutim, unatoč tomu, tužitelje ne može obvezivati, jer se ništetan pravni posao smatra kao da nije sklopljen, te jer se ne može pravno zaštititi zahtjev za plaćanjem zelenaških kamata.

33a. Da je u konkretnom slučaju ugovorena zelenaška (lihvarska) kamata, ovom sudu nedvojbeno proizlazi iz činjenice da je, sukladno naprijed već navedenom, ugovorena isplata iznosa od 13.000,00 eura dok je isplaćen tek iznos od 8.000,00 eura slijedom čega proizlazi da iznos od 5.000,00 eura predstavlja kamatu obračunatu za period od svega dva i pol mjeseca, te da je u dva navrata ugovorena isplata iznosa od po 10.000,00 eura dok je isplaćen iznos od po 3.000,00 eura, a ostatak od po 7.000,00 eura predstavlja kamatu obračunatu za mjesec dana po jednom ugovoru, odnosno 3 mjeseca po drugom ugovoru, a što je puno više od kamate obračunate po bilo kojoj dopuštenoj stopi ugovorne kamate.

33b.Kao što je već navedeno, na temelju specijalne punomoći od 19. travnja 2011. sklopljen je ugovor o kupoprodaji između prvotužitelja i drugotuženika od 19. travnja 2011. na kojemu je potpis prednika prvotuženika kao punomoćnika ovjeren kod javnog bilježnika Vlaste Zajec 19. travnja 2011. pod brojem OV-5142/11, a kako je ta punomoć ništetna u smislu čl. 329. st. 1. ZOO-a, onda je i taj ugovor o kupoprodaji ništetan u smislu odredbe iz čl. 312. st. 1. i 3. ZOO-a, obzirom na ništetnost specijalne punomoći dane predniku prvotuženika da sklopi ugovor o kupoprodaji s drugotuženikom u ime i za račun prvotužitelja.

34. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je ugovor o kupoprodaji od 19. travnja 2011. na kojemu je potpis prodavatelja ovjeren kod javnog bilježnika Vlaste Zajec pod brojem OV-5142/11 19. travnja 2011. ništetan pozivom na odredbe iz čl. 41. st. 3. u vezi s čl. 49. ZTD-a jer da se radi o sklapanju ugovora sa samim sobom jer ga je prednik prvotuženika potpisao u ime i za račun prvotužitelja kao prodavatelja i kao zastupnik po zakonu drugotuženika valja reći da je u trenutku sklapanja tog ugovora prednik prvotuženika pok. EM bio jedini osnivač, jedini član i jedini direktor društva drugotuženika, što proizlazi iz izvatka iz sudskog registra za drugotuženika (list 166.-167.), što je ustvrdio drugotuženik na ročištu 24. lipnja 2020. (list 329.), a tužitelji to nisu osporili, pa se u takvoj situaciji ne radi o sklapanju ugovora sa samim sobom.

35. U odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovora od 5. rujna 2014. koji su sklopili prednik prvotuženika i drugotuženik s četvrtotuženikom nazvan sporazum o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine kojim je četvrtotuženik stekao fiducijarno pravo vlasništva na nekretninama koje su prije bile u vlasništvu tužitelja (brojem ovjere OV-8865/2014), treba navesti, a imajući pritom u vidu sadržajnu regulaciju odredbe iz čl. 285. ZOO-a, da prividnost ugovora mogu isticati samo ugovorne strane , a što znači da se tužitelji koji nisu stranke toga Ugovora ne mogu pozivati na njegovu prividnost.

36. Obzirom da su prethodno već citirani ugovori ništetni u smislu odredbe iz čl. 312. st. 1. i 3. i čl. 329. st. 1. ZOO-a, primjenjuju se, sukladno odredbi iz čl. 329. st. 2. ZOO-a, odredbe iz čl. 323. ZOO-a o posljedicama ništetnosti, što znači da tužitelji osnovano zahtijevaju uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je promijenjeno na temelju ništetnih pravnih poslova.

37.Slijedom navedenoga, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, kao u točkama 1. i 2. izreke presude.

38. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama iz čl. 2. i čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a i na odredbama iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23). Obzirom da su tužitelji u ovoj parnici uspjeli u cijelosti u odnosu na trećetuženika, a u pretežnom dijelu u odnosu na prvotuženika i drugotuženika, a zbog dijela s kojim nisu uspjeli, nisu nastali posebni troškovi, sud je odlučio da su 1.-3-tuženici dužni nadoknaditi tužiteljima sve troškove koje su tužitelji u ovoj parnici imali, a koji su bili potrebni za njezino vođenje u smislu čl. 155. st. 1. ZPP- a.

39. Tužiteljima su tako priznati sljedeći troškovi: trošak sastava tužbe i podneska od 9. ožujka 2021. u iznosu od po 687,50eur (Tbr. 7.1., 8.1., 40. i 46. OT), trošak sastava žalbe u iznosu od 859,37eur (Tbr. 10.1., 40. i 46. OT), trošak zastupanja na ročištima od 23. ožujka 2016., 4. svibnja 2017., 24. lipnja 2020., 25. veljače 2021, 20. rujna 2021., 29. studenog 2024. i 28. srpnja 2025. u iznosu od po 687,50eur (Tbr. 9.1., 40. i 46. OT), te trošak zastupanja na ročištima od 5. travnja 2018., 11. siječnja 2021. i 11. listopada 2024. u iznosu od po 125,00eur (Tbr. 9.5., 40. i 46. OT), trošak sudske pristojbe na tužbu od 180,50eur, na presudu od 180,50eur i na žalbu od 180,50eur, što ukupno iznosi 7.963,37eur, a primjenom odredbe čl. 161. st. 1. ZPP-a daje konačan iznos od 5.972,52eur, kao u točki 3. izreke presude.

40. Odluka o plaćanju zatezne kamate na odmjerene troškove postupka temelji se na odredbama čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

41. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbama iz čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

42. Obzirom da je trećetuženik u cijelosti izgubio ovu parnicu, a da su prvotuženik i drugotuženik u pretežnom dijelu izgubili ovu parnicu, a zbog dijela u kojem su u ovoj parnici uspjeli nisu nastali posebni troškovi, nema uvjeta da se prvotuženiku, drugotuženiku i trećetuženiku u smislu čl. 154 st. 1. i 5. ZPP-a nadoknade troškovi koji su im nastali vođenjem ove parnice, zbog čega je riješeno kao u točki 4. izreke presude.

1 Vidi u tom smislu: VM, Zakon o obveznim odnosima, Zagreb, 2006. str. 278.

43.Obzirom da su tužitelji u cijelosti izgubili ovu parnicu u odnosu na četvrtotuženika, nemaju pravo u smislu čl. 154. st 1. ZPP-a na nadoknadu troškova ovog postupka u odnosu na toga tuženika, zbog čega je riješeno kao u točki 3a. izreke presude.

43a.Četvrtotuženiku su u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 2. ZPP-a priznati i dosuđeni sljedeći troškovi ovog parničnog postupka: trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 414,75eur (Tbr. 8.1. i 46. OT), trošak zastupanja na ročištu 23. ožujka 2016., 3. veljače 2017. i 11. siječnja 2021. u iznosu od po 103,68eur (Tbr. 9.5. i 46. OT), trošak zastupanja na ročištu 4. svibnja 2017. i 24. lipnja 2020. u iznosu od po 207,37eur (Tbr. 9.2. i 46. OT), trošak zastupanja na ročištu 25. veljače 2021. i od 20. rujna 2021. u iznosu od po 414,75eur (Tbr. 9.1. i 46. OT), što ukupno iznosi 1.970,03eur, kao u točki 5. izreke presude.

43b.Četvrtotuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištu 29. siječnja 2020., jer u tom terminu nije održano ročište.

44. Slijedom svega navedenog i obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zaprešiću 3. rujna 2025.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dostave presude pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Osijeku.

DNA:

1. Tužiteljima, po pun.,

2. Tuženicima, po pun. (trećetuženiku osobno),