- 1 -              Rev 1205/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1205/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Igora Periše člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. G. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćnicima J. B. i D. J., odvjetnicima u N. G., protiv tuženika M.-E. d.o.o., N. G., OIB …, zastupanog po punomoćniku S. V., odvjetniku u O., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-635/2019-2 od 7. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-56/2018-32 od 30. listopada 2019., na sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Prihvaća se tužiteljeva revizija i preinačuju presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-635/2019-2 od 7. travnja 2021. i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-56/2018-32 od 30. listopada 2019. te sudi:

 

              I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće za razdoblje od srpnja 2016. do prosinca 2017. bruto iznos od 4.286.94 EUR/32.300,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama obračunatima na:

- iznos od 225.63 EUR/1.700,00 kn, od 16. 07. 2016.,

- iznos od 225.63 EUR/1.700,00 kn, od 16. 08. 2016.,

- iznos od 225.63 EUR/1.700,00 kn, od 16. 09. 2016.,

- iznos od 225.63 EUR/1.700,00 kn, od 16. 10. 2016.,

- iznos od 225.63 EUR/1.700,00 kn, od 16. 11. 2016.,

- iznos od 225.63 EUR/1.700,00 kn, od 16. 12. 2016.,

- iznos od 225.63 EUR/1.700,00 kn, od 16. 01. 2017.,

- iznos od 225.63 EUR/1.700,00 kn, od 16. 02. 2017.,

- iznos od 225.63 EUR/1.700,00 kn, od 16. 03. 2017.,

- iznos od 225.63 EUR/1.700,00 kn, od 16. 04. 2017.,

- iznos od 225.63 EUR/1.700,00 kn, od 16. 05. 2017.,

- iznos od 225.63 EUR/1.700,00 kn, od 16. 06. 2017.,

- iznos od 225.63 EUR/1.700,00 kn, od 16. 07. 2017.,

- iznos od 225.63 EUR/1.700,00 kn, od 16. 08. 2017.,

- iznos od 225.63 EUR/1.700,00 kn, od 16. 09. 2017.,

- iznos od 225.63 EUR/1.700,00 kn, od 16. 10. 2017.,

- iznos od 225.63 EUR/1.700,00 kn, od 16. 11. 2017.,

- iznos od 225.63 EUR/1.700,00 kn, od 16. 12. 2017.,

- iznos od 225.63 EUR/1.700,00 kn, od 16. 01. 2018.,

pa sve do isplate, po stopi koja se od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na zatražene iznose od 225.63 EUR/1.700,00 kn i to zatražene za razdoblje od 16. lipnja 2017. do dana dospijeća svakog iznosa označenog u toč. I. izreke.

 

              II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.273,69 EUR/17.237,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2019. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-635/2019-2 od 7. travnja 2021., potvrđena je presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-56/2018-32 od 30. listopada 2019. kojom je u točki I. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u iznosu od 32.300,00 kn za razdoblje od mjeseca lipnja 2016. do prosinca 2017. sa zateznim kamatama kao u izreci presude. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.550,00 kn.

 

2.1. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pravnih pitanja u odnosu na koja mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda broj Revd 3731/2021-2 od 19. listopada 2021., koja glase:

 

              „a) Može li odluka uprave trgovačkog društva za koju sud tvrdi da postoji iako nije donesena u pisanom obliku, biti primijenjena umjesto Ugovora o radu tužitelja na način da mu se zbog navedene odluke isplaćuje manja plaća od one ugovorene Ugovorom o radu, a u smislu primjene najpovoljnijeg prava za radnika iz čl. 9. st. 3. Zakona o radu?“

 

              „b) Ima li radnik (tužitelj) pravo na isplatu cijele plaće kako je ugovorena Ugovorom o radu, ako je odlukom poslodavca bio na čekanju, ali je cijelo vrijeme bio na dispoziciji poslodavcu i spreman obavljati radne zadatke koje mu naloži poslodavac, a sve u smislu čl. 7. st. 1. i 2. Zakona o radu?“

 

2.2. Tužitelj je predložio da se presude sudova nižeg stupnja preinače i tužbeni zahtjev prihvati ili da se ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

4. U povodu revizije izjavljene u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj  53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. U postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je da su stranke 21. svibnja 2016. sklopile Ugovor o radu prema kojem je tužitelj preuzeo obvezu obavljati poslove pirotehničara, a tuženik se obvezao isplaćivati mu plaću od 13,000,00 kn bruto za puni radni mjesec, a za dane kada nema ostvarenog dnevnog učinka zbog nedostatka posla, vremenskih prilika i slično, u mjesečnom iznosu od 5.000,00 kn bruto. Utvrđeno je i da je tuženik isplaćivao tužitelju za razdoblje od 1. lipnja 2016. pa do 31. prosinca 2017. godine 3.300,00 kn mjesečno u bruto iznosu. Tužitelj u ovoj parnici traži razliku između isplaćenog i ugovorenog iznosa od 5.000,00 kn što za navedeno razdoblje daje svotu od 32.000,00 kn. Pritom nije sporno da su u pitanju dani u kojima nije bilo ostvarenog radnog učinka, odnosno dani u kojima se nije radilo, jer tužitelj ne traži da mu se plati 13.000,00 kn u bruto iznosu mjesečno kako je ugovoreno za „radni mjesec“.

 

7. Razmatrajući pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, ovaj sud drži da su pogrešno sudovi nižeg stupnja primijenili materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje. Drugostupanjski sud je u pobijanoj presudi naveo da je za „zaključiti da je odlukom uprave tuženika visina bruto plaće za razdoblje kada se ne radi s iznosa od 5.000,00 kn bruto mjesečno smanjena na iznos od 3.300,00 kn mjesečno te se radi o legitimnoj odluci tuženika“. Međutim, ne može se raditi o legitimnoj odluci uprave poslodavca jer bi to značilo da jedna ugovorna strana može mijenjati sadržaj ugovora po svom nahođenju.

 

8. Radni odnos zasniva se ugovorom o radu (čl. 10. st. 1. Zakona o radu – "Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) i sklapa se u pisanom obliku (čl. 14. st. 1. ZR), a obvezno sadrži, između ostalog, podatke o osnovnoj plaći, dodacima na plaću, te razdobljima isplate primanja na koje radnik ima pravo (čl. 15. st. 1. t. 8. ZR). Jedna ugovorna strana ne može mijenjati sadržaj ugovora u svoju korist. Pravilno stoga tužitelj ističe da je to suprotno općim načelima obveznog prava, konkretno odredbi čl. 9. ZOO, prema kojoj je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

 

9. Prema čl. 90. st. 1. ZR poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Dakle, ne u iznosu kojeg je utvrdio poslodavac (njegova uprava). Činjenica da u spornom razdoblju tužitelj nije obavljao poslove pirotehničara ne utječe na utječe na obvezu tuženika kao poslodavca da obračuna i isplati plaću onako kako je ugovoreno. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZR, obveza je poslodavca radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a obveza je radnika obavljati preuzeti posao prema uputama poslodavca. U ovom slučaju obavljanje posla je izostalo, ali tuženik nije tvrdio da je do toga došlo voljom ili krivnjom tužitelja (da mu je on dao posao, ali da ga je tužitelj odbio obavljati). Pritom, ako tuženik nije bio u mogućnosti dati tužitelju posao, mogao je tužitelju dati poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu (čl. 115. st. 1. t. 1. ZR) što nije učinio.

 

10. Budući da tuženik nije tužitelju otkazao ugovor o radu, ne može biti oslobođen preuzete ugovorne obveze isplate plaće za razdoblje dok je egzistirao ugovor o radu, niti je mogao svojom voljom, jednostranom odlukom, određivati iznos plaće koji je  manji od ugovorenog. Uostalom, Ugovorom o radu predviđena je upravo situacija u kojoj tužitelj ne obavlja posao (jer ga nema ili to ne dopuštaju vremenske prilike i slično). Tuženik se obvezao unatoč tome isplaćivati tužitelju plaću u iznosu od 5.000,00 kn bruto mjesečno, umjesto ugovorenog iznosa od 13.000,00 kn bruto za „radne“ dane, a kako je rečeno tuženik se ne može osloboditi tako preuzete ugovorne obveze (on je to mogao učiniti otkazom ugovora o radu, a ne proizvoljno smanjiti ugovoreni iznos plaće). Na navedeni je način odgovoreno na postavljena revizijska pitanja.

 

11. Imajući na umu iznesene razloge, ovaj sud je utvrdio da je prilikom donošenja pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo na koje se odnose  materijalnopravna pitanja zbog kojega je revizija dopuštena, pa je ovom presudom prihvatio reviziju i preinačio pobijanu presudu na način da je tužbeni zahtjev prihvatio u dijelu koji se odnosi na pripadajuću razliku neisplaćene bruto plaće, budući da je visina glavnog tužbenog zahtjeva utvrđena tijekom postupka vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke na koje stranke nisu imale primjedbi.

 

12.1. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), dok se odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji na čl. 29. st. 2. ZOO, time da su zatezne kamate dosuđene od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

 

12.2. Međutim, kako je tužitelj zatražio isplatu zateznih kamata na zatražene iznose za razdoblje od lipnja 2017. do prosinca 2017. i prije dospijeća tih iznosa (za sve iznose počevši od 16. lipnja 2017.) navedeni dio zahtjeva nije osnovan te ga je valjalo odbiti (točka II. izreke).

 

13. Odluka o troškovima postupka temelji se odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, a tužitelju su priznati zatraženi troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku na temelju odredbe čl. 154. st. 3. i čl. 155. st. 1. ZPP. Priznati troškovi odnose se na troškove provedenog vještačenja u iznosu od 1.300,00 kn te troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ovom postupku. Troškovi zastupanja odmjereni su prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 42/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa) i odnose se na sastav tužbe (100 b po Tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 9. listopada 2018., 20. studenoga 2018. i 6. rujna 2019. (za svaki po 100 b po Tbr. 9/1 Tarife), pristup na ročišta za glavnu raspravu 25. listopada 2018., 3. prosinca 2018., 17. siječnja 2019. i 24. rujna 2019. (za svako po 100 b prema Tbr. 9/1 Tarife), kao i na ročište za objavu presude (50 b po Tbr. 9/3 Tarife), sastav žalbe (125 b po Tbr. 10/1), prijedloga za dopuštenje revizije i revizije (za svaki po 150 b po Tbr. 10/6. Tarife), što je sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife) i prema vrijednosti boda (Tbr. 50. Tarife), ukupno iznosi 2.273,69 EUR/17.237,50 kn.

 

14. Budući da u pogledu dijela tužbenog zahtjeva s kojim tužitelj nije uspio u sporu nisu nastali posebni troškovi, na temelju čl. 154. st. 3. ZPP, tuženiku nisu dosuđeni traženi troškovi postupka.

 

15. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz toga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

 

16. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 5. rujna 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Đuro Sessa, v.r.