- 1 -              Rev 940/2022-2

Broj: Rev 940/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. o. d.d., Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o., Z., protiv tuženika D. R. iz P., OIB …, zastupanog po punomoćnici V. K. M., odvjetnici u B., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4362/2019-3 od 10. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Povrv-1797/2015-82 od 22. srpnja 2019., na sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

p r e s u d i o   j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4362/2019-3 od 10. srpnja 2020., odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Povrv-1797/2015-82 od 22. srpnja 2019., kojom je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 18.788,00 kn sa zateznim kamatama te naknaditi troškove postupka u iznosu od 709,85 kn i predvidive troškove sa zateznim kamatama, dok je pod točkom II. izreke tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.500,00 kn.

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-3632/2020-2 od 12. siječnja 2022., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4362/2019-3 od 10. srpnja 2020., zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Da li se pod pojmom "odbijanje podvrgavanja ispitivanju alkoholiziranosti" podrazumijeva samo aktivna radnja osobe koja se odbija podvrći ispitivanju alkoholiziranosti ili navedeni pojam obuhvaća i propust osobe da se podvrgne ispitivanju alkoholiziranosti, primjerice napuštanjem mjesta prometne nesreće bez da je popunila Europsko izvješće o nesreći odnosno bez da je s drugim sudionikom prometne nesreće razmijenila podatke o sebi i o vozilu?“

3. Na temelju dopuštenja revizijskog suda tužitelj je u zakonskom roku podnio reviziju zbog navedenog pravnog pitanja te je predložio usvojiti reviziju, ukinuti pobijanu i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje pred prvostupanjski sud, uz naknadu troškova žalbenog i revizijskog postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 – pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. U reviziji, prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Nižestupanjski sudovi utvrdili su da je tuženik 20. listopada 2012. upravljajući vozilom, osiguranim kod tužitelja, neprilagođenom brzinom prouzročio prometnu nezgodu, uslijed koje je došlo do nastanka štete na parkiranom vozilu treće osobe u iznosu od 18.788,00 kn, koju je tužitelj nadoknadio. Nakon prometne nezgode, tuženik se nije odbio podvrgnuti ispitivanju alkoholiziranosti i utjecaja narkotika, nego se udaljio s mjesta događaja, bez da je prethodno s oštećenim razmijenio podatke o sebi i vozilu i pričekao dolazak policijskih službenika.

9. Stav je nižestupanjskih sudova da udaljenje tuženika s mjesta prometne nezgode predstavlja prekršaj te se ne može presumirati da je bio pod utjecajem alkohola, odnosno da bi isti odbio podvrgnuti se ispitivanju alkoholiziranosti, što prema čl. 3. st. 1. i 2.b Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (dalje: Uvjeti) dovodi do gubitka prava iz osiguranja, posljedično i regresne odgovornosti tuženika. U obrazloženju svog stava, nižestupanjski sudovi pozivaju se na stajališta revizijskog suda iznesena u presudi poslovni broj Rev-2118/2011 od 29. travnja 2015., u kojoj se navodi da se prema čl. 942. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) pravovoljan gubitak prava iz osiguranja može pojaviti kao sankcija zbog povrede propisanih ili ugovorenih obveza do koje je došlo prije nastupa osiguranog slučaja. Ako je osiguranik te obveze povrijedio nakon nastupa osiguranog slučaja, ne može biti sankcioniran gubitkom prava na osigurninu zbog takvog ponašanja. Kada pojedine odredbe ugovora o osiguranju, odnosno uvjeta osiguranja predviđaju takvu mogućnost, one se smatraju ništetnim. U tom smislu se okolnost da se vozač nakon prometne nezgode udaljio s mjesta nezgode ne može smatrati odbijanjem podvrgavanja ispitivanju alkoholiziranosti, tj. da je pod utjecajem alkohola, odnosno da je po toj osnovi došlo do gubitka prava iz osiguranja.

10. Tužitelj u reviziji posebno ukazuje da se u ovom slučaju radi o regresnom potraživanju tužitelja prema štetniku, odnosno prema osobi odgovornoj za nastanak štetnog događaja i štete, a ne o potraživanju isplate osigurnine osiguranika prema osiguravatelju kao u predmetu Rev-2118/2011. Uz navedeno, ističe da stajalište drugostupanjskog suda odstupa od stajališta izraženih u drugim drugostupanjskim odlukama, koje prilaže uz reviziju. U svakom slučaju, tužitelj smatra da se kod izbjegavanja ispitivanja alkoholiziranosti, kao u slučaju tuženika, treba presumirati da je tuženik bio pod utjecajem alkohola, odnosno narkotika, zbog čega gubi svoja prava iz osiguranja, a tužitelj posljedično ima pravo regresno potraživati od njega iznos koji je isplatio oštećeniku.

11. Ovaj sud je u presudi poslovni broj Rev-2313/2018 od 10. veljače 2021. prihvatio citirano stajalište iz odluke poslovni broj Rev-2188/2011, u situaciji kada se vozač nakon prometne nezgode udaljio s mjesta nezgode i kada se ni na koji način nije utvrđivala njegova alkoholiziranost, a osiguravatelj je od njega na ime regresa potraživao naknadu isplaćenog iznosa oštećenicima, što je, u bitnome, slučaj i u ovom predmetu. S obzirom na navedeno, nisu od utjecaja navodi tužitelja o tome da bi se u predmetu Rev-2188/2011 radilo o drugačijoj pravnoj situaciji. Osim toga, gubitak prava iz osiguranja u slučajevima predviđenim Uvjetima tužitelja pretpostavka je za nastanak regresne odgovornosti tuženika (toč. 3.1 u svezi toč. 3.5 Uvjeta), zbog čega se ova pitanja ne mogu, suprotno revizijskim navodima, razmatrati bez međusobne povezanosti. Nije odlučno ni pozivanje na drugačija stajališta izražena u drugostupanjskim odlukama kada se uzme u obzir da ista prethode navedenoj odluci u predmetu Rev-2313/2018. Uvažavajući navedeno, ovaj sud ne nalazi razloga za odstupanje od ranije izraženih stajališta u odlukama ovog suda poslovni broj Rev-2188/2011 i Rev-2313/2018, s kojima je podudarno stajalište izraženo u pobijanoj drugostupanjskoj presudi.

12. Zbog iznesenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Okolnost da se vozač nakon prometne nezgode udaljio s mjesta nezgode ne može se, samo za sebe, smatrati odbijanjem podvrgavanja ispitivanju alkoholiziranosti.

13. Kako dakle ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena te oni ne utječu na donošenje drukčije odluke, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 5. rujna 2023.