Poslovni broj: Usž-2717/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na kuću za odmor, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1347/2024-6 od 11. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1347/2024-6 od 11. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-15/23-01/63, urbroj: 513-04-24-2 od 31. svibnja 2024.

2. Protiv označene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da prvostupanjski sud pogrešno navodi da tužiteljica stan na adresi [adresa] u [adresa] koristi povremeno odnosno sezonski te ističe da predmetna nekretnina u trenutku podnošenja žalbe nije bila podobna za stanovanje zbog radova iz kojih razloga je tužiteljica bila primorana na određeno vrijeme boraviti u stan na adresi [adresa]. Navodi da je nekretninu na adresi [adresa] naslijedila od svojih roditelja temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju te u kojoj živi od 1965. godine i podmiruje sve troškove za stanovanje. Prigovara što je prvostupanjski sud bez obrazloženja odbio izvesti dokaze koje je predložila. Tužiteljica zaključuje da predmetna nekretnina ne podliježe oporezivanju jer ju ne koristi povremeno, a niti sezonski. Ističe da presuda nije obrazložena u skladu s člankom 119. Zakona o upravnim sporovima. Predlaže da Sud usvoji žalbu, preinači osporenu presudu prvostupanjskog suda te naloži tuženiku naknaditi trošak upravnog spora, podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud utvrđuje da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Rijeke, Upravnog odjela za financije, klasa: UP/I-410-01/23-01/489, urbroj:

2170-1-11-00-23-1 od 8. svibnja 2023. kojim je tužiteljici za 2023. utvrđena obveza poreza na kuću za odmor koja se nalazi na adresi [adresa], površine 86,73 m2 u iznosu od 172,59 eura.

7. Prema odredbi članka 25. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“ broj: 115/16., 101/17. i 114/22.) porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor, a u smislu članka 2. stavka 1. točke 12. tog Zakona kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koristi povremeno ili sezonski. Odredbom članka 27. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da se porez na kuće za odmor ne plaća na kuće za odmor koje se ne mogu koristiti zbog ratnih razaranja ili prirodnih nepogoda (poplava, požar, potres) te starosti i trošnosti.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica tijekom provedenog upravnog i sudskog postupka tvrdila da u predmetnoj nekretnini ne stanuje. Spisu predmeta prileže podaci o potrošnji električne energije u razdoblju od 25. ožujka 2021. do 31. ožujka 2023., energetska kartica za isto razdoblje te kartica o troškovima stanovanja u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 1. travnja 2023. Iz spisa nadalje proizlazi kako je tužiteljica u svojom podnesku od 23. ožujka 2023. navela da ne živi u predmetnom stanu na adresi [adresa] te da živi na adresi [adresa]

9. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da iz ukupnosti navedenih dokaza proizlazi da tužiteljica nije dokazala kako predmetni objekt na navedenoj adresi koristi za stalno stanovanje, iako je prema odredbi članka 88. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16. – 114/22.) na tužitelju teret dokaza za činjenice koje umanjuju porez. S obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljica predmetnu nekretninu koristila povremeno tijekom 2023. osnovano prvostupanjski sud smatra kako navedena okolnost predstavlja zakonsku osnovu za utvrđenje poreza na kuću za odmor, slijedom čega je imao osnove ocijeniti zakonitim rješenja poreznih tijela.

10. U odnosu na prigovor tužiteljice da sud nije prihvatio njezine dokazne prijedloge, ovaj Sud nalazi da je isti neosnovan jer u smislu odredbe članka 49. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka te je pravilno ocijenio predložene dokaze suvišnim obzirom da se pravilno i potpuno činjenično stanje moglo utvrditi uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i upravnog spora.

11. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda, osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 3. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković