Poslovni broj: Usž-3849/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi ispunjavanja uvjeta iz natječaja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3304/2022-9 od 28. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3304/2022-9 od 28. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-112- 02/22-012/1, urbroj: 351-02-01-22-2 od 21. rujna 2022., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 21. rujna 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Stručne službe Gradske uprave, klasa: UP/I-112-02/22- 012/1, urbroj: 251-01-01/102-22-02 od 19. kolovoza 2022. Tim rješenjem odbačen je kao nedopušten prigovor tužitelja izjavljen protiv obavijesti Stručne službe Gradske uprave, klasa: 112-01/22-01/372, urbroj: 251-01-12-22-2 od 3. kolovoza 2022. kojom se obavještava tužitelj da ne ispunjava formalne uvjete iz natječaja za imenovanje pročelnika u Gradskom uredu za mjesnu samoupravu, civilnu zaštitu i sigurnost, jer nije dokazao najmanje pet godina iskustva na odgovarajućim poslovima.

3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome ističe da je prvostupanjski sud donio presudu bez održavanja rasprave, čime su bitno povrijeđene odredbe upravnog spora. Nadalje ističe da je na natječaj dostavio ugovore o radu koji dokazuju obavljanje odgovarajućih poslova u kontinuiranom vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2015. do 30. rujna 2020. (ugovor o radu s Novim sindikatom i ugovor o radu s Institutom za političku ekologiju), čime je dokazao kontinuitet radnog odnosa od 5 godina i 9 mjeseci. Navodi kako tuženik ne osporava da svi dostavljeni ugovori o radu sadrže i poslove koji su relevantni za ovaj natječaj (odgovarajući poslovi), međutim, tuženik je trajanje radnog iskustva na odgovarajućim poslovima u razdobljima kada je tužitelj radio u nepunom radnom vremenu skratio na način koji se primjenjuje prilikom izračuna staža mirovinskog osiguranja, a koji postupak nije utemeljen na zakonu i predstavlja proizvoljno postupanje. Navodi da je trajanje radnog iskustva na odgovarajućim poslovima propisano Uredbom o klasifikaciji radnih mjesta u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", 74/10. i 125/14. - dalje Uredba) te navedena Uredba propisuje najmanje pet godina radnog iskustva na odgovarajućim poslovima za predmetno radno mjesto te se metodom jezičnog tumačenja pravne norme ne može pronaći uporište da se trajanje odvijanja radnog iskustva skraćuje s obzirom na ugovoreno nepuno radno vrijeme. Tužitelj nadalje ističe da je u tužbi i u svim podnescima naveo cijeli niz propisa koji direktno ili indirektno određuju da se radno iskustvo iz predmetnog natječaja ne može skraćivati s obzirom na ugovoreno radno vrijeme pa se tako pozvao i na Zakon o državnim službenicima, prema kojem se radno iskustvo u punom i nepunom radnom vremenu jednako tretira. Zaključno ističe da radno iskustvo na odgovarajućim poslovima (iz Uredbe i predmetnog natječaja) je vrijeme provedeno u radnom odnosu, a ne mjera rada u stvarnom stanju te skraćivanje radnog iskustva ostvarenog u nepunom radnom vremenu nema objektivnog utemeljenja. Tužitelj se ujedno poziva i na Zakon o suzbijanju diskriminacije te ističe kako kriteriji moraju biti jednaki za sve kandidate te se radno iskustvo mora mjeriti kao trajanje radnog iskustva neovisno je li ostvareno u punom ili nepunom radnom vremenu za sve kandidate. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da usvoji tužbeni zahtjev, poništi prvostupanjsku presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz nadoknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome ističe da se odredbe Zakona o državnim službenicima i Uredbe, o mogućnosti rada državnog službenika na izdvojenom radnom mjestu, radu na daljinu, radu u nepunom radnom vremenu, ne primjenjuju na prava, obveze i odgovornosti službenika i namještenika u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave. Nadalje navodi da se radno iskustvo na odgovarajućim poslovima utvrđuje razmjerno ugovorenom radnom vremenu, a jednak stav je zauzelo i Ministarstvo pravosuđa i uprave, Uprave za službenički sustav, u mišljenju od 1. prosinca 2022. prema kojem se razdoblje rada u nepunom radnom vremenu uračunava u radno iskustvo na odgovarajućim poslovima razmjerno satima rada te da osoba koja je prijavljena na nepuno radno vrijeme ne može biti izjednačena u pogledu stečenog radnog iskustva na odgovarajućim poslovima s osobom koja je iste poslove obavljala u punom radnom vremenu. Iz navedenih razloga predlaže da se žalba odbije.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Osnovano prvostupanjski sud smatra da nije bilo mjesta odbacivanju prigovora tužitelja izjavljenog na obavijest tuženika od 3. kolovoza 2022. kojom se tužitelj obavještava da ne ispunjava formalne uvjete natječaja za imenovanje pročelnika/pročelnice u Gradskom uredu za mjesnu samoupravu jer tužitelj nema pet godina radnog iskustva na odgovarajućim poslovima. Naime, iako je odredbama članka 21. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, 86/08., 61/11., 4/18. i 112/19.) propisano da osoba koja se ne smatra kandidatom natječaja nema pravo podnošenja prigovora protiv obavijesti u kojoj se navode razlozi zbog kojih se ne smatra kandidatom, osnovano prvostupanjski sud navodi da navedena odredba ne isključuje mogućnost podnošenja prigovora iz članka 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21.) kojom se omogućava osporavanje postupanja javnopravnog tijela kojim je utvrđeno da se podnositelj prijave ne smatra kandidatom. U protivnom, kako to i navodi prvostupanjski sud, podnositelj prijave za kojeg je nepravilno utvrđeno da ne ispunjavaju formalne uvjete natječaja ne bi imao mogućnost preispitivanja takvih odluka, a niti mogućnost zaštite svog prava na pristup javnim službama pod jednakim uvjetima sukladno odredbi članka 44. Ustava Republike Hrvatske.

8. Iz osporenog rješenja proizlazi da je tuženik, iako je naveo da tužitelj nema pravo podnošenja prigovora protiv navedene obavijesti, osporenim rješenjem ocjenjivao je li u postupku pravilno utvrđeno da tužitelj ne ispunjava tražene formalne uvjete natječaja.

9. Prvostupanjski je sud prihvatio stajalište tuženika kako tužitelj dostavljenom dokumentacijom, priloženim ugovorima o radu poslodavca Novi sindikat od 31. prosinca 2014., ugovorima o radu na neodređeno vrijeme od 29. listopada 2015., 30. siječnja 2017., 28. prosinca 2017. i dodatcima ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. siječnja 2016. i 29. veljače 2016. poslodavca Baza za radničku inicijativu i demokraciju, ugovorom o radu poslodavca Centar za razvoj radničke participacije od 31. prosinca 2016., ugovorom o radu poslodavca Institut za političku ekologiju od 30. rujna 2019. te usporedbom podataka iz priložene Potvrde o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 14. srpnja 2020. nije dokazao najmanje pet godina radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, već 4 godine, 8 mjeseci i 25 dana.

10. Pri tome je prvostupanjski sud ocijenio pravilnim i zaključak tuženika da se radno iskustvo koje je tužitelj stekao radom na poslovima u nepunom radnom vremenu, nekoliko sati tjedno, mogu uzeti u obzir i uračunati u radno iskustvo na odgovarajućim poslovima u vremenu koje odgovara razmjerno satima (preračunatim na puno radno vrijeme od 8 sati dnevno).

11. S obzirom da tužitelj dostavljenom dokumentacijom uz prijavu na natječaj nije dokazao ispunjenje uvjeta radnog iskustva na odgovarajućim poslovima u trajanju najmanje pet godina, to je osnovano prvostupanjski sud zaključio da osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje kako je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Pri tome je, kod ovakvog stanja stvari neosnovano i pozivanje tužitelja na odredbe Zakona o državnim službenicima i odredbe Zakona o diskriminaciji.

12. Slijedom navedenog, ovaj Sud je ocijenio da se žalbeni navodi ne mogu ocijeniti pravno relevantnim i od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se i da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se i ovaj Sud slaže.

13. Nastavno, pri tome se ističe da je u okolnostima konkretnog slučaja bilo osnove da prvostupanjski sud riješi spor bez rasprave sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 98. stavka 4. ZUS-a, uz obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud.

14. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Boris Marković