Poslovni broj: Usž-2854/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Benčić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Porobija i Špoljarić d.o.o., Varaždin, Kolodvorska 12, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-6235/2023-9 od 9. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-6235/2023-9 od 9. svibnja 2025.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom Upravnog suda u Zagrebu u točki I. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, klasa: UP/II-114-04/23-02/105, urbroj: 511-01-158-23-4 od 21. studenog 2023. te je odbijen i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv Prvostupanjskog disciplinskog suda u Zagrebu, klasa: UP/I-114-04/23-02/313, urbroj: 511-01-158-23-5 od 12. rujna 2023., kojim je tužitelj oglašen odgovornim da je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 7. Zakona o policiji („Narodne novine“ 34/11. – 66/19. – dalje u tekstu: Zakon) kao "nedolično ponašanje u službi i izvan službe kada teško šteti ugledu policije", činjenično i pravno opisano u izreci pod točkom I. te mu je izrečena disciplinska kazna – novčana kazna u visini od 10% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jednog mjeseca. Istim rješenjem odbijen je zahtjev za naknadu štete iz točke IV. zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka.

3. Tužitelj osporava naznačenu presudu prvostupanjskog suda u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe nespornim da je tužitelj kao policijski službenik Policijske postaje u Čakovcu 27. ožujka 2023. prouzročio prometnu nesreću s materijalnom štetom na način da za vrijeme radnog vremena, u obavljanju službe, upravljajući službenim vozilom, nije na vrijeme uočio prometne znakove koji su bili postavljeni radi radova na lijevoj prometnoj traci zbog čega je došlo do udara prednjeg dijela vozila u prometni znak "obavezno obilaženje" sa stupom na postolju i dva komada prometnih svjetala s LED bljeskalicama, pri čemu je nastala materijalna šteta na službenom vozilu. Sporno je u disciplinskom postupku bilo to je li do predmetne prometne nesreće došlo zbog obične ili zbog krajnje nepažnje tužitelja. Poziva se na odredbu članka 117. Zakona o policiji u svezi s odredbom članka 107. Zakona o radu te ističe da ima pravni interes i stalo mu je da se u disciplinskom postupku utvrdi je li kritične zgode na njegovoj strani postojala obična nepažnja ili krajnja nepažnja, tim više što je tuženik u međuvremenu pokrenuo parnicu protiv tužitelja radi naknade štete. Tužitelj smatra da njegova krajnja nepažnja u disciplinskom postupku nije na valjani način utvrđena. Ističe da se krajnja nepažnja ne presumira već se ona mora dokazati. Teret dokaza za postojanje krajnje nepažnje nije na okrivljeniku u prekršajnom ili kaznenom postupku niti je na tuženiku u parničnom postupku niti na službeniku protiv kojeg se vodi disciplinski postupak. U konkretnom slučaju tužitelja se u disciplinskom postupku tretiralo da je kritične zgode postupao s krajnjom nepažnjom, a tužitelj je u svom očitovanju to osporio. U tom slučaju je na ovlaštenom tužitelju (nadležnoj Policijskoj upravi) bilo da u tom postupku predloži dokaze pogodne za utvrđivanje postoji li u konkretnom slučaju krajnja nepažnja ili ne. Međutim, ovlašteni tužitelj takve dokaze nije predlagao (na primjer prometno tehničko vještačenje radi utvrđivanja dinamike naleta tužitelja na prometnu signalizaciju), a prvostupanjski upravni sud takav propust nije sankcionirao. Kao daljnju važnu činjenicu tužitelj ističe i okolnost da protiv njega uopće nije vođen prekršajni postupak zbog štetnog događaja, i to po principu bezuvjetnog oportuniteta iz članka 109.b Prekršajnog zakona. Tužitelj može prihvatiti da je do naleta na prometnu signalizaciju došlo zbog njegove neprilagođene brzine uvjetima i stanju na cesti, međutim, to samo po sebi ne ukazuje na grubu odnosno krajnju nepažnju, jer nije imao namjeru prouzročiti prometnu nesreću. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu Upravnog suda u Zagrebu te presudom riješiti ovu upravnu stvar na način da se usvoji tužiteljev tužbeni zahtjev, poništi osporeno rješenje kao i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak. Potražuje i trošak žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tuženik ističe kako u cijelosti ostaje kod svih do sada iznesenih navoda tijekom upravnog spora kao i obrazloženja osporenog rješenja. U odnosu na žalbene navode ističe da su u postupku utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje upravne stvari te se upravni sud detaljno očitovao vezano i za sada u žalbi iznesene navode. Navodi kako razlozi uvjerenja o vjerodostojnosti pojedinih dokaza koji su analizirani, kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti, jasno su i potpuno obrazloženi, a također je obrazloženo zbog čega je primijenjena odredba materijalnog prava kojom su propisane teže povrede službene dužnosti koje su tužitelju stavljene na teret, te su tvrdnje tužitelja da je činjenično stanje u pobijanoj presudi pogrešno i nepotpuno utvrđeno i da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava u potpunosti neosnovane. Slijedom navedenog, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i u cijelosti potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje u tekstu: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski sud je održao raspravu i na taj način strankama je sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Svoju odluku prvostupanjski sud donio je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a slijedom čega je, prema ocjeni ovog Suda, pravilno zaključio kako je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti koja mu se stavlja na teret i na način kako je ona činjenično opisana i za koju mu je izrečena novčana kazna.

8. Iz činjeničnog stanja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj, policijski službenik raspoređen na radnom mjestu prometni motociklist, prouzročio prometnu nesreću s nastalom materijalnom štetom na način da prilikom kretanja lijevim prometnim trakom autoceste A4 iz smjera Varaždina u smjeru Zagreba nije prilagodio brzinu stanju i uvjetima na cesti (mokar i sklizak kolnik) i nije na vrijeme uočio prometne znakove na lijevoj kolničkoj traci koji su bili postavljeni poradi radova na istoj traci zbog čega je došlo do udara prednjeg dijela vozila na prometni znak.

9. Prema ocjeni ovog Suda, tuženik jednako kao i prvostupanjski sud pravilno navode da je tužitelj predmetnu nesreću prouzročio iz krajnje nepažnje, a što proizlazi već i iz samog radnog mjesta policijskog službenika prometnog policajca koji je dužan imati povećanu pažnju i ne kršiti propise pa tako niti propise o sigurnosti prometa na cestama. Isto proizlazi i iz same dinamike nastanka prometne nesreće obzirom da je kritične zgode padala kiša, bilo je sklisko, kamion iza kojeg je vozio i kojeg je u lijevoj preticajnoj traci htio zaobići dignuo vodenu prašinu pa je signalizaciju za radove na cesti bilo još teže uočiti te je vozio i neprilagođenom brzinom između 100 i 110 km/h iako je ograničenje brzine kretanja radi radova na tom dijelu ceste bilo 60 km/h, a na autoputu gdje se odvijaju radovi, signalizacija se postavlja pravovremeno na način da svaki savjesni vozač na vrijeme može uočiti upozorenje na cesti kako bi brzinu prilagodio datim uvjetima.

10. Način nastanka prometne nesreće utvrđena je zapisnikom o očevidu kao i priloženom foto dokumentacijom provedenog očevida slijedom čega, prema ocjeni ovog Suda, nije niti bilo potrebno provesti prometno tehničko vještačenje radi utvrđivanja dinamike naleta tužitelja na prometnu signalizaciju.

11. Iz prvostupanjskog rješenja proizlazi kako je analiziran sav dokazni materijal te su dani iscrpni razlozi za utvrđenje prvostupanjskog suda, a u drugostupanjskom rješenju ocjenjeni su svi žalbeni navodi tužitelja koji su istovrsni ovim žalbenim navodima, a koje obrazloženje iz osporenih rješenja je prvostupanjski sud prihvatio kao razumne i logične jer su utemeljeni na činjeničnom stanju spisa i u skladu s relevantnim zakonskim odredbama, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud. Naime, neprijeporno je utvrđeno da je tužitelj odgovoran za terećenu povredu službene dužnosti počinjenu iz krajnje nepažnje obzirom da se ne radi o nepredviđenoj situaciji koja se nije mogla predvidjeti i očekivati, već upravo suprotno, da tužitelj unatoč lošim vremenskim uvjetima nije prilagao brzinu vožnje uvjetima na cesti odnosno poštivao ograničenje brzine od 60 km/h čime bi mogao na vrijeme uočiti postavljenu prometnu signalizaciju i izbjeći prometnu nesreću pa je propustio upotrijebiti i onu običnu pažnju koja se očekuje od svakog prosječnog vozača motornog vozila, što obuhvaća i dužnost prilagodbe brzine vožnje uvjetima na cesti, tim više što se radi o policijskom službeniku – prometnom motociklistu koji je dužan poštivati zakonske propise i upravljati vozilom na način da svojim ponašanjem i radnjama ne ugrožava sigurnost drugih sudionika u prometu.

12. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju pravilna činjenična i pravna kvalifikacija disciplinskog djela za koje je tužitelju utvrđena odgovornost pa prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka pa stog ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

14. Odredba o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu 3. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković