Poslovni broj: Usž-2595/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Anti Kukoču, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3/II, protiv tuženika Sveučilišta u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija, Zagreb, Borongajska 83d, OIB: 99454315441, radi razrješenja dužnosti pročelnika, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 3330/2023-10 od 12. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3330/2023-10 od 12. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3330/2023-10 od 12. ožujka 2025. odbačena je tužba tužitelja izjavljena protiv Odluke Fakultetskog vijeća Fakulteta hrvatskih studija, Sveučilišta u Zagrebu, klasa: 640-01/22-2/0013, urbroj: 380-1/1-22-0004 od 12. listopada 2022., kojom se tužitelj razrješuje službe pročelnika Odsjeka za filozofiju i kulturologiju, Fakulteta hrvatskog studija, a ova Odluka stupa na snagu 12. listopada 2022.
2. Tužitelj je protiv navedenog rješenja prvostupanjskog suda podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora iz članka 126. stavak 3. točka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS) te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužitelj se poziva na odredbu članka 5. stavak 3. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti ("Narodne novine", 119/22. – dalje: Zakon), a kojim je propisano da se na postupak kojim se odlučuje o pravima i obvezama nastavnika, znanstvenika, suradnika i studenata te na postupak koji vode matični odbori i matična povjerenstva, primjenjuju odredbe Zakona kojim je uređen opći upravni postupak pa su stoga odredbe lex specialis u odnosu na odredbe ZUP-a i ZUS-a na koje se poziva osporeno rješenje. Ističe kako je imenovanjem za pročelnika Odsjeka za filozofiju i kulturologiju, Fakulteta hrvatskih studija tužitelj nedvojbeno stekao prava i obveze propisane općim aktom (Statutom tuženog fakulteta), pa je ocjena prvostupanjskog suda da tuženik nije rješavao o kakvom pravu ili pravnom interesu tužitelja te da se ovdje ne radi ni o pitanju koje je zakonom određeno kao upravna stvar potpuno pogrešno. Ukazuje kako mu je spornom odlukom donesenoj na takozvanoj elektronskoj sjednici Fakultetskog vijeća i protivno Statutom propisanoj proceduri, tužitelj faktički optužen i osuđen na gubitak pročelničke dužnosti zbog delikta mišljenja i govora izrečenog na prethodnoj sjednici Fakultetskog vijeća, a posljedično tome smanjen mu je koeficijent složenosti poslova i uvećanja plaće sukladno mjerodavnoj uredbi i kolektivnom ugovoru te mu je time i smanjena plaća. Sud prvog stupnja pogrešno drži da tuženikova odluka, kojom je tužitelj na posve neustavan, neakademski i neciviliziran način smijenjen sa dužnosti pročelnika Odsjeka, ne stoji na raspolaganju nikakva pravna zaštita. Predmetni stav ima za posljedicu povredu prava tužitelja na pristup sudu kao sastavnice prave na pravično suđenje, koje pravo štiti Ustav RH i Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporeno rješenje uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je Fakultetsko vijeće Fakulteta hrvatskih studija donijelo Odluku, kojom se tužitelj razrješuje službe pročelnika Odsjeka za filozofiju i kulturologiju, Fakulteta hrvatskih studija s danom 12. listopada 2022.
6. Prvostupanjski sud se u osporenom rješenju poziva na odredbu članka 3. stavak 1. i članka 38. stavak 2. ZUS-a te se poziva na odredbu članka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), a koje i citira u svom obrazloženju.
7. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjskim rješenjem odlučeno kako razrješenje pročelnika Fakulteta hrvatskih studija nije upravna stvar u smislu članka 2. ZUP-a te da osporenom odlukom tuženik nije rješavao u upravnom postupku o nekom pravu ili pravnom interesu tužitelja neposredno primjenjujući zakone, druge propise ili opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. Naime, time što je tužitelj razriješen službe pročelnika Odsjeka za filozofiju i kulturologiju Fakulteta hrvatskih studija, ne dira se u njegov radno-pravni status kao zaposlenika na neodređeno vrijeme u znanstveno-nastavnom zvanju te pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako tuženik sukladno danim statutarnim ovlastima ima pravo autonomno birati između ostalog i pročelnike odjela, pa i razriješiti ih u skladu sa odredbama članka 18. stavak 6. Statuta.
8. Odluka o razrješenju tužitelja službe pročelnika Odsjeka za filozofiju i kulturologiju Fakulteta hrvatskih studija utemeljena je na odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine", 123/03. – 131/17.) i na Statutu Sveučilišta u Zagrebu te Statuta Fakulteta hrvatskih studija, iz kojih odredbi proizlazi ovlaštenje za donošenje Odluke o promjeni statusa tužitelja, pa se takva odluka niti ne donosi u upravnom postupku.
9. Slijedom navedenog, ovaj Sud prihvaća obrazloženje Upravnog suda u Splitu dano u osporenom rješenju da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnom aktu u smislu članka 3. stavak 1. ZUS-a, čija se zakonitost može osporavati u upravnom sporu.
10. Obzirom na navedeno, prvostupanjski sud pravilno se poziva na odredbu članka 46. stavak 1. točka 7. ZUS-a te je pravilno odbacio tužbu tužitelja jer ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora.
11. Stoga je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. u vezi s člankom 128. stavak 4. ZUS-a trebalo odlučiti kao u točki I. izreke.
12. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a, obzirom da je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, valjalo je i zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbiti kao neosnovan u točki II. izreke.
U Zagrebu 3. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
