Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1774/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., [adresa], OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Denisu Laucu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri d.o.o., u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem PN-168/2020-40 od 25. travnja 2024., u sjednici vijeća, održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je točkom I. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i u dijelu kojim je točkom II. izreke rješenja odlučeno o troškovima postupka, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem PN-168/2020-40 od 25. travnja 2024.

II. Trošak sastava odgovora na žalbu tuženika, tužiteljici se ne priznaje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da isplatiti tužiteljici s naslova naknade imovinske štete iznos od 2.130,20 EUR-a / 16.050,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 28. rujna 2019. pa do isplate, a točkom II. izreke, odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatom zatezne kamate na iznos od 2.130,20 EUR-a / 16.050,00 kuna za razdoblje od 13. rujna 2019. do 27. rujna 2019. kao neosnovan.

2. Rješenjem je, točkom I. izreke, utvrđeno da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena za iznos od 1.822,66 EUR-a / 13.732,81 kuna, a točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.477,83 EUR-a.

3. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom I. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i u dijelu kojim je točkom II. izreke rješenja odlučeno o troškovima postupka, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. i u svezi članka 381. sve Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. U odgovoru na žalbu, tužiteljica je predložila da se ista žalba odbija kao neosnovana.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete, koju štetu da je pretrpjela na svom vozilu, u prometnoj nezgodi, koja da se dogodila dana 13. rujna 2019. godine u Zagrebu, oko 06,45 sati, u [adresa], na način, da je tužiteljica prilikom odlaska na posao, upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo da je bilo kod tuženika uredno osigurano policom automobilskog kaska broj 8307000052, naletjela na stražnji lijevi kraj vozila reg. oznake [registarska oznaka], kojim vozilom da je upravljao IF.

7. Nije u pravu žalitelj, kada prvostupanjsku presudu u ožalbenom dijelu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Budući, da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističe tuženik, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

10. Nije u pravu tuženik, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.

11. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

12. Tako, iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi, da je po provedenom dokaznom postupku, sud prvog stupnja utvrdio slijedeće činjenice:

- među strankama da nije sporno da je TF (otac tužiteljice) sa tuženikom sklopio Ugovor o osiguranju i to temeljem Obvezujuće ponude kasko osiguranja cestovnih vozila broj 8307000052, za osiguranika GF (ovdje tužiteljicu) za razdoblje od 29. lipnja 2019. do 29. lipnja 2020., za vozilo Opel Corsa 1,4 registarskih oznaka [registarska oznaka], sa ugovorenom ukupnom premijom od 2.263,03 kuna;

- među strankama da je nesporno da je tužiteljica prijavila štetu tuženiku kao osiguratelju, a u pogledu koje prijave tuženik da je sačinio izvid šteta broj 190703200352;

- tuženik da je odbio isplatiti tužiteljici nastalu štetu na predmetnom vozilu, uz obrazloženje, da tužiteljica, a sukladno odredbi G.2. T.5.3 Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, neposredno nakon prometne nesreće, nakon koje da nije pozvana policija, nije sama osigurala kontrolu prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova, koji da utječu na psihofizičke sposobnosti vozača u organizmu, odnosno, da nije uplatila dodatnu premiju otkupa obveze isključenja iz J.6.1. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, tj. otkupa obveze kontrole alkoholiziranosti kao vozač;

- oba sudionika predmetne prometne nezgode da su potpisala Izvješće o prometnoj nesreći, u kojemu Izvješću da je navedeno kako se dogodila predmetna nezgoda, tko su sudionici iste, oštećeni, te da je opisan nastanak štetnog događaja i nastala oštećenja na vozilu;

- iz računa P.S.C. Zagreb d.o.o., cijena popravka vozila tužiteljice da je iznosila ukupno 29.782,81 kuna;

- odgovornost za nastanak predmetne prometne nezgode da snosi tužiteljica, dok tužiteljica da nije zvala policiju na lice mjesta, jer da je isto smatrala nepotrebnim, odnosno, da nije znala da bi trebala, dok alkohol da nije konzumirala;

- Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila (dalje: Uvjeti) da su sastavni dio Police kasko osiguranja;

- prema točki B.4. stavku 1. Uvjeta, kod punog kasko osiguranja osiguraniku se priznaje naknada iz osiguranja, između ostalog, uslijed rizika prometne nesreće, dok točkom E.2. stavkom 1. točkom 1.3. da je određeno, da totalna šteta postoji ako uslijed ostvarenog osiguranog događaja, procijenjeni troškovi dovođenja vozila u prvobitno stanje su jednaki ili veći od 75% tržne vrijednosti vozila, a prema stavku 2. iste odredbe, Euroherc u slučaju totalne štete nadoknađuje onaj novčani iznos koji bi osiguranik imao da nabavlja vozilo iste vrste i kvalitete u istom stanju istrošenosti u vrijeme nastanka osiguranog slučaja (vrijednost zamjene vozila), umanjen za iznos ugovorenog samopridržaja (franšize) i umanjen za iznos nadoknadive vrijednosti ostataka olupine odnosno ostatka vrijednosti;

- člankom G.2. točkom 3. Uvjeta da je propisano, da su iz osigurateljnog pokrića isključene, između ostalog, štete nastale na vozilu ako vozilom upravlja osoba pod utjecajem alkohola, droge ili narkotika, a prema članku G.2. stavku 5. točki 5.2. da se smatra, da je vozač pod utjecajem alkohola ako se nakon nesreće izbjegne ili odbije podvrgnuti se ispitivanju za utvrđivanje prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova koji utječu na psihofizičku sposobnosti vozača u organizmu, ako neposredno nakon nesreće sam ne osigura svoju alkoholiziranost, osim u slučajevima kad bi to bilo štetno po zdravlje, odnosno, neposredno nakon nesreće nakon koje nije pozvana policija sam se ne osigura kontroli prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti vozača u organizmu;

- iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni i zračni promet Srećka Hlišća, dipl. ing. prom., u predmetnom štetnom događaju na vozilu tužiteljice Opel Corsa D 1.4 Enjoy/12, [registarska oznaka] da je nastupila totalna šteta, te vrijednost vozila da je iznosila 31.360,00 kuna, a ostaci vozila da su vrijedili 14.110,00 kuna, te zadržavanjem ostataka visina štete da je iznosila 17.250,00 kuna, pri čemu da nije uzet u obzir samopridržaj;

- Policom kasko osiguranja, između stranaka da je ugovorena zasebna odbitna franšiza u slučaju prometne nesreće u iznosu od 1.200,00 kuna.

13. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je, a imajući u vidu odredbe članaka 921., 925., 296. i 942. sve Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), pravilno zaključio, kako odredbom iz članka G.2. stavka 5. Uvjeta tužiteljici da je stavljena obveza na određeno postupanje, a nakon nastupanja osiguranog slučaja, to odredba o presumpciji alkoholiziranosti vozača iz članka G.2. stavka 5. Uvjeta, glede gubitka prava iz kasko osiguranja, ako vozač neposredno nakon prometne nesreće sam ne osigura kontrolu svoje alkoholiziranosti, osim u slučajevima kada da bi to bilo štetno po zdravlje, da je ništetna u smislu odredbe članka 942. ZOO/05, ispravno pri tome i zaključujući, da se okolnost, što se tužiteljica nakon prometne nezgode udaljila sa mjesta nezgode, ne može smatrati odbijanjem podvrgavanja ispitivanja alkoholiziranosti, odnosno smatrati se da je ista bila pod utjecajem alkohola, kao i da bi u toj situaciji došlo do gubitka prava iz osiguranja.

14. Isto tako, pravilno je sud prvog stupnja i zaključio, da je odredba članka G.2. stavka 5 Uvjeta ništetna i u smislu odredbe članka 296. stavka 1. ZOO/05, jer ista odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, da prouzrokuje očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama stranaka ovog postupka na štetu tužiteljice kao suugovaratelja Uvjeta, a ista odredba da i ugrožava postizanje svrhe potpunog kasko osiguranja (pokrivanje štete nastale ostvarenjem rizika prometne nezgode u kojem je vozilo oštećeno ili uništeno), a suviše, pri tome, prije sklapanja ugovora o kasko osiguranju, o odredbi članka G2 st. 5. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila da se nije pojedinačno pregovaralo, a tužiteljica kao druga ugovorna strana da nije mogla utjecati na sadržaj ove ugovorene odredbe (članak 296. stavak 3. ZOO/05).

15. Nadalje, sud prvog stupnja, a imajući u vidu odredbu članka 176. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24 - dalje: ZOSPC), ispravno je zaključio, da iz odredbe članka 176. stavka 1. ZOSPC i odredbi ZOO/05 ne proizlazi, da je tužiteljica imala obvezu pozvati policiju, koja da je jedina ovlaštena odvesti tužiteljicu na alkotestiranje, a u konkretnoj prometnoj nezgodi da su sudjelovala dva vozila i da nije bilo niti povrijeđenih niti poginulih, te u opisanom slučaju policijski službenik, koji da obavlja poslove nadzora i upravljanja prometom na cestama, da nije dužan izići na mjesto nezgode, a sukladno članku 30. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika u obavljanju poslova nadzora i upravljanja prometom na cestama („Narodne novine“ broj 141/11).

16. Osnovom naprijed navedenih valjanih zaključaka, kada je pravilno zaključio, da u postupanju tužiteljice ne postoje okolnosti koje bi upućivale na to da je tužiteljica svojim postupcima nakon predmetne prometne nezgode prekršila odredbe ZOSPC-a, sud prvog stupnja je ispravno postupio, kada je, a imajući uvidu da iz Nalaza i mišljenja vještaka Srećka Hlišća proizlazi da visina štete na vozilu tužiteljice iznosi 17.250,00 kuna, taj iznos os 17.250,00 kuna umanjio za ugovorenu odbitnu franšizu u visini od 1.200,00 kuna, te naložio tuženiku da tužiteljici, iz osnova pretrpljene imovinske štete na njezinom vozilu, isplati iznos u visini od 2.130,20 EUR / 16,050,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 28. rujna 2019. godine, dakle od proteka četrnaestog dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tužiteljice tuženiku, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude, jer je isto utemeljeno na odredbi članka 921. i odredbi članka 943. stavku 1. sve ZOO/05, kao i što je ispravno postupio, kada je zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice koje teku od dana 13. rujna 2019. do 27. rujna 2019. odbio kao neosnovan, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom II. izreke prvostupanjske presude.

17. Naime, odredbom članka 921. ZOO/05 propisano je, ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja, dok je odredbom članka 943. stavkom 1. ZOO/05 propisano, kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući od kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.

18. Stoga, žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja i zaključaka, suprotnu od ispravnih zaključaka po sudu prvog stupnja na temelju valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te prigovara i pravilnosti primijene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja presudio kao točki I. izreke prvostupanjske presude – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa se žalitelj, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske odluke, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je točkom I. izreke svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, pozivajući se pri tome na ustaljenu sudsku praksu izraženu i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u kojima su zauzeti stavovi i glede pravnog pitanja u istovjetnim ili sličnim pravnim stvarima, kao što je i po tuženiku bilo sporno pitanje u ovoj pravnoj stvari, glede njegove odgovornosti uslijed ne provođenja testa alkoholiziranosti od strane tužiteljice, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

19. Tuženiku je, a u odnosu na njegove daljnje žalbene prigovore, i za navesti, da iz stanja spisa premeta i obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi, da tuženik tijekom postupka nije sporio da je između stanaka sklopljen valjan ugovor o osiguranju, pri tome i pozivajući se na odredbe Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, prilažući uz svoj odgovor na tužbu i obvezujuću ponudu kasko osiguranja broj 8397000052 izdanu u Sisku 29. lipnja 2019. za predmetno vozilo, potpisanu od strane tuženika i ugovaratelja osiguranja UF, a iz koje proizlazi, da je ista ponuda ugovorena i za osiguranika HF, te da je trajanje osiguranja jednogodišnje s početkom od 29. lipnja 2029. u 09,11 sati do 29. lipnja 2020. u 24,00 sati (stranice 27 i 28 spisa), dakle iz čega proizlazi, da se predmetni štetni događaj dogodio za vrijeme trajanja osiguranja, te je tuženiku i za navesti, da on tijekom prvostupanjskog postupka sudu nije niti podnio dokaze na okolnosti da kasko premija od strane ugovaratelja osiguranja nije plaćena.

20. Isto tako, tuženiku je i za navesti, da se, suprotno njegovim žalbenim navodima, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, okolnost što se u ovom konkretnom slučaju tužiteljica nakon predmetne prometne nezgode, u kojoj nije bilo ozlijeđenih, niti smrtno stradalih osoba, udaljila sa mjesta nezgode, samo po sebi ne smatra se odbijanjem podvrgavanja ispitivanju alkoholiziranosti i gubitku prava na osiguranje.

21. Prema tome, žalba žalitelja, izjavljen protiv točke I. izreke prvostupanjske presude, zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

22. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tuženika i u ovom dijelu, ukazuje neosnovana, a tuženiku je, u odnosu na njegove žalbene navode, za odgovoriti, da je, a imajući u vidu činjenicu da se visina naknade parničnih troškova za povućeni dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 1.822,66 EUR- a, kao i visina za dosuđujući iznos tužiteljici točkom I. izreke prvostupanjske presude, prema Tbr.7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – dalje: Tarifa) nalazi u istom platnom razredu, te je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada tuženiku nije priznao troškove u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva, pravilno zaključujući, da tuženiku nisu nastali nikakvi troškovi, jer, temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, zahtijevani trošak tuženiku da nije bio potreban za vođenje parnice.

23. Isto, tako, tuženiku je i za navesti, da je, suprotno njegovim žalbenim prigovorima, sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je tužiteljici priznao troškove u skladu s odredbom članka 1. Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 126/22 – dalje: Tarifa), a kojom je propisano, da se Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) mijenja i glasi: Tbr. 50. Vrijednost boda iznosi 15,00 kuna, dok je člankom 2. propisano, da ova Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“, a ista je u „Narodnim novinama“ objavljena 28. listopada 2022., dakle koja je na snagu stupila prije donošenja prvostupanjske presude, dok je Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 138/23) propisano, da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a.

24. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, dok je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno i riješeno kao u točki I. izreke (članak 368. stavak 1. i članak 380. točka 2. sve ZPP-a).

25. Odluka o troškovima žalbenog postupka (trošak tužiteljice za sastav odgovora na žalbu tuženika) temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a i to iz razloga, jer isti po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nisu bili potrebni za donošenje pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari (točka II. izreke).

26. Slijedom svega navedenog, presuđeno je i riješeno je kao u izreci.

27. Nepobijani dio (točku II. izreke prvostupanjske presude i točku I. izreke prvostupanjskog rješenja), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

Split, 3. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac