Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1904/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari I tužitelja KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II tužiteljice BĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III tužiteljice ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV tužiteljice ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i V tužiteljice KĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po Ines Škofač, odvjetnici iz Zagreba, protiv I tuženika LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužene OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po Davorinu Grgiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-215/2024-108 od 12. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženih kao neosnovan i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-215/2024-108 od 12. lipnja 2025

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I Nalaže se I tuženiku ŠĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženoj OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], solidarno isplatiti tužiteljima KĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u omjeru 22/60, BĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u omjeru 11/60; ĆĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u omjeru 5/60; KĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u omjeru 11/60; ŽĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u omjeru 11/60; na ime najamnine za nekretninu u [adresa], sagrađena na zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška], iznos od 6.175,80 Eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 73,05 Eur za listopad 2007. od 01. studenog 2007 .g. do isplate;

- na iznos od 182,05 Eur za studeni 2007. od 01. prosinca 2007 .g. do isplate;

- na iznos od 182,05 Eur za prosinac 2007. od 01. siječnja 2008 .g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za siječanj 2008. od 01. veljače 2008.g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za veljaču 2008. od 01. ožujka 2008.g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za ožujak 2008. od 01. travnja 2008.g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za travanj 2008. od 01. svibnja 2008.g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za svibanj 2008. od 01. lipnja 2008.g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za lipanj 2008. od 01. srpnja 2008.g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za srpanj 2008. od 01. kolovoza 2008.g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za kolovoz 2008. od 01. rujna 2008.g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za rujan 2008. od 01. listopada 2008.g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za listopad 2008. od 01. studenog 2008.g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za studeni 2008. od 01. prosinca 2008.g. do isplate;

- na iznos od 186,90 Eur za prosinac 2008. od 01. siječnja 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za siječanj 2009. od 01. veljače 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za veljaču 2009. od 01. ožujka 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za ožujak 2009. od 01. travnja 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za travanj 2009. od 01. svibnja 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za svibanj 2009. od 01. lipnja 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za lipanj 2009. od 01. srpnja 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za srpanj 2009. od 01. kolovoza 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za kolovoz 2009. od 01. rujna 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za rujan 2009. od 01. listopada 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za listopad 2009. od 01. studenog 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za studeni 2009. od 01. prosinca 2009.g. do isplate;

- na iznos od 176,89 Eur za prosinac 2009. od 01. siječnja 2010.g. do isplate;

- na iznos od 161,54 Eur za siječanj 2010. od 01. veljače 2010.g. do isplate;

- na iznos od 161,54 Eur za veljaču 2010. od 01. ožujka 2010.g. do isplate;

- na iznos od 161,54 Eur za ožujak 2010. od 01. travnja 2010.g. do isplate;

- na iznos od 161,54 Eur za travanj 2010. od 01. svibnja 2010.g. do isplate;

- na iznos od 161,54 Eur za svibanj 2010. od 01. lipnja 2010.g. do isplate;

- na iznos od 161,54 Eur za lipanj 2010. od 01. srpnja 2010.g. do isplate;

- na iznos od 161,54 Eur za srpanj 2010. od 01. kolovoza 2010.g. do isplate;

- na iznos od 161,54 Eur za kolovoz 2010. od 01. rujna 2010.g. do isplate;

- na iznos od 80,77 Eur za dio rujna 2010. od 01. listopada 2010.g. do isplate; po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

II Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 3.941,77 EUR u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žale se tuženici pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP), predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu te napadnutu presudu preinači na način da se tužitelji odbiju s tužbenim zahtjevom uz naknadu troška tuženicima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim isti od tuženih traže isplatu naknade za korištenje predmetne nekretnine, odnosno isplatu iznosa od 6.175,80 EUR, zajedno sa kamatama.

6. Iz spisa predmeta proizlazi:

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 41 Ps- 389/15-59 od 5. siječnja 2018. prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja,

- da su tuženici protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 41 Ps-389/15-59 od 5. siječnja 2018. podnijeli žalbu koja je presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-758/2018 od 7. rujna 2018. odbijena kao neosnovana,

- da su tuženici protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž- 758/2018 od 7. rujna 2018. podnijeli reviziju, koja je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-709/2020-2 od 10. listopada 2020. odbačena kao nedopuštena,

- da su tuženici podnijeli ustavnu tužbu i da je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U-III-5405/2023 od 9. listopada 2024. ukinio presudu Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-758/2018 od 7. rujna 2018. iz čijeg obrazloženja proizlazi da se nižestupanjski sudovi nisu izjasnili o istaknutom prigovoru zastare tuženih,

- da je Županijski sud u Splitu rješenjem, poslovni broj Gž-2798/24 od 9.10.2024. ukinuo presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps- 389/15 od 5.1.2018., uz uputu da je potrebno raspraviti istaknuti prigovor zastare.

7. Prvostupanjski sud je po provedenom postupku utvrdio sljedeće činjenice:

- da su tuženici bili u posjedu stana na prvom katu na adresi [adresa] u čitavom utuženom razdoblju do 15. rujna 2010.,

- da su tužitelji bili suvlasnici predmetne nekretnine za 6/12 dijela, dok su preostalih 6/12 naslijedili iza pok. DĐ temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-6122/15,

- da su tuženici na ime naknade za korištenje predmetne nekretnine nakon smrti pok. DĐ osnovali sudski polog na koji su uplatili ukupno 11.795,00 kuna,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da su nasljednici pok. DĐ, koji je bio suvlasnik za polovicu predmetne nekretnine, koju nije koristio za stanovanje jer je živio u [adresa], već je povremeno u istu dolazio, a nekretninu da je iznajmljivao podstanarima, dok se kuća sastojala od dva tlocrtno podijeljena stana, koja su godinama koristili podstanari, a pok. AĐ da je ubirao najamninu, s tim da su nakon smrti DĐ tužitelji ponudili tuženicima da ostanu u stanu i nastave plaćati najamninu njima, sa čime se tuženici nisu složili,

- da tuženici u iskazu navode da su u predmetnu nekretninu uselili u kolovozu 1998., a najamninu da su plaćali DĐ, koji im je rekao da je kuća u suvlasništvu njega i njegovih nećaka i da je između njih dogovor da on ubire najamninu, da su u jednoj sobi bile stvar DĐ koju sobu su mogli koristiti, a po dolasku istog iz Njemačke da ju je on koristio, da su ih nakon smrti DĐ kontaktirali tužitelji koji su tražili da nastave plaćati najamninu, na što su oni načelno pristali, no, nakon nekoliko dana da ih je kontaktirao ZĐ koji se predstavio kao oporučni nasljednik, pa da su bili u nedoumici što da rade i kome da plaćaju najamninu, radi čega da su osnovali sudski polog u veljači 2008.,

- da je iz ostavinskog spisa broj O-2383/07 (kasnije oznake O-6122/15) iza pok. DĐ razvidno da je u ostavinskom postupku prijavljena usmena oporuka od strane ZĐ, slijedom čega da su nasljednici upućeni na pokretanje parničnog postupka,

- da iz rješenja o nasljeđivanju od 9. srpnja 2015. proizlazi da su tužitelji utvrđeni kao zakonski nasljednici pok. DĐ, a iz obrazloženja istog da je razvidno da je parnični postupak P-6233/12 pravomoćno okončan sudskom nagodbom kojom ZĐ nije postao nasljednikom iza pok. DĐ,

- da su tužitelji upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine i to IĐ u omjeru 5/60 dijela, BĐ u omjeru 11/60 dijela, ĆĐ u omjeru 5/60 dijela, HĐ u omjeru 11/60 dijela, NĐ u omjeru 11/60 dijela i KĐ u omjeru od 11/60 dijela,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke ĐĐ proizlazi da je najamnina za predmetnu nekretninu za 2007. iznosila 1.371,71 kuna, za 2008. 1.408,23 kuna, za 2009. 1.332,77 kuna i za 2010. 1.217,14 kuna,

- da se vještak građevinske struke očitovao na prigovore tuženih navodeći da je podatke o realiziranim najmovima pribavio od Službe za vrednovanje Grada Zagreba pa da je radio usporedbu sa četiri nekretnine na istom gradskom području, a koeficijent od 1,23 do 1,42 da je utvrđen na bazi indeksa Državnog zavoda za statistiku kojim se prati kretanje vrijednosti najma po pojedinim godinama te je uzeo u obzir i konkretno stanje predmetne nekretnine koja je skromnije gradnje, ali tipologije uobičajene za takvu vrstu objekta u tom dijelu grada u kojem dijelu se nalaze i usporedne nekretnine, dok je visinu umanjio uzimajući u obzir činjenicu da u jednoj sobi nema parketa,

- da nakon tako obrazloženog nalaza stranke na isti više nisu imale posebnih prigovora, pa da je sud nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti kao stručan, obrazložen te sačinjen u skladu sa stanjem utvrđenim na uviđaju te pravilima građevinske struke,

- da nije osnovan prigovor zastare,

- da su nakon smrti pok. DĐ pa sve do 15.09.2010. tuženici bili nepošteni posjednici predmetne nekretnine, koja je pak u vlasništvu tužitelja.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji imaju aktivnu legitimaciju potraživati od tuženih isplatu naknade za korištenje predmetne nekretnine u smislu odredbe članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZV) i članka 122. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 52/71, 47/78, 56/00, 48/03, 163/03 i 35/05 – dalje: ZN. Tuženici da su nakon smrti pok. DĐ mogli i morali znati da je osoba s kojom su uspostavili raniji najamni odnos mrtva te da oni za korištenje nekretnine više nemaju pravni osnov niti da se za to korištenje može primijeniti visina naknade koju su s pok. DĐ eventualno ugovorili. Oni da su time od poštenih posjednika postali nepošteni, a prema članku 165. ZV da moraju tužiteljima kao vlasnicima naknaditi korist koju su imali za vrijeme svog posjedovanja, a te koristi ogledaju se u visini najamnine koju bi prema tržnim uvjetima tužitelji za taj prostor mogli ostvariti. Stoga, da sud nalazi utvrđenim osnov tužbenog zahtjeva zbog čega je u smislu članka 10. i 220. u svezi članka 311. stavak 2. ZPP odbio dokazni prijedlog tuženih za preklopom spisa P-6233/12 jer je iz rješenja o nasljeđivanju broj O-6122/15 vidljivo kada je i na koji način taj predmet okončan, a datum okončanja istog na pravnu poziciju tuženih niti na aktivnu legitimaciju tužitelja da nema utjecaja. Visina tužbenog zahtjeva da je utvrđena temeljem vještaka građevinske struke pri čemu da se vodilo računa i o tome da su tuženici kroz utuženo razdoblje na sudski polog uplatili iznos od 11.795,00 kuna, pa da su za utuženo razdoblje dužni platiti iznos od 46.531,45 kuna. Na visinu zahtjeva da ne utječe navod tuženih da je pok. AĐ u jednoj od soba ostavio dio svojih stvari i u njoj povremeno prespavao, jer niti iz jednog dokaza tijekom postupka ne proizlazi da bi ta soba bila zaključana, odijeljena od drugih ili izuzeta iz posjeda tuženih već su je, upravo suprotno, tuženici posjedovali u čitavom razdoblju, a samo su je ponekad posjedovali zajedno s DĐ. Tužitelji da su tužbu podnijeli 27.10.2008. i potraživali su isplatu naknade koja dospijeva od 1.3.2007. pa zaključno s listopadom 2008., a u to vrijeme tuženici da su još bili u posjedu nekretnine te su tužitelji uz naknadu za korištenje tražili i njihovo iseljenje. Stoga da je predmetna tužba podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka. Tuženici da su iz nekretnine nesporno iselili 15.9.2010. i tada da je zapravo počeo teći trogodišnji zastarni rok za zahtjev tužitelja za isplatom naknade za korištenje. Podneskom od 17.11.2010. (list 38), tužitelji da su proširili svoj zahtjev za razdoblje do iseljenja, a konačno su podneskom od 25.10.2017. svoj zahtjev precizirali prema nalazu vještaka. U tom smislu da nema govora o tome da bi potraživanje tužitelja bilo u zastari jer sve do iseljenja tuženih za tužitelje zastarni rok da nije mogao niti početi teći. Isti da su nakon smrti pok. DĐ pa sve do 15. rujna 2010. bili nepošteni posjednici predmetne nekretnine koja je u vlasništvu tužitelja pa da su stoga dužni isplatiti naknadu za korištenje tužiteljima.

9. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa ovaj sud je utvrdio da ista ne sadrži nikakve nedostatke niti proturječnosti na koje ukazuju žalbe, naprotiv, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je za zauzeto stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja dao jasne, podudarne, određene i uvjerljive razloge zbog čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju opisno ukazuju žalitelji. Isto tako nije ostvarena niti jedna druga bitna povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

10. Ovako utvrđeno činjenično stanje žalbenim navodima tuženih nije dovedeno u sumnju te ga kao pravilnog prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, jer je sud prvog stupnja u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti dajući pri tom za svoju ocjenu jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.

11. Naime, nasljeđivanje je jedan od načina stjecanja prava vlasništva, što znači da nasljednici postaju suvlasnici u trenutku smrti ostavitelja, što su upravo u konkretnom slučaju postali tužitelji nakon smrti DĐ i to u suvlasničkim dijelovima kako je naprijed navedeno, s što i proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. DĐ pa su stoga tužitelji aktivno legitimirani za podnošenje predmetne tužbe. Tvrdnja tuženih da su tužitelji stekli eventualno pravo potraživanja najamnine od tuženih tek zaključenjem nagodbe s ČĐ nije od značaja za predmet spora, obzirom da se vlasništvo temeljem nasljeđivanja stječe ex lege u trenutku smrti ostavitelja, slijedom čega su tužitelji temeljem zakona postali suvlasnici predmetnog stana, pa osnovano prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji imaju pravo tražiti od tuženih naknadu za korištenje predmetne nekretnine koju su, nesporno, koristili nakon smrti DĐ pa do 15. rujna 2010.

12. U konkretnom slučaju, rukovodeći se iznijetim činjenicama u tužbi, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, tužitelji u ovoj pravnoj stvari postavljaju zahtjev za naknadu koristi koju su tuženici imali koristeći stan njihovo vlasništvo bez pravne osnove, temeljem čega osnovanost tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje kroz odredbu čl. 165. ZV, koja regulira naknadu troškova korištenja tuđe nekretnine od strane nepoštenog posjednika, odnosno obveze (i prava) nepoštenog posjednika za vrijeme bespravnog korištenja tuđe nekretnine.

13. Imajući u vidu činjenice i dokaze na kojima tužitelji temelje postavljeni tužbeni zahtjev, u konkretnom slučaju, i po stavu ovoga suda, tužitelji su dokazali sve pretpostavke za primjenu odredbe čl. 165. ZV, koja ih kao vlasnike stana ovlašćuje zahtijevati od posjednika stana naknadu koristi koje je posjednik imao za vrijeme svojeg posjedovanja stana, tako što su dokazali da su vlasnici stana koji je predmetom spora (u razdoblju koje je obuhvaćeno tužbom), da tuženici u navedenom razdoblju nisu imali pravo na posjed stana, te da im za korištenje stana nije plaćena naknada, dok s druge strane, iz rezultata provedenog postupka, proizlazi da tuženici nisu dokazali svoje prigovore koje su iznosili na okolnosti koje ih oslobađaju obveze na isplatu utuženog potraživanja (čl. 219. st. 1. i čl. 220. st. 1. ZPP).

14. S pravom je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare, a sukladno odredbi članka 165. stavka 2. ZV, kojom je propisano da vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.

15. Tužitelji su tužbom ustali 28.10.2008. kojom su tražili iseljenje i plaćanje naknade za razdoblje od 1.02.2007. do 15.03.2008., dok su tuženici iz nekretnine nesporno iselili 15.9.2010., pa je suprotno žalbenim navodima žalitelja prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor zastare kao neosnovan, kao što je pravilno postupio kada je odbio prigovor zastare za preinačeni tužbeni zahtjev kojim su tužitelji podneskom od 17.11.2010. (list 38), nakon provedenog građevinskog vještačenja proširili svoj zahtjev za naknadu do iseljenja, a imajući u vidu pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-123/2024-5 zauzeto na sjednici održanoj 27. svibnja 2024. prema kojem u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

16. Visina naknade pravilno je utvrđena i dosuđena sukladno nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke pa je prvostupanjski sud u pogledu visine osnovano primijenio materijalno pravo dosuđujući tužiteljima upravo mjesečne iznose kako je navedeno u nalazu i mišljenju vještaka, pri čemu je uzeto u obzir da su tuženici na sudski polog uplatili iznos od 11.795,00 kuna/1.565,46 EUR, slijedom čega nisu osnovani žalbeni navodi tuženih da sud nije dobro utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

17. Nakon smrti pok. DĐ pa sve do iseljenja tuženih iz predmetne nekretnine 15.9.2010. isti su bili nepošteni posjednici predmetne nekretnine, pa je osnovano prvostupanjski sud obvezao tužene da plate naknadu za korištenje iste. Kako je među strankama nesporno da je protiv tuženih i dalje u tijeku postupak ovrhe pokrenut na temelju presude Ps-389/15 od 5.1.2018. koja presuda je u konačnici ukinuta i otpala je osnova po kojoj su tuženici plaćali, odnosno bili ovršeni to isti u novoj ovrsi mogu staviti prigovor djelomičnog namirenja, odnosno protuovrhom tražiti nazad ono što im je ustegnuto temeljem osnove koja je naknadno otpala, što ne umanjuje njihovu obvezu iz ove parnice, niti sud može voditi računa o tome koliko su i kada tuženici platili na ime glavnice, kamata i troškova postupka, kako to i osnovano navodi prvostupanjski sud, pa ni u tom dijelu nisu osnovani žalbeni navodi istih.

18. U tako utvrđenom činjeničnom stanju, a koje je u skladu sa sadržajem dokaza provedenih u postupku, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

19. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je raspravio sve one činjenice koje su bitne za pravilno presuđenje i temeljem tako utvrđenih činjenica izveo pravilan zaključak da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

20. Također je pravilna i odluka o trošku postupka koja je valjano utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi sa člankom 155. ZPP, koja žalbenim navodima tuženih nije dovedena u sumnju.

21. Budući da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a pobijanom presudom kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredbi parničnog postupka, na koje ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo žalbu tuženih odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP).

U Splitu, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac