Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž R-195/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to: Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika „Croatia osiguranje“ d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 2349/2022-17 od 10. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 2349/2022- 17 od 10. travnja 2025. u dijelu:

a) pod točkom I. izreke

b) pod točkom IV. izreke

II. Djelomično se preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 2349/2022-17 od 10. travnja 2025. i to u dijelu pod točkom II. izreke na način da se sudi: Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao da mu tuženik isplati zatezne kamate koje bi tekle na iznos od 2.986,26 eura od 10. studenoga 2022. do 25. studenoga 2022.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška sastava žalbe u ukupnom iznosu od 248,86 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.895.54 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.747,69 eura teku od 10. studenoga 2022. do isplate, a na iznos od 147,85 eura teku od 10. travnja 2025. do isplate. Također, prvostupanjski je sud u točki II. izreke naložio tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate koje na iznos od 2.986,26 teku od 10. studenoga 2022. do 25. studenoga 2022. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki III. izreke djelomično odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev i to baš u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao isplatu zatezne kamate koja bi na iznos od 147,85 eura tekla od 10. studenoga 2022. do 9. travnja 2025. Konačno, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki IV. izreke naložio tuženiku da s ovog osnova isplati tužitelju iznos od 1.238,90 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava,

koji su žalbeni razlozi predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19. 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev koji je prihvaćen u dijelu pod točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.

5. Predmet spora u ovom žalbenom stadiju postupka jest zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i imovinsku štetu (troškovi tuđe njege i pomoći), a koja šteta da je tužitelju nastala u uzročno posljedičnoj vezi sa tjelesnim ozljedama koje je zadobio u nesreći na radu 18. veljače 2022. Tužitelj je u to vrijeme bio u radnom odnosu sa „HEP – Operator distribucijskog sustava“ d.o.o., Elektra Koprivnica, kao poslodavcem. Tužitelj smatra kako mu je upravo tuženik „Croatia osiguranje“ d.d. u obvezi naknaditi štetu, a ovo stoga jer da je tuženik kao osiguratelj zaključio ugovor o osiguranju sa njegovim poslodavcem ujedno i osiguranikom. Tužitelj smatra kako je na temelju navedenog ugovora tuženik u obvezi mu naknaditi neimovinsku i imovinsku štetu nastalu u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama zadobivenim u nesreći na radu.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika („HEP – Operator distribucijskog sustava“ d.o.o., Elektra Koprivnica). Žalitelj u žalbi u bitnome ističe kako je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nezakonito dosudio tužitelju iznos od 1.895,54 eura ( od čega 1.747,69 eura s osnova naknade neimovinske štete i 147,85 eura s osnova naknade imovinske štete) sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je 18. veljače 2022. u [adresa] tužitelj, koji je bio zaposlen kod „HEP – Operator distribucijskog sustava“ d.o.o., Elektra Koprivnica) u okviru obavljanja poslova svog radnog mjesta, prilikom postavljanja betonskih stupova, okliznuo se na blatnjavoj površini i pao na blatobran radnog stroja kojom prilikom se udario u lijevo rame,

- da je tom prilikom tužitelj zadobio slijedeće ozljede: puknuće tetive mišića supraspinatusa lijevog ramena i djelomično puknuće duge glave dvoglavog mišića lijeve nadlaktice,

- da je tužitelj kao posljedicu zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio jake fizičke boli 3 dana, srednje fizičke boli deset dana, a slabe boli daljnjih pedeset i šest dana,

- da je kod tužitelja u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama koje je pretrpio u štetnom događaju, došlo do smanjenja životnih aktivnosti od 5% koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti lijevog ramena, te povremenim bolovima u lijevom ramenu, uz otežan rad u razini i iznad razine ramenog zgloba, te blažu hipotrofiju mišića lijevog ramenog obruča,

- da je tužitelj nakon nesreće, a u uzročno posljedičnoj vezi s istom, pretrpio primarni strah koji je bio jačeg inteziteta i kraćeg trajanja kao i sekundarni strah jakog inteziteta u trajanju 2 dana, srednjeg inteziteta 7 dana, a slabijeg inteziteta dvadeset i pet dana,

- da je tužitelju u uzročno posljedičnoj vezi sa zadobivenom ozljedi došlo do naruženosti u lakom stupnju i to u području lijevog ramena, a koje je naruženje (ožiljak) vidljivo trećim osobama, kada je tužitelj bez gornjeg dijela odjeće,

- da je tužitelj zbog posljedica ozljeda zadobivenih u predmetnoj nesreći na radu, bio nakon iste potreban tuđe nemedicinske njege i pomoći u trajanju četrdeset i pet dana po 2 sata dnevno, te potom dvadeset i pet dana po 1 sat dnevno,

- da je tuženik s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te s osnova imovinske štete radi troškova tuđe njege i pomoći isplatio tužitelju, još prije podnošenja tužbe, ukupan iznos od 2.986,26 eura,

8. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Posebno je za istaknuti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio opseg i vrstu ozljeda tužitelja, trajanje i jačinu fizičkih boli i straha, naruženosti, te smanjenje njegovih životnih aktivnosti. Ove činjenice naročito su utvrđene na temelju logičnog, stručnog i dostatno obrazloženog nalaza i mišljenja prof. dr. sc. PM, prim. dr. med., specijaliste kirurga, stalnog sudskog vještaka. On je svoj nalaz i mišljenja izradio pisano 24. ožujka 2024., sve na temelju brojne medicinske dokumentaciju koja se odnosi na tužitelja pored ostalog i njegovog zdravstvenog kartona. Zbog nepotrebnog ponavljanja žalitelj se u ovom dijelu upućuju na obrazloženje prvostupanjske presude.

9. Odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. 156/22. i 155/23., dalje ZOO), propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom 10. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO-a određeno je kako se pod pravima osobnosti u smislu navedenog Zakona, pored ostalog razumijevaju i prava na tjelesno i duševno zdravlje.

11. Slijedom navedenih utvrđenja, a s obzirom na prirodu i težinu ozljede koju je pretrpio tužitelj u predmetnoj nesreći na radu te vodeći računa o duljini trajanja i intenzitetu pretrpljenih fizičkih boli, smanjenju životnih aktivnosti, pretrpljenom strahu, naruženosti, trajanju i medicinskoj prirodi liječenja, te uzimajući u obzir i druge relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a, kao što je dob tužitelja (rođen 1963.), ovaj drugostupanjski sud smatra kako pravedna satisfakcija tužitelju radi povrede njegovog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi upravo 4.500,00 eura kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

12. Prilikom donošenja odluke o visini naknade neimovinske štete koju je bilo potrebno dosuditi tužitelju, ovaj je drugostupanjski sud, baš kao i prvostupanjski sud, vodio računa i o pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj zapisnika Su-IV-47/2020-5), koje glasi:

„Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-

VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“

13. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio kako je tužitelju u uzročno posljedičnoj vezi sa tjelesnim ozljedama koje je zadobio u nesreći na radu pretrpio i imovinske štetu (tuđa njega i pomoć) i to u visini od 381,80 eura (članak 1095. stavak 1. ZOO-a).

14. Slijedom navedenog proizlazi kako je ukupna šteta (neimovinska + imovinska) nastala tužitelju u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnom nesrećom na radu 4.881,80 eura (4.500,00 eura s osnova neimovinske štete + 381,80 eura s osnova imovinske štete = 4.881,80 eura)

15. No, kako je prvostupanjski sud utvrdio, a što je uostalom i nesporno između parničnih stranaka, da je tuženik s osnova naknade neimovinske i imovinske štete već isplatio tužitelju (prije podnošenja tužbe) ukupan iznos od 2.986,26 eura to je za ovaj iznos trebalo smanjiti iznos koji je trebalo dosuditi tužitelju s osnova naknade sveukupne štete. Na taj je način prvostupanjski sud došao do iznosa od 1.895,54 eura (1.747,69 eura s osnovana naknade neimovinske štete i 147,85 eura s osnova naknade imovinske štete), koji je potom dosudio tužitelju u točki I. izreke presude.

16. Tuženik u žalbi u bitnome ističe kako je prvostupanjski sud nepravilno utvrdio odnosno zaključio da bi pravedna satisfakcija tužitelju radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosila 4.500,00 eura smatrajući da je iznos koji je s ovog osnova isplatio tužitelju prije podnošenja tužbe upravo onaj iznos koji predstavlja pravednu satisfakciju za povredu tužiteljevog prava na tjelesno i duševno zdravlje. No, suprotno mišljenju tuženika ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prvostupanjski sud na točno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ( koje se tiče prirode, vrste i opsega ozljeda koje je pretrpio tužitelj i posljedica istih na njegovo zdravlje) pravilno zaključio kako bi tužitelju s ovog osnova pripadala pravedna satisfakcija upravo u iznosu od 4.500,00 eura. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je, uzimajući u obzir plaćeno tužitelju prije podnošenja tužbe, dosudio tužitelju s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 1.747,69 eura. Za navesti je i to kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u točki I. izreke presudio da na ovaj iznos od 1.747,69 eura zatezna kamata teče od dana podnošenja pisanog zahtjeva tuženiku za isplatom, dakle od 10. studenoga 2022. do isplate, a ovo na temelju odredbe članka 1103. ZOO-a. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni iznos imovinske štete od dana presuđenja 10. travnja 2025. do isplate (troškovi tuđe njege i pomoći) pravilno je donesena u suglasju sa odredbom članka 1086. ZOO-a.

17. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu te djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke. Stoga je odlučeno kao u točki I. a) izreke ove drugostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

18. Tuženik je u žalbi također istaknuo kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u točki II. izreke dosudio zatezne kamate koje bi na iznos od 2.986,26 eura tekle od 10. studenoga 2022. do 25. studenoga 2022. Naime, tuženik smatra kako na iznos od 2.986,26 eura ne teče zatezna kamata stoga što da je ovaj iznos, s osnova naknade štete, isplatio tužitelju 25. studenoga 2022., a budući da je odštetni zahtjev podnesen 10. studenoga 2022., to da je on iznos od 2.986,26 eura isplatio u zakonskom roku.

19. Zaista, u ovom dijelu žalba tuženika je osnovana. Naime sam tužitelj još u tužbi navodi kako je pisani odštetni zahtjev tuženiku podnio 10. studenoga 2022., a da mu je tuženik 25. studenoga 2022. isplatio iznos od 22.500,00 kuna (sada 2.986,26 eura),

20.1. Odredbom članka 12. stavak 1. Zakona o obveznom osiguranju u prometu („Narodne novine“ br. 115/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje ZOOUP), kao tada važećeg materijalnog prava, propisano je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: 1. obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili 2. utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne.

20.2. Stavkom 4. istog članka propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

20.3. Odredbe članka 12. ZOOUP su lex specialis u odnosu na odredbe članka 1103. i članka 29. stavak 1. ZOO koje su lex generalis. Kako je tuženik isplatio tužitelju iznos od 2.986,26 eura u zakonskom roku od 60 dana iz članka 12. stavka 1. ZOOUP-a, to na ovaj iznos ne teče zatezna kamata koju je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava dosudio tužitelju u točki II. izreke prvostupanjske presude. Stoga je u ovom dijelu prvostupanjsku presudu trebalo preinačiti te djelomično odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude, a u suglasju sa odredbom članka 373. točka 2. ZPP-a.

21. Odluka o parničnom trošku iz točke IV. izreke prvostupanjske presude pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, a na njezinu pravilnost i zakonitost nije utjecalo što je ovom drugostupanjskom presudom prvostupanjska presuda preinačena tek u neznatnom dijelu sporednog traženja. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. b) izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

22. Kako tuženik u žalbi nije uspio niti u jednom dijelu s obzirom na glavno potraživanje (već tek u neznatnom dijelu sporednog potraživanja), to je njegov zahtjev za naknadom parničnog troška sastava žalbe trebalo odbiti kao neosnovan, a ovo u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

U Splitu 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić