- 1 -              Rev 1321/2022-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1321/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I-M. K. I. rođ. P., OIB …, iz P., 2. M. K. pok. R. iz Z., OIB … i 3. mldb. T. K. pok. R. iz P. kbr. 31, OIB .., zastupanog po zakonskoj zastupnici i majci M. K., svi zastupani po punomoćnici A. J. Š., odvjetnici iz Z., protiv tuženice O. b. H. d.d., sa sjedištem u Z., OIB …, zastupane po punomoćnici I. O., odvjetnici u Odvjetničkom društvu O. i P. d.o.o. iz D., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženice, protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1949/2020-2 od 30. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-1211/2019-16 od 22. travnja 2020., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              I. Prihvaća se revizija tuženice, te se preinačuje presuda i rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1949/2020-2 od 30. rujna 2021., kao i presuda i rješenje (u dijelu koji se odnosi na troškove postupka-točka II. izreke) Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-1211/2019-16 od 22. travnja 2020., na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              "Utvrđuje se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja - tuženika O. b. H. d.d., OIB: … protiv ovršenika - tužitelja M. K., mlljt. T. K. i M. K. u predmetu Općinskog suda u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli posl. br. Ovr.439/15 u pogledu naplate potraživanja u iznosu od 501.581,95 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškovima ovršnog postupka, na nekretnini oznake čest. zgr. 285 k.o. Potomje, te se ukidaju sve provedene ovršne radnje.

 

              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.''.

 

              "II. Nalaže se tužiteljima da tuženici nadoknade troškove postupka u iznosu od 477,77 eura (odnosno 3.600,00 kuna prema fiksnom tečaju 1:7,53450), u roku od 15. dana."

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđena je nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja - tuženika O. b. protiv ovršenika - tužitelja M. K., mldb. T. K. i M. K. u predmetu Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj Ovr-439/15 za naplatu potraživanja u iznosu od 501.581,95 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškovima ovršnog postupka, na nekretnini oznake čest. zgr. 285 k.o. Potomje, te su ukinute sve provedene ovršne radnje. 

 

2. Rješenjem toga suda u t. I. izreke odbačen je dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

"Slijedom utvrđenja pod točki 1. ove presude nalaže se tuženiku izvršiti tužiteljima povrat troškova ovršnog postupka nastalog u predmetu Ovr.439/15", dok je u točki II. izreke naloženo tuženici da nadoknadi troškove parničnog postupka tužiteljima u iznosu od 6.800,00, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.".

 

3. Drugostupanjskom je presudom i rješenjem u t. I. izreke, odbijena, kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli od 22. travnja 2020., poslovni broj P-1211/2019-16, kao i rješenje u t. II izreke, dok je u t. II. izreke rješenja tužiteljima odbijen zahtjev za nadoknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.

 

4. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-149/2022-2 od 8. lipnja 2022., tuženici dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1949/2020-2 od 30. rujna 2021., u odnosu na pitanje:

 

              "Je li nedopuštena ovrha na nekretnini na kojoj je upisano založno pravo u okolnostima kada je došlo do promjene prava vlasništva na nekretnini koja nije provedena u zemljišnoj knjizi?"

 

5. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, prihvati žalbu tuženice podnesenu protiv navedene prvostupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev tužitelja te ih obveže da joj nadoknade troškove postupka, podredno da ukine pobijane presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

6. Tužitelji nisu odgovorili na reviziju tuženice.

 

7. Revizija je osnovana.

 

8. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem prvostupanjskog suda.

 

9. U provedenom su postupku utvrđene slijedeće pravno odlučne činjenice:

 

- da su 19. rujna 2008., R. K. i J. L. sklopili Ugovor o kupoprodaji, ali ista nikada temeljem tog ugovora nije zatražila upis prava vlasništva u zemljišne knjige,

 

- da su 2. listopada 2008., ovrhovoditelj s jedne strane te J. L. kao korisnik kredita, R. K. kao zalogodavac, M. K. kao bračni drug zalogodavca i K. L. kao bračni drug korisnika kredita s druge strane sklopili su ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama (Broj Ugovora: 081002317292) na iznos od 66.600,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, koji ugovor je i solemniziran od strane Javnog bilježnika A. Ž. dana 13.10.2008.g. pod poslovni broj OV-535/08,

 

- da je na temelju naprijed navedenoga Ugovora, a radi osiguranja tražbine ovrhovoditelja zasnovana je hipoteka na nekretnini označenoj kao čest.zgr. 285 K.O. P. koja nekretnina je u vrijeme sklapanja sporazuma bila uknjižena na ime i vlasništvo zalogodavca R. K. u cijelosti,

 

- da je R. K. je umro 19. listopada 2011., te da je prema rješenju o nasljeđivanju u njegovu ostavinsku imovinu unesena i založena-predmetna nekretnina,

 

- da su 13. prosinca 2011. pod poslovni broj Z-1663/11 na predmetnoj nekretnini uknjiženi tužitelji, na temelju rješenja o nasljeđivanju O-389/11 UP/OS-171/11 od 24. studenoga 2011., iza pok. R. K.,

 

- da je tuženica kao ovrhovoditelj, 25. veljače 2012., Općinskom sudu u Dubrovniku, Stalnoj službi u Korčuli podnijela prijedlog za ovrhu protiv tužitelja koji su u vrijeme podnošenja prijedloga bili uknjiženi kao vlasnici založene nekretnine,

 

- sud je 27. ožujka 2019. donio rješenje o ovrsi pod poslovni broj Ovr-439/15, a na temelju kojeg rješenja je 29. ožujka 2019. u zemljišnim knjigama izvršena zabilježba ovrhe,

 

- da su tužitelji tek 19. srpnja 2019. ishodili rješenje o ispravku rješenja o nasljeđivanju, a 30. rujna 2019. predali prijedlog za uknjižbu na ime J. L., a koji predmet u vrijeme donošenja prvostupanjske presude još nije bio riješen,

 

- da je uknjižba prava vlasništva predmetne nekretnine provedena tek 16. travnja 2020., te je uslijed promjene prava vlasništva ovrhovoditelj i predložio nastavak ovršnog postupka protiv nove vlasnice J. L., a kojem prijedlogu je i udovoljeno rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, od 29. travnja 2020., pod poslovni broj Ovr-439/15.

 

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev jer je zaključio da iako J. L. nije stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini uknjižbom, da je ista u trenutku pokretanja ovršnog postupka bila stvarna vlasnica predmetne nekretnine pa je ovrhovoditelj trebao zatražiti ovrhu protiv nje kada se ista uknjiži na predmetnu nekretninu ("kada zk odjel ovog suda riješi spis pod posl.br. Z 8540/19"), a ne protiv tada uknjiženih vlasnika – tužitelja, te da su ispunjeni uvjeti za proglašenje ovrhe nedopuštenom iz čl. 50. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona.

 

11. Drugostupanjski sud je potvrdio navedenu presudu, ocijenivši da je sud prvog stupnja svoje utvrđenje potpuno i valjano obrazložio.

 

12. Revident ističe nezakonitost pobijane odluke u pogledu primjene odredbe čl. 119., čl. 120. i. čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP), kao i čl. 50. st. 1. t. 7. i čl. 83. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ).

 

13. Prema odredbama čl. 119. i 120. ZVDSP-a na temelju pravnog posla vlasništvo na nekretnini stječe se uknjižbom u zemljišnoj knjizi, dok prema odredbi čl. 122. st. 1. toga zakona  "Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona", s tim da prema st. 2. te odredbe "Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, pri čemu se, sukladno st. 3. Nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje".

 

14. Prema odredbi čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, a prema odredbi čl. 59. st. 1. OZ-a osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom, dok prema odredbi čl. 83. OZ-a, ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenju tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kada je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novih vlasnika radi naplate osiguranja tražbine.

 

15. Prema shvaćanju ovoga suda iznesenom u odlukama poslovni broj Rev-1548/10-2 od 3. ožujka 2011., Rev-2428/14 od 8. travnja 2015., Rev-8910/07, Rev-1066/07, Rev-1597/14 i dr. izraženo je pravno shvaćanje prema kojem tužitelj koji nije upisao pravo vlasništvo predmetne nekretnine u zemljišne knjige do donošenja rješenja o ovrsi i zabilježbe ovrhe u zemljišnim nije dokazao postojanje svog prava vlasništva tj. nije dokazao da na dijelu nekretnine koja je predmet ovrhe ima pravo koje bi spriječilo ovrhu pozivanjem na odredbe čl. 119. i 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

16. U konkretnom slučaju, tužitelji su zahtjev za uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na ime J. L., temeljem ispravka rješenja o nasljeđivanju i ugovora o kupoprodaji, podnijeli zemljišnoknjižnom sudu tek 30. rujna 2019., pri čemu nije odlučno što je uknjižba prava vlasništva predmetne nekretnine provedena 16. travnja 2020., pa ovrhovoditelj 25. veljače 2012. nije ni mogao J. L. navesti kao ovršenicu niti podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao njeno vlasništvo, a da je ovrhovoditelj J. L. naveo kao ovršenicu, tada zabilježba ovrhe u zemljišnoj knjizi (prva radnja ovršnog postupka) ne bi bila provediva jer se ona može odrediti i provesti samo protiv osobe koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj knjižnog prava glede koga se provodi zabilježba, a to su u trenutku pokretanja ovršnog postupka bili tužitelji, a ne J. L.

 

17. Odluka prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, prema navedenom, odstupa od prakse revizijskog suda utvrđene u naprijed citiranim odlukama.

 

18. Budući da je predmetno rješenje o ovrsi doneseno na temelju valjane ovršne isprave, a tužitelji kao treće osobe prema naprijed navedenom u ovom postupku, nisu dokazali da je ovrha određena citiranim rješenjem nedopuštena, pogrešno su nižestupanjski sudovi prihvatili zahtjev tužitelja, te su pogrešno primijenili materijalno pravo sadržano u citiranim odredbama OZ-a, i ZVDSP-a, jer tužitelji nisu dokazali da oni na nekretnini koja je predmet ovrhe imaju pravo koje bi spriječilo ovrhu u odnosu na njih kao uknjiženih vlasnika, jer pravo vlasništva J. L. nije bilo upisano u zemljišne knjige do donošenja rješenja o ovrsi i do zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama.

 

19. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

              "Nije nedopuštena ovrha na nekretnini na kojoj je upisano založno pravo neovisno o tome što je u međuvremenu došlo do otuđenja prava vlasništva na nekretnini, a koje nije provedeno u zemljišnoj knjizi."

 

20. Slijedom naprijed navedenog, reviziju tuženice je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a prihvatiti, preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

 

21. Tuženica je uspjela s revizijom pa su joj tužitelji dužni po čl. 154. st. 1. ZPP-a naknaditi zatražene troškove postupka i to trošak nagrade punomoćniku za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i revizije po Tar. broju 10. t. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 37/22) u iznosu od traženih 800,00 kuna, uvećane za 25% PDV, pristojbe na prijedlog i pristojbe na reviziju od po 800,00 kuna, odnosno ukupno 3.600,00 kuna, odnosno 477,77 eura prema fiksnom tečaju 1:7,53450.

 

22. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/23, 88/22) iznosi su iskazani dvojno, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1:7,53450 i prema pravilniku za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona.

 

Zagreb, 5. rujna 2023.