Poslovni broj: Usž-3372/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & partneri u Splitu, Sukoišanska 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-40/2025-7 od 8. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja EF iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-40/2025-7 od 8. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-40/2025-7 od 8. svibnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Drugostupanjskog disciplinskog suda, klasa: UP/II-114- 04/24-02/85, urbroj: 511-01-158-24-5 od 26. studenoga 2024. i rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, klasa: UP/I-114-04/24-02/289, urbroj: 511-01-158-24-6 od 9. srpnja 2025. te podredni tužbeni zahtjev kojim se traži ukidanje osporenog rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da u provedenom postupku nisu izvedeni dokazi bitni za utvrđivanje činjenica potrebnih za predmetni postupak, a prvenstveno ističe da mu nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku pa je prvostupanjsko rješenje nezakonito. Smatra da je povrijeđeno načelo saslušanja stranaka i načelo neposrednosti pa je predmetno rješenje u direktnoj suprotnosti sa odredbom članka 30. Zakona o općem upravnom postupku kojim člankom je regulirana materija izjašnjavanja stranke. Ističe da prvostupanjsko tijelo donosi pobijano rješenje temeljem samo i jedino iskaza svjedoka E jer niti jedan drugi dokaz u spisu ne postoji koji bi potkrjepljivao optužbe na njegov račun. Cijeli postupak prvostupanjsko tijelo vodi in favorem optužbe na njegov teret. Ističe da nije napravio nikakvu povredu dužnosti i to već iz jednostavnog razloga što u to doba nije imao valjan radni nalog. Ističe da je prvostupanjsko tijelo izvelo dokaz suočenjem između njega i svjedoka E iz kojeg dokaza također nije proizašlo nikakvo postojanje sumnje u njegovu odgovornost za djela koja mu se stavljaju na teret. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu te preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i osudi tuženika na naknadu troškova za sastav tužbe, raspravu i sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 eura po svakoj radnji, a podredno da ukine presudu i predmet vrati na ponovno postupanje.
3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem navodi da tužitelj ponavlja iste prigovore koje je isticao i tijekom upravnog postupka odnosno u tužbi, a koje je prvostupanjski sud detaljno, jasno i argumentirano odbio. Predlaže da ovaj Sud žalbu odbije kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj navedenom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Rješenjem tijela prvog stupnja od 9. srpnja 2024. utvrđena je disciplinska odgovornost tužitelja te mu je uslijed počinjene teže povrede službene dužnosti iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka izrečena disciplinska kazna u visini od 10% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu u trajanju od tri mjeseca (3 puta 10%). Navedenim prvostupanjskim rješenjem utvrđena je odgovornost tužitelja kao policijskog službenika zbog toga što je 13. ožujka 2024., oko 02:15 sati, za vrijeme službe, napustio ophodni rajon bez odobrenja ili znanja nadređenih službenika, a na koji je raspoređen dnevnim rasporedom rada te je zatečen u prostorijama Zračne luke Split koju koriste zaposlenici tvrtke "Gradska sigurnost Split", tzv. "Kapija 11", kako spava na stolicama, bez cipela, službene jakne i službenog oružja, kojeg je odložio na susjednu stolicu, pa je time počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. Zakona o policiji, opisanu kao "neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza" te mu je na temelju članka 110. stavka 2. točke 1. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.), izrečena navedena novčana kazna.
7. Rješenjem tuženika od 26. studenoga 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv navedenog rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda od 9. srpnja 2024. kao neosnovana.
8. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku koje slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako su prvostupanjsko tijelo i tuženik u disciplinskom postupku nedvojbeno utvrdili da je tužitelj 13. ožujka 2024. za vrijeme službe počinio težu povredu službene dužnosti, kako je to naprijed opisano i pobliže navedeno u izreci rješenja tijela prvog stupnja.
9. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, tužitelj je pravilno na temelju odredbe članka 96. točke 1. Zakona o policiji proglašen krivim zbog teže povrede službene dužnosti te mu je na temelju članka 110. stavka 2. točke 1. Zakona o policiji osnovano izrečena novčana kazna.
10. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika nakon provedenih dokaza tijekom upravnog postupka te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
11. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje predmetne stvari te pri tome naveo razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaznih prijedloga, kao i razloge zbog čega nisu izvedeni dokazi predloženi od strane tužitelja.
12. Stoga, tužitelj pogrešno smatra da je prvostupanjski sud odbijanjem njegovih dokaznih prijedloga počinio povredu pravila sudskog postupka te nepotpuno utvrdio činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari.
13. Žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a ujedno treba istaknuti da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred disciplinskim sudovima i prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
14. Posebno treba napomenuti da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio i prigovor tužitelja koji ponavlja u žalbi da mu nije bilo omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku čime je povrijeđena odredba članka 30. Zakona o općem upravnom postupku navodeći da isti nije osnovan jer iz zapisnika o usmenoj raspravi od 9. srpnja 2024. proizlazi da je tužitelju dana mogućnost izjašnjavanja o činjenicama i pravnim pitanjima u predmetnom postupku te da je isti zajedno sa svojim opunomoćenikom sudjelovao u prvostupanjskom disciplinskom postupku.
15. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
16. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
17. S obzirom da tužitelj nije uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom u ovom upravnom sporu, pravilno je prvosptupanjski sud odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a kako nije uspio niti sa žalbom protiv prvostupanjske presude iz istih razloga trebalo je odbiti i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 3. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
