Poslovni broj: Usž-1912/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Klaudiji Šopić, odvjetnici u Zadru, Mihovila Klarića 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja predujma poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 1103/2024-8 od 27. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice UM iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1103/2024-8 od 27. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1103/2024-8 od 27. siječnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-14/24-01/12, urbroj: 513-04-24-2 od 13. ožujka 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, klasa: UP/I-410-23/2023-013/00046, urbroj: 513-007- 13-01-2023-0002 od 31. listopada 2023. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitnih povreda odredaba postupka i odluke o trošku. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije proveo predložene dokaze s njezine strane koji su bili nužni za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja te je uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogao pravilno primijeniti materijalno pravo. Izvedeni zaključak prvostupanjskog suda bez provođenja predloženog vještačenja po vještaku građevinske struke i procjenitelju od strane tužiteljice u najmanju ruku je preuranjen. Utvrđena korisna površina stana ne odgovara vlasničkom listu protivno navodima prvostupanjskog suda, pa je uslijed pogrešno utvrđene korisne površine stana, koja je protivna zk. izvatku, niti izdaci vezani za gradnju zgrade (stana) nisu pravilno utvrđeni, posebno u korelaciji što sve čini stan po zk. izvatku i etažnom elaboratu. Prvostupanjski sud, a niti tuženik donošenjem rješenja čije se poništenje tražilo u ovom upravnom sporu nije odgovorilo na prigovore da u konkretnom slučaju nije primijenjen podatak o etalonskoj cijeni građenja koji je bio na snazi u vrijeme građenja, da je porezno tijelo u postupku koji je prethodio donošenju poreznog rješenja primijenilo pravilnik objavljen u "Narodnim novinama" 100/18., koji je donesen tek 16. listopada 2018., čime su počinjene bitne povrede odredaba postupka, da se tuženik u osporavanom rješenju pozvao na pravilnik iz 2012. koji nije primjenjivan prilikom donošenja poreznog rješenja od 31. listopada 2023., čime materijalno pravo u konkretnom slučaju nije moglo biti pravilno primijenjeno. Tužiteljica predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji i ukine osporenu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred drugim uredujućim sucem.

3. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka u spisu predmeta dostavljenih ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je na temelju ugovora o kupoprodaji koji je sklopljen 8. lipnja 2018. između UM iz Zadra, kao prodavateljice i BM iz [adresa], kao kupca, izvršena kupoprodaja nekretnine u naravi stan površine 57,93 m[2] i parkirno mjesto površine 13,52 m[2] , koja nekretnina je izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U ugovoru je navedeno da površina stana iznosi 57,93 m[2] , a da ukupna korisna površina iznosi 64,96 m[2] , odnosno da iznosi 80,11 m te je ugovorom utvrđena kupoprodajna cijena u iznosu od 147.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate.

7. Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi kako je po navedenom ugovoru o kupoprodaji ostvaren promet nekretnina pa je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Zadar, Ispostava Zadar 20. lipnja 2018. donijela privremeno porezno rješenje kojim je BM kao kupcu predmetnog stana utvrdilo obvezu poreza na promet nekretnina na način da je kod utvrđivanja osnovice poreza na promet nekretnina kao vrijednost nekretnine prihvaćena kupoprodajna cijena iz isprave o stjecanju to jest iznos kupoprodajne cijene naveden u ugovoru o kupoprodaji od 8. lipnja 2018. te je istoj utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 4% u iznosu od 43.431,70 kn.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbi članka 56., 58. stavka 1. i 2. i 60. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 115/16. i 106/18.) te odredbu članka 68. stavka 1. i 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19., 1/20. i 74/20.) te odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika.

9. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi da se tužiteljica nije odazvala na poziv kojeg je uredno primila i nije poreznom tijelu dostavila traženu dokumentaciju pa je 29. svibnja 2023. porezno tijelo sastavilo zapisnik o obračunu porezne osnovice i predujma poreza na dohodak od otuđenja nekretnina na temelju dokumentacije koju je poreznom tijelu dostavio GM iz [adresa] koji je jedan od investitora i suvlasnika na nekretnini izgrađenoj na k. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je izgrađena predmetna zgrada u kojoj je stan koji je bio predmet kupoprodaje. Dakle, s obzirom da tužiteljica tijekom postupka poreznom tijelu nije dostavila vjerodostojnu dokumentaciju o troškovima građenja istoj je sukladno članku 68. stavku 3. i 4. Pravilnika o porezu na dohodak visina izdataka građenja utvrđena procjenom odnosno prema etalonskoj cijeni građenja. Imajući na umu navedeno u postupku utvrđivanja dohotka od otuđenja nekretnina uzet je u obzir primitak utvrđen na temelju kupoprodajnog ugovora od 8. lipnja 2018. kao i temeljem rješenja Porezne uprave od 20. lipnja 2018. kojim je tržišna vrijednost utvrđena prema vrijednosti iz isprave o stjecanju, a izdatak vezan za otuđenje nekretnine utvrđen je temeljem procijenjenih izdataka građenja prema etalonskoj cijeni građenja, vrijednosti građevinskog zemljišta, komunalnog doprinosa, vodnog doprinosa, priključka električne energije, naknade za vodovodni priključak te ostalih troškova, a kako je to detaljno obrazloženo. Slijedom navedenog, proizlazi da je tužiteljici pravilno utvrđena obveza poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava u iznosu od 23.115,99 eura/174.167,43 kn.

10. Prigovor tužiteljice u žalbi da nije točno utvrđena ukupna površina stana nije osnovan i na isti prigovor prvostupanjski sud je odgovorio te jasno naveo kao je utvrđena površina predmetnog stana pa je i prema ocjeni ovoga Suda ispravno utvrdio ukupnu korisnu površinu i za takvu svoju ocjenu dao valjano obrazloženje.

11. Žalbeni navodi tužiteljice ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se i da je riječ o prigovorima koje je tužiteljica isticala i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

12. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

13. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s postavljenim tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen i njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić