Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-407/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Nikolić, kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽEĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frano Pelicarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ŽEĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2649/2020-17 od 15. veljače 2022., u sjednici održanoj 03. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2649/2020-17 od 15. veljače 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2649/2020-17 od 15. veljače 2022., suđeno je:
" I. Nalaže se tuženici ŽEĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ŽEĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 13.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na
- iznos od 500,00 EUR od 1. rujna 2017. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. listopada 2017. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. studenog 2017. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. prosinca 2017. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. siječnja 2018. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. veljače 2018. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. ožujka 2018. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. travnja 2018. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. svibnja 2018. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. lipnja 2018. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. srpnja 2018. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. kolovoza 2018. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. rujna 2018. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. listopada 2018. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. studenog 2018. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. prosinca 2018. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. siječnja 2019. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. veljače 2019. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. ožujka 2019. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. travnja 2019. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. svibnja 2019. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. lipnja 2019. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. srpnja 2019. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. kolovoza 2019. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 1. rujna 2019. do isplate,
- iznos od 500,00 EUR od 7. rujna 2019. do isplate,
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Zagrebačke banke d.d. Zagreb na dan plaćanja.
II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim na dosuđene iznose glavnice iz stavka I. zahtijeva zateznu kamatu od ranijeg datuma kao i u dijelu kojim zahtijeva primjenu ugovorenog tečaja na dan dospijeća obveze.
III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.474,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 15. veljače 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana".
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog korištenja stana u [adresa] u [adresa], od 01. kolovoza 2017. do zaključno s 06. rujnom 2019., bez pravne osnove.
6. U postupku je utvrđeno:
- da je tužitelj kao zakupodavac s tuženicom i ŽE kao zakupcima radi obavljanje odvjetničke djelatnosti 31. prosinca 2009., zaključio ugovor o zakupu poslovnog prostora na adresi u [adresa], kojim je ugovorena mjesečna zakupnina u iznosu kunske protuvrijednosti od 400,00 EUR (članak IV.), te je ugovoreno zakupodavateljevo pravo na naknadu štete za svaki protupravni ostanak bilo kojeg zakupca u predmetnom stanu u iznosu od 500,00 EUR (članak VI. Ugovora),
- da je pravomoćnom i ovršnom presudom zbog ogluhe poslovni broj: Ps-330/2016 od 06. veljače 2017. naloženo tuženici predati tužitelju u posjed stan u prizemlju desno na adresi [adresa] u [adresa],
- da je predmetni stan predan u posjed tužitelju provođenjem ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine koja je dovršena 06. rujna 2019.,
- da je tužitelj vlasnik predmetnog stana u 7/8 dijela, a ugovorom o darovanju od 29. srpnja 1993., tužitelj je preostalu 1/8 darovao uknjiženi suvlasnik GE,
- da je u predmetu P-5507/2016-44 od 03. veljače 2020., u odnosu na tuženicu u tom predmetu ŽE pravomoćno utvrđeno da je tuženica napustila posjed predmetnog stana, pa ista nije bila u obvezi plaćanja zakupnine do dana otkaza ugovora o zakupu, kao ni naknade štete za razdoblje nakon otkaza ugovora o zakupu, dok je u odnosu na tuženicu ŽEĐ (koja tuženica i u ovom predmetu) utvrđeno da je za svo vrijeme utuženja koristila predmetni stan, pa tako nije ni u razdoblju prije otkaza ugovora ni nakon njegova otkaza, plaćala zakupninu, pa je prvostupanjski sud obvezao na plaćanje ugovorene zakupnine od siječnja do kolovoza 2016., a nakon otkaza ugovora za period od kolovoza 2016. do srpnja 2017., obvezna je platiti naknadu štete ugovorenu člankom VI. Ugovora o zakupu.
7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev navodeći da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora, da ga je kroz utuženo razdoblje koristila tuženica koja je postala nepoštenom posjednicom najkasnije u trenutku kada je primila tužbu radi predaje u posjed u kojem je pravomoćna presuda kojom je naložena predaja u posjed donesena 06. veljače 2017., pa je zaključak suda da je tuženica u utuženom razdoblju od 01. kolovoza 2017. do 06. rujna 2019., bila nepoštena posjednica. Kako nije plaćala naknadu za korištenje poslovnog prostora sud je zaključio da su ispunjeni zakonski uvjeti u smislu članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu: ZV) i da je tuženica dužna naknaditi koristi za posjedovanje predmetne nekretnine u iznosu od 500,00 EUR mjesečno u visini koja je određena člankom VI. Ugovora o zakupu.
7.1. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koju pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje žaliteljica.
8. Na temelju prednjih utvrđenja da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora, da ga je tužena bez pravnog osnova držala u svom posjedu, nije plaćala naknadu, te da je postala nepoštenom posjednicom, pa je dužna platiti naknadu za korištenje poslovnog prostora, pravilno je temeljem članka 165. stavak 1. ZV prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužitelja kao i visinu naknade koristi koju je tuženica imala od posjedovanja.
9. Ocjenjujući važnije žalbene navode u smislu članka 375. stavak 1. ZPP treba navesti slijedeće. Protivno shvaćanju žaliteljice ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da je ista postala nepoštenom posjednicom kada je primila tužbu radi predaje u posjed. Tužitelj je aktivno legitimiran na podnošenje tužbe iako je uknjižen kao suvlasnik za 7/8 dijela jer je ugovorom o darovanju od 29. srpnja 1993., stekao pravnu osnovu za zakonit, istinit i pošten posjed za preostalu 1/8, pa njegova legitimacija osim na odredbi članka 166. stavak 4. ZV proizlazi i iz pravomoćne presude zbog ogluhe Ps-330/2016. Jednako tako ni prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan, jer da je tužitelj tužbom pogrešno označio kao fizičku osobu, dok je ugovor sklopila u svojstvu odvjetnice budući da je činjenica da je tuženica odvjetnica i da je u tom svojstvu sklopila ugovor relevantna samo glede utvrđenja da se radi o zakupu poslovnog prostora.
10. U odnosu na podneseni zahtjev za izuzeće suca, jer nije bila pozvana na raspravu kao odvjetnica, treba reći da je sukladno članku 73. stavak 6. ZPP tužiteljica bila dužna podnijeti zahtjev za izuzeće suca čim je saznala da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave, a ako nije bilo rasprave do donošenja odluke pred nadležnim sudom. Neovisno o tome žaliteljici treba reći da je ista bila uredno pozvana na ročište glavne rasprave, a okolnost što nije bila pozvana na raspravu kao odvjetnica nisu okolnosti koje bi mogle dovesti u sumnju nepristranost suca.
11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.
U Dubrovniku, 03. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Zoran Nikolić
