REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2202/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud, Damira Kontreca i Josipa Turkalja članova vijeća, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Karlovac, OIB 52966791065, I. Meštrovića 10, Karlovac, protiv prvoprotustranke ĐO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Matea Marija Jandras Crnalić, odvjetnica u Zagrebu, drugoprotustranke MO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Darko Gojak, odvjetnik u Karlovcu i trećeprotustranke mlt. BO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa posebna skrbnica OO, Centar za posebno skrbništvo Zagreb, Oreškovićeva 25, Zagreb, radi zabrane odvijanja osobnih odnosa djeteta s ocem, odlučujući o prijedlogu prvoprotustranke za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž Ob-16/2025-5 od 18. veljače 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj R1 Ob-199/2024-14 od 16. prosinca 2024., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije prvoprotustranke ĐO.

Obrazloženje

1. Prvoprotustranka ĐO je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž Ob-16/2025-5 od 18. veljače 2025., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj R1 Ob- 199/2024-14 od 16. prosinca 2024.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije prvoprotustranka predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja radi postavljenih pitanja kako slijedi:

„1. Šta je pretežito, pravo djeteta na iskazivanje svog mišljenja u postupku vezanom uz roditeljsku skrb ili pravo roditelja na vršenje roditeljske skrbi? 2. Je li zabrana viđanja djeteta izrečena na neodređeno vrijeme kršenje osnovnog roditeljskog prava na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom koja su zajamčena Obiteljskim zakonom?

3. Šta je u većem interesu za dobrobit djeteta i njegov psiho-socijalni razvoj, provođenje njegove volje ili održavanje osobnih odnosa s drugim roditeljem s kojim ne živi?“.

2.1. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja prvoprotustranka navodi da postojanje različite prakse drugostupanjskih sudova te ukazuje na odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-613/2022.

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije prvoprotustranke nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. Navedeno stoga što u odnosu na navedena pitanja nije moguće dati jednoznačan odgovor primjenjiv i u drugim slučajevima, s obzirom da odgovor na postavljena pitanja ovisi o posebnim okolnostima i činjenicama svakog pojedinog slučaja.

4.2. Osim toga, s obzirom da su sudovi nakon ispitivanja svih okolnosti propisanih odredbom čl. 123. st. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23. - dalje: ObZ) utvrdili da predložena mjera predlagatelja - zabrana prava na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, propisana odredbom čl. 123. st. 1. ObZ predstavlja adekvatnu i nužnu mjeru zaštite dobrobiti djeteta radi stabilizacije psihičkog stanja djeteta i njezinog pravilnog psihičkog razvoja, uzimajući u obzir ne samo izraženu želju djeteta za prestankom vršenja i održavanja osobnih odnosa s ocem, već i procjenu voditelja nadzora (kao osobe koja je imala neposredni i potpuni uvid u odnose oca i djeteta) da određivanje blaže mjere zaštite ne bi bilo u najboljem interesu djeteta (s obzirom da prema procjeni voditelja ostvarivanja osobnih odnosa pod nazorom nije bilo svrhovito, a postojeći odnosi roditelja i djeteta su nalagali određivanje i teže mjere), to od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi ishod ovog spora.

4.3. Nadalje, u odnosu na navedena pitanja prvoprotustranka nije određeno izložio ni razloge važnosti zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, odnosno nije naveo odgovarajuće razloge važnosti, s obzirom na to da u odluci koju predlagatelj navodi kao razlog važnosti postavljenih pitanja, drugostupanjski sud nije izražavao pravno shvaćanje u vezi postavljenih pitanja kako ih je koncipirao prvoprotustranka u svom prijedlogu za dopuštenje revizije, niti je ta odluka donesena u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, slijedom čega odluka koju podnositelj izlaže kao razlog važnosti nije odluka koja bi bila od značaja za odgovor na postavljena pitanja.

5. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević