REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-85/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Zlatka Pirca kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupanog po generalnom punomoćniku KT dipl. iur, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1595/2024-7, od 21. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 3. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1595/2024-7, od 21. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1595/2024-7, od 21. studenog 2024., presuđeno je:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 9.123,82 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 21.02.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.“.
2. Protiv ove presude žalbu je uložio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
2.1. U sadržaju tužitelj dodatno elaborira svoj stav koji je iznosio i tijekom prvostupanjskog postupka da se u ovoj pravnoj stvari radi o potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila koje je uzrokovalo štetu i da se postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluka donijeti primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5 Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, kako glede glavne stvari, tako i glede troškova postupka.
6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku ĆT za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 31. prosinca 2023 u ukupnom iznosu od 9.123,82 eura.
8. U drugostupanjskom kao i u prvostupanjskom postupku nije sporna aktivna legitimacija, kao i nastanak štetnog događaja te odgovornost za isti, a sporno je da li postoji odgovornost tuženika za povrat isplaćenih iznosa. Konkretno, sporna je primjena materijalnog prava odnosno, da li se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14,-dalje ZOOP) ili odredbe čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., dalje: ZOMO).
9. Ključne činjenice važne za primjenu materijalnog prava sadržane su u dokumentaciji u spisu iz kojih proizlazi:
- da je u prometnoj nesreći koju je skrivio tuženikov osiguranik ŠT tjelesne povrede zadobio osiguranik tužitelja ĆT i da je osiguranik tuženika pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zaboku poslovni broj K-218/89. proglašen krivim za uzrokovanje predmetnog štetnog događaja.
- da je rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske (sada Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje), od 9. prosinca 1999. broj IN-012252 priznato pravo osiguraniku tužitelja ĆT na invalidsku mirovinu.
- da iz uvida u tužiteljev obračun isplate mirovinskih primanja od 1. lipnja 2021. do 31. prosinca 2023. s osnova invalidske mirovine isplaćeno ĆT ukupno 9.123,82 EUR.
10. Pravni okvir ovoga spora odnosi se na primjenu odredbi članka 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju prema kojima tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, što obuhvaća ukupne svote novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
11. Odredbom članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, u stavku 1. propisano je da je društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, prema stavku 2. stvarnom se štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, prema stavku 3. razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, prema stavku 4. odredbe ranijih stavaka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog rentnog ili sličnog osiguranja, a prema stavku 5. istog članka obvezu iz stavka 1. prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu sa odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.
12. Drugostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji se odnosi na „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ i prema kojima obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.
13. Stav drugostupanjskog suda, kao i pravni stav prvostupanjskog suda sukladan je stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-x 388/18, Rev 12/2022, te nizu drugih odluka, u kojima je zauzet stav da je sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.
14. Kako je u ovom konkretnom slučaju nije dokazano da postoji razlika između visine mirovine koju prima osiguranik tužitelja ĆT i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, pravilno je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
14.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud zauzeo pravni stav da bi sukladno odredbi čl. 27. ZOOP obveza tuženika postojala samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji je isplaćen bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi se osiguraniku tužitelja isplatila da je umirovljen po osnovi ozljede na radu.
14.2. Isto tako nije sporno da tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja kojim bi se utvrdilo je li mirovina koju je u utuženom razdoblju tužitelj isplatio ĆT veća od iznosa mirovine koju bi mu u utuženom razdoblju tužitelj isplatio da je umirovljen po osnovi ozljede na radu, pa je pravilan stav prvostupanjskog suda da sukladno odredbi članka 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku tužitelj nije dokazao da mu je nastala stvarna šteta za koju odgovara tuženik.
15. O troškovima postupka nije odlučivano jer isti nisu zatraženi.
16. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Požegi 3. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Branka Ribičić
