REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6912/2025.
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika D&Kunst d.o.o., Podružnica Zagreb za usluge, Zagreb, kao pravne osobe, i DĐ, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 150. stavka 1. točke 8., 23., 49., 43. i stavka 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma ("Narodne novine", broj: 108/17., 39/19. i 151/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika D&Kunst d.o.o., Podružnica Zagreb za usluge, Zagreb, kao pravne osobe, i DĐ, kao odgovorne osobe, koje brani odvjetnik Danijel Papak iz Zagreba, te žalbi DĐ, kao odgovorne osobe, podnesenim protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Financijskog inspektorata, od 12. svibnja 2025.g., Klasa: 440-08/24-04/204, Ur.broj: 513-08-01/104-25-34, na sjednici vijeća održanoj dana 3. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika Moro&Kunst d.o.o., Podružnica Zagreb za usluge, Zagreb, kao pravne osobe, i DĐ, kao odgovorne osobe, te žalba DĐ, kao odgovorne osobe, i potvrđuje pobijano rješenje o prekršaju.
II Okrivljenici Moro&Kunst d.o.o., Podružnica Zagreb za usluge, Zagreb, kao pravna osoba, i DĐ, kao odgovorna osoba, dužni su platiti troškove prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od po 150,00 eura (stopedeset eura), svaki, u roku od 15 dana po primitku ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima i
kažnjeni ukupnom novčanom kaznom, i to: Moro&Kunst d.o.o., Podružnica Zagreb za usluge, Zagreb, kao pravna osoba, u iznosu od 32.100,00 (tridesetdvijetisućesto eura), a DĐ, kao odgovorna osoba, u iznosu od 2.670,00 eura (dvijetisućešestosedamdeset eura), zbog prekršaja iz članka 150. stavka 1. točke 8., 23., 49., 43. i stavka 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, činjenično opisanih u izreci pobijanog rješenja.
2. Za pojedine prekršaje okrivljenoj pravnoj osobi su utvrđene novčane kazne u iznosu od dva puta po 2.100,00 eura (dvijetisućesto eura), i 1.800,00 eura (tisućuosamsto eura) za prekršaje iz točke 1), 2) i 3) sve uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, a za prekršaj iz točke 4) u iznosu od 26.100,00 eura (dvadesetšesttisućasto eura), te za okrivljenu odgovornu osobu u iznosu od dva puta po 300,00 eura (tristo eura), i 270,00 eura (dvjestosedamdeset eura) za prekršaje iz točke 1), 2) i 3) sve uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, a za prekršaj iz točke 4) u iznosu od 1.800,00 eura (tisućuosamsto eura).
3. Istim rješenjem okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 150,00 eura (stopedeset eura), svaki.
4. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenici Moro&Kunst d.o.o.,
Podružnica Zagreb za usluge, Zagreb, kao pravna osoba, i DĐ, kao odgovorna osoba, pravodobno su, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajno pravnoj sankciji, navodeći u bitnome da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pogrešno primijenilo odredbe Prekršajnog zakona, odnosno članka 146. i 147. jer da je dostava pokušana na dvije različite adrese, bez poštivanja zakonom propisanog redoslijeda radnji i bez prethodne valjane obavijesti. Navode i da je prekršajni nalog bio adresiran na adresu sjedišta pravne osobe, Ulica kneza Branimira 71a, Zagreb, i da na toj adresi nije bila dostava uspješna, a da dostavljač nije ostavio obavijest o danu, vremenu u mjestu ponovne dostave, suprotno članku 146. stavku 4. Prekršajnog zakona. Uz to, vezano uz dostavu, ističu da je prekršajni nalog dostavljen na adresu branitelja Boškovićeva 13A, iako u trenutku zaprimanja istog nije prethodio njihov zahtjev da branitelj u postupku bude odvjetnik Danijel Papak, odnosno isti nije bio branitelj niti punomoćnik. Ističu i da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti članak 114. stavak 4. Prekršajnog zakona jer se trebalo postupiti po stavku 6. i pozvati okrivljenu pravnu osobu da pisanim putem imenuje svog predstavnika i dostavi dokaze da ju je ista ovlaštena predstavljati ili primijeniti stavak 8., odnosno rješenjem odrediti predstavnika. Nadalje, ističu da članovi vijeća za prekršajni postupak i to ŠĐ i KĐ, koji su sudjelovali u izricanju rješenja o prekršaju nisu sudjelovali u vođenju postupka, odnosno nisu bili prisutni na niti jednoj od rasprava koja je vođena pred prvostupanjskim tijelom. Smatraju da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi su nejasni, jer ostaje sporno pitanje što se točno smatra neobično velikom transakcijom za fizičku osobu koje se izvršavaju prema neobičnom uzorku; ne navodi se što točno nedostaje Listi indikatora kako bi se ona smatrala pravilnom. Uz to, ističu da nije utvrđeno postojanje međusobne povezanosti fizičkih osoba koje su sudjelovale u transakcijama (obiteljske, poslovne, financijske ili druge), nije utvrđeno postojanje koordiniranog djelovanja, zajedničke namjere ili međusobnog dogovora između tih osoba, niti je utvrđeno da su imali saznanja ili su mogli imati saznanja o eventualnoj povezanosti transakcija. Navode i da iako je za dio prekršaja nastupila zastara da je utvrđena novčana kazna u znatno većem iznosu od one koje su predložene tijekom mirnog rješenja postupka.
5. Također, protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenik DĐ, kao odgovorna osoba, je podnio i samostalno žalbu, sličnog sadržaja, i to zbog bitne povrede odredaba prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajno pravnoj sankciji, navodeći u bitnome da mu prekršajni nalog od 2.10.2024.g. nije nikada osobno dostavljen niti je dostava obavljena na zakonit način, te da adresa Dunajska cesta 156, Ljubljana nije mjesto njegova prebivališta niti mjesto rada. Ističe da je prekršajni nalog u isto vrijeme bio dostavljen i odvjetniku Danijelu Papku, bez da je prethodno dao punomoć za zastupanje u ovom prekršajnom postupku. Smatra da mu je time povrijeđeno njegovo temeljno pravo da samostalno odluči hoće li i koga imenovati kao branitelja. Navodi da se u pobijanom rješenju nigdje ne navodi koja bi to konkretna obilježja ta podgrupa trebala sadržavati, niti je pojašnjeno što točno nedostaje u postojećoj Listi indikatora. Vezano uz točku 4) izreke ističe da je ostalo otvoreno temeljno pitanje što se u konkretnom slučaju smatra neobično velikom transakcijom za fizičku osobu i zašto. Navodi da nije dokazano postojanje nikakve međusobne povezanosti fizičkih osoba, niti koordinacije ili zajedničkog djelovanja koje bi ukazivalo na pokušaj zaobilaženja zakonskih obveza, da su transakcije bile pojedinačne, u cijelosti dokumentirane, s jasno označenim artiklima i serijskim brojevima zlatnih poluga, te uz izdane račune. Uz to, smatra da je izrečena novčana kazna nerazmjerna i neobrazložena.
1. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, žalbe prihvate.
2. Žalbe nisu osnovane.
3. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe
članka 202. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da pobijanim rješenjem nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
4. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak,
temeljem provedenog prekršajnog postupka, saslušanja svjedokinje JĐ, više inspektorice, kao i drugih dokaza provedenih na glavnoj raspravi, osnovano je zaključilo da su se u ponašanju okrivljenika u kritično vrijeme stekla sva bitna obilježja predmetnih prekršaja, odnosno prekršaja iz članka 150. stavka 1. točke 8., 23., 49., 43. i stavka 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, obrazlažući svoju odluku o krivnji okrivljenika na način koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
5. Navodi koje žalitelji ističu u žalbi nisu od utjecaja niti žalitelje ekskulpiraju od
prekršajne odgovornosti za počinjene prekršaje. Naime, vezano uz točku 1) izreke pobijanog rješenja o prekršaju valja navesti da prekršaj iz članka 150. stavka 1. točka 8. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma čini „obveznik ako u procjeni rizika povezanih sa strankom nema u vidu neku od propisanih varijabli rizika od pranja novca i financiranja terorizma ili čimbenike rizika koji se odnose na stranku, geografsko područje, proizvode, usluge, transakcije ili kanale dostave“, a iz predmetnog Zapisnika jasno proizlazi da su okrivljenici u obrascu dubinske analize samo naveli da nisu utvrđeni niti čimbenici koji upućuju na niži rizik niti čimbenici koji upućuju na viši rizik, a ako nema čimbenika nižeg rizika nema ni uvjeta da stranci bude dodijeljen nizak rizik. Obveznik je na temelju članka 46. stavak 1. navedenog Zakona dužan procijeniti političku izloženost stranke koja je fizička osoba i političku izloženost stvarnog vlasnika stranke koja je pravna osoba, ali isto okrivljenici nisu učinili u pogledu trgovačkog društva Radošević d.o.o. Okrivljenici su poslovni odnos sa strankom Radošević d.o.o. procijenili niskim rizikom, iako isti ne zadovoljava kriterije niskog rizika, budući da su u obrascu dubinske analize stranke, u kojem je pod točkom 5. navedena procjena rizika sukladno članku 14. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, naveli da nisu utvrđeni čimbenici rizika koji mogu upućivati na potencijalno niži rizik niti čimbenici rizika koji mogu upućivati na potencijalno viši rizik te da je prema čimbenicima rizika stranka potencijalno stranka nižeg rizika kao i prema političkoj izloženosti, te je u zaključnoj ocjeni rizičnosti stranci dodijeljen niski rizik umjesto srednji. Kada se usporedi podatak o prometu u ukupnom iznosu od 426.911,09 kn kojeg je ta stranka ostvarila kod obveznika u razdoblju od 05.07.2022. do 31.12.2022. s podatkom o djelatnosti kojom se bavi (uzgoj usjeva, vrtnog i ukrasnog bilja), vidljivo je da okrivljenici u procjeni rizika te stranke nisu imali u vidu iznos i visinu obavljenih transakcija, jer ako postoji barem jedan čimbenik višeg rizika, stranci ne smije biti dodijeljen nizak rizik.
Vezano uz točku 2) izreke pobijanog rješenja treba navesti da prekršaj iz članka 150. stavka 1. točka 23. Navedenog Zakona čini „obveznik ako ne utvrdi ili ne provjeri identitet stranke ili stvarnoga vlasnika stranke, ako ne provjeri podatke koje je prikupila neposredno od stranke kada je to Zakonom dopušteno, te ako ne pribavi dokumentaciju propisanu za utvrđivanje i provjeru identiteta“, a u postupku je nesporno utvrđeno da okrivljenici u obrascu dubinske analize nisu naveli podatke o stvarnom vlasniku za stranku Radošević d.o.o., što je vidljivo iz zapisnika o nadzoru i obrasca dubinske analize kojeg su okrivljenici ispunili za tu stranku, jer su identitet utvrdili na temelju onoga što im je zakonski zastupnik rekao umjesto uvidom u izvornik ili ovjerenu presliku izvatka iz sudskog registra ili neposrednim uvidom u sudski registar.
Također, vezano uz točku 3) izreke pobijanog rješenja valja navesti da prekršaj iz članka 150. stavka 1. točke 49. tog Zakona čini „obveznik ako pri sastavljanju liste indikatora za prepoznavanje sumnjivih transakcija, sredstava i osoba u vezi s kojima postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma ne uzme u obzir specifičnost svoga poslovanja, vrstu stranaka, geografsko područje, vrstu proizvoda i usluga, kanale dostave i karakteristike sumnjive transakcije iz članka 56. stavka 6. Zakona“. U smislu navedenog članka 56. stavka 6. tog Zakona smatra se sumnjivom transakcijom svaka pokušana ili obavljena gotovinska i bezgotovinska transakcija, bez obzira na njezinu vrijednost i način obavljanja, ako je ispunjen jedan ili više sljedećih razloga: 1. obveznik zna, sumnja ili ima razloge za sumnju da transakcija uključuje sredstva proizašla iz kriminalne aktivnosti ili je povezana s financiranjem aktivnosti ili je povezana s financiranjem terorizma; 2. indikatori za prepoznavanje sumnjivih transakcija, sredstava i osoba iz članka 60. stavka 1. ovoga Zakona upućuju na to da postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma; 3. transakcija odgovara tipologijama ili trendovima pranja novca ili financiranja terorizma i/ili; 4. kada obveznik procijeni da u vezi s transakcijom, sredstvima ili strankom postoje i drugi razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma. U provedenom postupku je, suprotno navodima žalbe okrivljenika, nesporno dokazano da u Listi indikatora za prepoznavanje sumnjivih transakcija i osoba koju je okrivljena pravna osoba donijela 1.2.2022.g. nema podgrupe koja bi se odnosila na djelatnost trgovine plemenitim metalima, jer Lista koju okrivljenici koriste sadrži osnovne indikatore i indikatore specifične za djelatnost računovodstva umjesto indikatora specifičnih za promet plemenitih metala. U postupku nadzora obveznik je predočio Listu provjere za analizu i procjenu rizika od pranja novca ili financiranja terorizma, a u toj Listi se obveznik poziva na najčešće korištene tipologije PN/FT u sektoru računovođa, poreznih savjetnika i revizora, a obveznik je pravna osoba koja se bavi djelatnošću prometa plemenitih metala i dragog kamenja, što znači da te tipologije nisu adekvatne djelatnosti obveznika i obveznik ih može koristiti u dijelu koji je za njega primjenjiv, a tipologije koje se odnose na djelatnost obveznika treba uključiti u analizu rizika.
Konačno, vezano za prekršaj iz točke 4) izreke pobijanog rješenja treba istaći da prekršaj iz članka150. stavka 1. točke 49. tog Zakona čini „obveznik ako ne analizira pozadinu i svrhu, uključujući i podatak o izvoru sredstava složenih i neobično velikih transakcija ili transakcija koje se izvršavaju prema neobičnom uzorku te ako u pisanom obliku ne evidentira rezultate analize ili ne poduzme propisane dodatne mjere“, a u postupku su sve činjenice vezane uz taj prekršaj nedvojbeno utvrđene provedenim dokazima. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u cijelosti je poklonilo vjeru iskazu svjedokinje JĐ kao službene osobe, iz kojeg proizlazi da je zakonom definirano da se složenim i neobičnim transakcijama smatraju one transakcije koje su velike ili imaju neobičan uzorak, te da složene i neobične transakcije ne moraju biti sumnjive, ali da je obveznik dužan provesti analizu posebno ukoliko se transakcija koju obavlja fizička osoba odnosi na milijunski iznos, kao i to da ako se transakcija koju obavlja fizička osoba odnosi na milijunski iznos da je to neobična i velika transakcija za fizičku osobu, jer je i način obavljanja transakcije važan stoga što u odnosu na stranke koje obavljaju složene i neobične transakcije obveznik je dužan provesti pojačanu dubinsku analizu tijekom koje stranku treba i pitati za izvor sredstava te i čime se bavi, a da se u konkretnom slučaju, od stranaka izabranih u uzorak njih pet su bili državljani Crne Gore, i uvijek su se isti pojavljivali u okrivljenoj pravnoj osobi, te su transakcije obavljene tijekom kratkog vremena i sve su bile gotovinske i ispod praga od 75.000,00 kn. Nadalje, iz stanja spisa je razvidno da transakcije činjenično navedene u točki 4) izreke pobijanog rješenja svojim iznosima, kao i vremenskim uplatama, spadaju u transakcije koje odgovaraju definiciji složene i neobične transakcije, odnosno takvima se smatra transakcija koja ispunjava najmanje jedan od sljedećih uvjeta: 1. transakcija je složena, 2. transakcija je neobično velika, 3. transakcija se izvršava prema neobičnom uzorku, te 4. transakcija nema očitu ekonomsku ili pravnu svrhu. Isto tako, okrivljenici u prigovoru na zapisnik nisu niti osporili točnost činjeničnih utvrđenja iz zapisnika o obavljenom nadzoru, pa je nesporno da su bili dužni u analizu uvrstiti podatak o izvoru sredstava koja jesu ili će biti predmet transakcije, jer u obrascima o provedbi dubinske analize koju su proveli za fizičke osobe navedene u točki 4) izreke nisu bile ispunjene rubrike o djelatnosti stranke i izvoru sredstava koja će biti predmet poslovnog odnosa.
Slijedom navedenog, za zaključiti je da je nesporno u provedenom postupku utvrđeno da su okrivljenici svojim ponašanjem ostvarili sva obilježja predmetnih prekršaja na način opisan u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.
6. Vezano uz žalbene navode okrivljenika da je prvostupanjsko tijelo državne
uprave koje vodi prekršajni postupak pogrešno primijenilo odredbe Prekršajnog zakona, odnosno odredba članka 146. i 147. glede osobne dostave pismena, uručenja prekršajnog naloga, kao i dostave odvjetniku bez prethodne punomoći okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe, valja navesti da su isti neosnovani, jer je uvidom u spis utvrđeno da je Obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona počinitelju prekršaja od 6. veljače 2024.g. sa svim upozorenjima, te činjeničnim i pravnim opisima djela prekršaja, uredno uručena okrivljenicima, da je Optužni prijedlog od 16. rujna 2024.g. (a naknadno i ovjereni prijevod na slovenskom jeziku) također uredno uručen, pa su time okrivljenici upoznati s optužbom u cijelosti, a time što prekršajni nalog koji je izdalo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije uručilo na zakonom propisani način okrivljenicima, nije povrijeđeno pravo okrivljenika na obranu. To stoga što je prigovor okrivljenika po branitelju podnesen i u ime okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe, i to temeljem punomoći iz koje je vidljivo da se radi o punomoći oba okrivljenika dane branitelju Danijelu Papku u svrhu podnošenja prigovora protiv prekršajnog naloga, a tu punomoć su potpisala oba okrivljenika. Time što je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dostavilo prekršajni nalog branitelju Danijelu Papku prije izdavanja punomoći branitelju nije došlo do nikakve povrede postupka na štetu okrivljenika budući je iz predmetne punomoći vidljivo da se zaista radi o njihovom branitelju. Spisu prileži i dopis od 11. prosinca 2024.g. kojim je dostavljena punomoć i prigovor okrivljenika. Nadalje, vezano uz poziv za glavnu raspravu na kojoj je proveden dokazni postupak valja navesti da je dostava poziva za istu izvršena u skladu s odredbama članka 148. stavka 3. Prekršajnog zakona jer je iz stanja spisa vidljivo da je dostavljač Financijskog inspektorata pokušao dostavu poziva okrivljenicima, ali su okrivljenici odbili primitak (što je razvidno iz dostavnica koje prileže spisu), te je dostavljač iste ostavio u sandučiću, čime su pozivi učinjeni dostupnima okrivljenicima. Uz navedeno, treba napomenuti i da se dostava okrivljenicima obavlja u smislu članka 145. stavka 6. točke 2. Prekršajnog zakona, na adresi njegova stanovanja ili drugoj adresi koju je okrivljenik prijavio sudu, radnom mjestu ili bilo koje drugo mjesto gdje je vjerojatno da će se zateći. Slijedom navedenog, vidljivo je da su okrivljenici bili uredno pozvani na glavnu raspravu održanu 12. svibnja 2025.g., a kojim pozivima se nisu odazvali, već je pristupio samo njihov branitelj, pa time u prvostupanjskom postupku nije povrijeđeno pravo obrane okrivljenika, već isključivo okrivljenici nisu iskoristili svoje pravo neposrednog sudjelovanja u postupku. Vezano uz žalbeni navod okrivljenika da nije bilo uvjeta za oglasnu ploču ovaj sud da su u Obavijesti iz članka 109.a Prekršajnog zakona, koju su oba okrivljenika uredno primila, isti bili upozoreni da su dužni obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta odnosno sjedišta, jer u suprotnom ili ako izbjegavaju dostavu, pismena će biti dostavljena putem oglasne ploče Financijskog inspektorata. Također, iz stanja spisa proizlazi da je branitelj okrivljenika dostavio adrese za oba okrivljenika na kojima će se dostava pismena vršiti, no iz sadržaja spisa vidljivo je da su okrivljenici izbjegavali primitak pismena upravo na tim adresama. Slijedom toga je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nastajalo uručiti ta pismena na drugi način, ali svakako u smislu relevantnih odredbi Prekršajnog zakona, te u konačnici dostavu poziva za glavnu raspravu za 12. svibnja 2025.g. izvršilo putem oglasne ploče, a što je također u skladu s člankom 145. stavak 5. Prekršajnog zakona, nakon što su na to okrivljenici bili uredno upozoreni u Obavijesti iz članka 109.a istog Zakona.
7. Nadalje, vezano uz žalbeni navod okrivljenika da članovi vijeća za prekršajni
postupak i to ŠĐ i KĐ, koje su sudjelovale u izricanju rješenja o prekršaju nisu sudjelovale u vođenju postupka, odnosno nisu bile prisutne na niti jednoj od rasprava koja je vođena pred prvostupanjskim tijelom, žaliteljima treba napomenuti kako je odredbom članka 189. stavak 1. Prekršajnog zakona propisano da u tijelu državne uprave prekršajni postupak provodi i druge procesne odluke donosi voditelj postupka pojedinac, osim ako zakonom nije određeno da postupak provodi vijeće, dok je stavkom 2. tog članka Zakona navedeno da Vijeće iz stavka 1. ovog članka može ovlastiti člana vijeća za vođenje postupka i donošenje odluka tijekom postupka, osim donošenja odluke o prekršaju, a koje ovlaštenje od 20. prosinca 2024., u smislu citirane zakonske odredbe, prileži spisu predmeta.
8. Stoga, svojim navodima iz žalbi žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost
prvostupanjske odluke, pa kako su, po mišljenju ovog suda, sve odlučne činjenice nesporno i u potpunosti utvrđene, pri čemu su iste valjano i argumentirane ocjenom provedenih dokaza, koju argumentaciju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, to su okrivljenici osnovano proglašeni krivima za prekršaje koji im se stavljaju na teret.
9. Nadalje, prilikom odlučivanja o visini novčanih kazni utvrđenih okrivljenicima
prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je uzelo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne, cijeneći olakotnim raniju nekažnjavanost okrivljenika i činjenicu da su prekršaji iz točka 1) do 3) počinjeni u odnosu na samo jednu stranku i jednu godinu u kojoj lista indikatora nije imala specifične indikatore, a otegotnim u odnosu na točku 4) vrijednost neanaliziranih neobično velikih transakcija i transakcija koje se izvršavaju prema neobičnom uzorku, pa je okrivljenicima za prekršaje iz točaka 1) do 3) utvrdilo novčane kazne, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, ispod zakonom propisanog minimuma za te prekršaje, a za prekršaj iz točke 4) izreke ipak bliže zakonom propisanom minimumu za taj prekršaj. Naime, za predmetne prekršaje propisana je novčana kazna za pravnu osobu u rasponu od 4.640,00 do 132.720,00 eura, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi od 790,00 do 9.950,00 eura. Stoga, ovaj sud novčane kazne utvrđene okrivljenicima smatra primjerenima počinjenim prekršajima i stupnju odgovornosti okrivljenika i ne nalazi zakonske osnove za daljnjim ublažavanjem novčanih kazni za prekršaje iz točki 1) do 3) izreke, odnosno smanjenjem novčane kazne za prekršaj iz točke 4) izreke pobijanog rješenja o prekršaju.
10. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka je pravilna i donesena je u
skladu s postojećim propisima.
11. Kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna
odgovornost okrivljenika, to su, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona, okrivljenici dužni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od po 150,00 eura (stopedeset eura), svaki, u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka, te imovno stanje okrivljenika.
12. Zbog izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.
13. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu, 3. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija RH, Financijski inspektorat, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.