Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž R-20/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Marije Vetme kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Jurica Borojević, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jurice Borojevića i Domagoja Jugovića iz Nove Gradiške, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko upravni, odlučujući o tuženičinoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj Pr-184/2019-31 od 19. siječnja 2024., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se djelomično uvažava a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, broj Pr-184/2019-31 od 19. siječnja 2024.
a) preinačava u dijelu točke I. izreke u odnosu na zatezne kamate za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do dana plaćanja tako da se nalaže tuženiku platiti zatezne kamate za razdoblje od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,
b) potvrđuje u preostalom dijelu točke I. i točki II. izreke.
II. Odbija se tuženičin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudio:
" I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, da tužitelju JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 5.805,09 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koja teče do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa do isplate, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:
- za mjesec ožujak 2014. na iznos od 561,45 eura, od 15.04.2014.;
- za mjesec travanj 2014. na iznos od 134,49 eura, od 15.05.2014.;
- za mjesec svibanj 2014. na iznos od 295,67 eura, od 15.06.2014.;
- za mjesec srpanj 2014. na iznos od 167,96 eura, od 15.08.2014.;
- za mjesec kolovoz 2014. na iznos od 634,04 eura, od 15.09.2014.;
- za mjesec rujan 2014. na iznos od 149,79 eura, od 15.10.2014.;
- za mjesec studeni 2014. na iznos od 539,94 eura, od 15.12.2014.;
- za mjesec prosinac 2014. na iznos od 426,92 eura, od 15.01.2015.;
- za mjesec siječanj 2015. na iznos od 279,84 eura, od 15.02.2015.;
- za mjesec travanj 2015. na iznos od 300,41 eura, od 15.05.2015.;
- za mjesec svibanj 2015. na iznos od 678,69 eura, od 15.06.2015.;
- za mjesec lipanj 2015. na iznos od 216,63 eura, od 15.07.2015.;
- za mjesec srpanj 2015. na iznos od 123,42 eura, od 15.08.2015.,
- za mjesec kolovoz 2015. na iznos od 294,66 eura, od 15.09.2015.,
- za mjesec rujan 2015. na iznos od 403,46 eura, od 15.10.2015.,
- za mjesec listopad 2015. na iznos od 341,30 eura, od 15.11.2015.,
- za mjesec studeni 2015. na iznos od 223,47 eura, od 15.12.2015.,
- za mjesec prosinac 2015. na iznos od 32,94 eura, od 15.01.2016.,
u roku od osam dana.
II. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.831,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od osam dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim."
i r i j e š i o:
" Odbija se prijedlog tužene za prekidom ovog postupka do donošenja odluke povodom revizije izjavljene protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-468/2020-2 od 25. studenoga 2020. kao neosnovan."
2. Protiv navedene presude tuženica je pravovremeno izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj je odgovorio na žalbu i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je pravovremena i dopuštena.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao policijskog službenika za isplatom razlike plaće za vremensko razdoblje od ožujka 2014. do prosinca 2015., za rad duži od redovnog punog radnog vremena, prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, za trajanja višednevnog dežurstva – plovidbe.
7. Ispitujući pobijanu presudu u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a.
8. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev polazeći od slijedećih utvrđenja:
- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj, postaja pomorske policije Rijeka, da je tuženik organizirao rad i odredio vrijeme trajanja tužiteljevoga posla,
- da je tužitelj izvršavajući radne naloge kao policijski službenik tijekom višednevne službe na moru provodio na policijskom ophodnom brodu po nekoliko dana za redom, boraveći za to vrijeme neprekidno na radnom mjestu i obavljajući poslove radnog mjesta po potrebi i izvan redovnog rada,
- da je usporedbom mjesečne evidencije tužiteljeva rada i evidencije o izdanim radnim nalozima, razvidno kako evidencija koju je vodila tuženica ne odgovara stvarno odrađenim tužiteljevim satima rada;
- da je tuženica evidentirala mjesečni fond sati rada nužan za isplatu tužiteljeve osnovne plaće,
- da je tužitelj za vrijeme službe morao biti aktivan, u pripravnosti te da u tom razdoblju nije smio napuštati brod,
- da rad tužitelja zbog specifičnosti poslova pomorske policije, nije bio, niti po logici stvari može biti, organiziran kao redovan rad, od ponedjeljka do petka, po osam sati dnevno, tjedno 40 sati tjedno, već je isti bio organiziran kroz višednevne službe na moru, odnosno rad na plovilu nije određen na način da se plovi 8 ili 12 sati dnevno nakon čega se odmara sljedećih 12 sati, već se služba obavlja po potrebi ili pozivu te nema dnevnog, niti tjednog odmora,
-da nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno više dana uzastopno, već je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti mjesto rada (brod) tijekom višednevnih službi na moru i otoku ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati,
- da se vrijeme za odmor i unatoč tome što djelatnik ne može napustiti mjesto rada, ne može se smatrati prekovremenim radom,
- da razlika plaće koju tuženica nije isplatila tužitelju (s obzirom na navedeni način rada u predmetnom razdoblju 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8 sati odmora) iznosi 5.805,09 EUR-a.
9. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo i to članak 42. i 43. Zakonu o radu ( "Narodne novine" broj: 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 dalje ZR/09- dalje: ZR), članak 92. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj: 129/00, 41/08, 76/09 i 34/11), članak 41. i 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, 89/12- dalje: KU/12, prihvativši tužbeni zahtjev.
10. Pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da tužitelju s obzirom da je bio raspoređivan na višednevne službe na moru, tijekom kojeg vremena je cijelo vrijeme morao boraviti na brodu, dakle biti na radnom mjestu i izvršavati ili biti spreman izvršavati radne zadaće koje su obuhvaćale organiziran 24 satni nadzor nad plovilom te redovito obavještavanje ovlaštenih osoba o pozicijama na terenu, pripada naknada za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u vrijeme kada je bio raspoređen na obavljanje jednodnevnih i višednevnih službi na moru, umanjeno za 8 sati dnevnog odmora.
11. Način obračuna tužiteljeve plaće od strane tuženice kao poslodavca na način da sati rada na brodu (nakon 8 sati redovnog rada) predstavljaju tužiteljevo pasivno dežurstvo, koji pojam podrazumijeva slučajeve u kojima radnik tijekom dežurstva ne mora boraviti na mjestu rada koje odredi poslodavac, već jedino biti dostupan i za slučaj poziva doći na mjesto rada nije prihvatljiv ni ovom drugostupanjskom sudu.
11.1. Tužiteljev način rada odgovara pojmu radnog vremena kako je definiran člankom 42. ZR/09, jer je tužitelj cijelo vrijeme za vrijeme obavljanja radnih naloga bio na brodu, a tuženica tijekom postupka nije dokazala da je izvršila preraspodjelu radnog vremena, posljedično čemu je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužitelju pripada pravo na utuženu razliku plaće.
12. Ocjenjuje se potrebnim ukazati da vrijeme koje je tužitelj, odnosno policijski službenik provodi na plovilu nakon radnog vremena od 8, 10 ili 12 sati (ne računajući vrijeme odmora od osam sati), nije slobodno vrijeme jer isti to vrijeme i nadalje provodi na plovilu, odnosno mjestu rada na koje je raspoređen više dana, uz obvezu održavanja i osiguranja plovila.
13. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud analizom svih provedenih dokaza zaključio da je tužitelj u utuženom razdoblju, obavljajući svoje radne zadatke, raspoređivan na trajna višednevna dežurstva, plovidbu u duljoj satnici od one koju je tuženica evidentirala kao radno vrijeme, te budući da mu nije bila uvećana plaća s pripadajućim dodacima za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, a uvažavajući izračun vještaka prihvatio tužbeni zahtjev.
14. Pravilna je odluka prvostupanjskoga suda o troškovima parničnog postupka, a u žalbi se ne konkretizira žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o troškovima. Žalitelj tvrdi da je odluka o troškovima pogrešna jer je pogrešna i odluka o glavnoj stvari.
15. Stopu zateznih kamata valjalo je uskladiti sa člankom 29. ZOO-a.
16. Kako je tuženičina žalba odbijena, to je njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.
17. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao pod točkom I. a) na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a, a pod točkom I. b.) izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 3. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Noemi Butorac
