REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3240/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ostrog putnička agencija d.o.o., OIB: 42808348827 iz Kaštel Lukšića, Obala Kralja Tomislava 17, kojeg zastupa punomoćnik Marko Jurković, odvjetnik u Kaštel Kambelovcima, protiv tuženika Grada Kaštela, OIB: 08727843572, Kaštel Sućurac, Ulica braće Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Mimica, odvjetnik u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3372/2024-2 od 3. siječnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-122/2020-35 od 9. svibnja 2024., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za podnošenje revizije zbog povrede temeljnog prava zaštićenog Ustavom Republike Hrvatske.
III. Odbija se prijedlog tuženika za naknadom troškova odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3372/2024-2 od 3. siječnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-122/2020-35 od 9. svibnja 2024.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni koja glase:
1. Je li posjed (tužitelja) koji je stečen silom ili potajno postao miran u smislu čl. 18. st. 2. ZV-a kad je osobi od koga je tako pribavljen (tuženiku) prestalo pravo na zaštitu posjeda jer nije u zakonom propisanom roku zahtijevala zaštitu posjeda
(sukladno čl. 21. st. 3. ZV-a)?
2) Ima li posjednik koji je posjed stekao samovlasno (tužitelj), sukladno čl. 21. st. 2. ZV-a pravo štititi svoj posjed od osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo (tuženika), ako je toj osobi (tuženiku) prestalo pravo na zaštitu posjeda jer nije u zakonom propisanom roku zahtijevala zaštitu posjeda (sukladno čl. 21. st. 3. ZV-a)?
Kao razloge važnosti pitanja navodi odluku Županijskog suda u Bjelovaru, posl.br : Gž- 938/2024 od 16.12.2024. i Županijskog suda u Zagrebu, posl.br: Gž-1221/2024 od 16.04.2024.
Tužitelj podnosi prijedlog i zbog toga jer mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske u vidu prava na jednakost svih pred zakonom i pravično suđenje.
2. U odgovoru na prijedlog tuženik se istom protivi i predlaže ga odbaciti, odnosno odbiti uz naknadu troška.
3. Polazeći od odredbe čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, sudovi su utvrdili da tuženik posjed nije smetao protupravno, niti samovlasno te da je tužitelj bio viciozan držatelj stvari čiji se posjed nije umirio. Postavljenim pitanjima tužitelj u suštini osporava utvrđene činjenice i iznosi svoje viđenje tako utvrđenih činjenica, pa su pitanja koja postavlja u biti pitanja činjenično pravne naravi u odnosu na koja se revizija ne može dopustiti jer se u revizijskom postupku o utvrđenim činjenicama ne može raspravljati. Stoga niti praksa koju kao razlog važnosti dostavlja nije od utjecaja jer se odnosi na drugačiju činjeničnu i pravnu situaciju. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u točki I. izreke.
4. U odnosu pak na povredu ustavnih prava tužitelju valja naznačiti da pobijana odluka daje sasvim jasne i obrazložene razloge koji sadrže odgovor na sve odlučne žalbene navode i kao takva nije arbitrarna, već štoviše detaljno i minuciozno obrazložena. U takvoj situaciji ne može se zaključiti o vjerojatnosti povrede njegovih ustavnih prava. Stoga je u tom dijelu prijedlog valjalo odbaciti na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP-a i riješiti kao u točki II. izreke.
5. Kako odgovor na prijedlog nije bio potreban za odlučivanje, tako je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na prijedlog (čl. 155. ZPP-a).
Zagreb, 3. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
