Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-178/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov-Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja EF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Tei Milanković Podbreznički, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika JF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mirelli Paoli Frlan, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zgrebu, poslovni broj P-603/2020-74 od 10. siječnja 2023., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zgrebu, poslovni broj P-603/2020-74 od 10. siječnja 2023..

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj suvlasnik u daljnjih 9/20 dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] u [adresa], površine 222 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa da je tuženik dužan trpjeti da se tužitelj u zemljišnim knjigama uknjiži kao suvlasnik na tom idealnom dijelu, uz zahtjev za naknadu troškova postupka. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.949,32 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj pozivom na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka tužitelju.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostupanjske presude.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.1. u vezi s čl. 8. ZPP-a na koju se žalbom poziva tužitelj, budući da je prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima, odlučne činjenice utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, kako zasebno tako i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka.

5.1. Također, tužitelj se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. toč. 11. ZPP-a, s obzirom da suprotno žalbenim navodima presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, između ostalog i u odnosu na spornu Izjavu od 16. ožujka 2011..

6. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od tih procesnih povreda.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na daljnjih 9/20 idealna dijela na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz upis tog prava u zemljišnim knjigama.

8. Među strankama nije sporno da su stranke u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasnici predmetne nekretnine, svaki u 1/2 dijela, na temelju Kupoprodajnog ugovora od 22. travnja 1980. te da je na toj nekretnini sagrađen dvojni stambeni objekt.

9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da su Izjavom od 16. ožujka 2011. ovjerenom kod javnog bilježnika stranke izričito priznale da su suvlasnici predmetne nekretnine, svaki u ½ dijela, kao i da su izgradili dvojni stambeni objekt, s time da je dio stambenog objekta tuženika izgrađen na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], a dio stambenog objekta tužitelja na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], a koja izjava je dana u svrhu parcelacije radi usklađenja stanja u zemljišnim knjigama sa stvarnim stanjem kako je to učinjeno u katastarskom operatu, a zbog legalizacije postojećih objekata. Također, utvrđuje da je Izjavu potpisala i bivša supruga tužitelja GF kao suvlasnica susjedne nekretnine.

10. Imajući u vidu prethodne činjenice, a cijeneći neživotnim i nelogičnim da bi tužitelj nakon više od dvadeset godina potpisao i ovjerio ispravu kojom bi potvrdio da stvarno stanje odražava Kupoprodajni ugovor od 22. travnja 1980. i stanje u zemljišnoj knjizi, prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije bio samo formalno upisan u Kupoprodajnom ugovoru od 22. travnja 1980. kao kupac predmetne nekretnine kako to tvrdi tužitelj. Pri tome, prvostupanjski sud otklanja tvrdnju tužitelja o alkoholiziranom stanju u vrijeme potpisivanja Izjave cijeneći da tužitelj istu nije poništavao u skladu s čl. 331. i čl. 335. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18; dalje:ZOO.)

11. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da tužitelj na kojem je teret dokaza sukladno čl. 219.ZPP-a nije dokazao da je vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti odnosno da zemljišnoknjižno stanje prema kojem su stranke suvlasnici u po 1/2 dijela na temelju pravnog posla sukladno čl. 115. i 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 148/06., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP) nije odraz stvarnog stanja. Stoga odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.,37/22, 126/22., dalje: Tarifa).

13. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u Kupoprodajnom ugovoru od 22. travnja 1980. tuženik nije samo formalno naveden kao kupac predmetne nekretnine, a posljedično tome niti u zemljišnim knjigama kao suvlasnik u 1/2 dijela, budući da takav zaključak nedvojbeno proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, posebice Izjave od 16. ožujka 2011. kojom su stranke izričito potvrdile da su suvlasnici predmetne nekretnine svaki u ½ dijela, da su na toj nekretnini izgradile dvojni stambeni objekt, s time da točno određeni dijelovi objekta pripadaju tužitelju, odnosno tuženiku, pri čemu ostali izvedeni dokazi ne upućuju na drugačiji zaključak kako to pravilno cijeni prvostupanjski sud. Dakle, izvedenim dokazima nije utvrđeno da sklopljeni ugovor ne bi odražavao pravu volju stranaka o stjecanju prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na jednake dijelove.

14.1. Pri tome, žalbeni navodi kojima tužitelj ustraje kod tvrdnje o alkoholiziranom stanju u vrijeme potpisivanja Izjave i posljedično tome nesposobnosti za rasuđivanje, kao i kod tvrdnji da je doveden u zabludu na prijevaran način, nisu od utjecaja valjanost Izjave, budući da izvedenim dokazima nije utvrđeno da bi tužitelj bio u alkoholiziranom stanju koje bi utjecalo na njegovu sposobnost za rasuđivanje pa da bi Izjava bila ništetna, dok se o valjanost Izjave zbog mana volje (prijevare i zablude) ne može raspravljati povodom prigovora u parnici, a tužitelj niti ne tvrdi da bi podnio tužbu radi poništenja Izjave sukladno čl. 331. st.1. i 335. u svezi s čl. 280. i 284. ZOO-a.

15. Žalbeni navodi kojima se tužitelj poziva da je predmetna nekretnina kupljena isključivo njegovim novčanim sredstvima i da je samostalno financirao izgradnju dvojnog objekta na istoj, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, okolnost čijim je sredstvima kupljena predmetna nekretnina nije od utjecaja na pravilnost utvrđenja da su stranke na temelju Kupoprodajnog ugovora od 22. travnja 1980. sukladno čl. 115. i 119. ZVDSP-a stekle pravo vlasništva na toj nekretnini na jednake dijelove, a podredno izvedenim dokazima nije niti utvrđeno da bi ista bila kupljena isključivo sredstvima tužitelja, a niti j utvrđeno da bi isključivo tužitelj vlastitim ulaganjima izgradio objekt na predmetnoj nekretnini odnosno da bi bile ispunjene pretpostavke propisane ZVDSP-a za stjecanje prava vlasništva građenjem.

16. Kako dakle tužitelj nije dokazao pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na zatraženih daljnjih 9/20 idealna dijela (pored već u zemljišnim knjigama upisanih 1/2 idealna dijela), pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

17. Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 368. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u izreci.

U Rijeci 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić - Margan