REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1058/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja InterFinance d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 237/D, OIB 27081382081, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Uskoković & partneri d.o.o. u Varaždinu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4032/2024-2 od 4. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-512/2024-115 od 25. srpnja 2024., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su mu, prema njegovu mišljenju, povrijeđena određena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija).
2. Tuženik je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije i predložio revizijskom sudu da ih ocijeni nevažnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
4.1. Tužitelj je u prijedlogu naznačio sljedeća pravna pitanja:
"1) Predstavlja li povredu pravila parničnog postupka i načela zaštite prava na pravično suđenje donošenje odbijajuće prvostupanjske presude bez provođenja potrebnih dokaza, suprotno uputama revizijskog suda da otkloni nedostatke te nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama, ponovno odluči o tužbenom zahtjevu?,
2) Predstavlja li povredu pravila parničnog postupka postupanje drugostupanjskog suda kojim potvrđuje odbijajuću presudu prvostupanjskog suda, unatoč tome što prvostupanjski sud nije proveo potrebne dokaze u skladu s uputom revizijskog suda?,
3) Je li prvostupanjski sud dužan provesti sve potrebne dokaze za utvrđivanje činjeničnog stanja, imajući u vidu uputu revizijskog suda koja jasno ukazuje na nedostatke koje je potrebno otkloniti?,
4) Predstavlja li nepostupanje prvostupanjskog (a posljedično i drugostupanjskog) suda po uputi revizijskog suda osobito tešku povredu odredaba parničnog postupka i povredu prava na pravično suđenje?,
5) Predstavlja li povredu pravila parničnog postupka i povredu prava na pravično suđenje neodlučivanje suda o dokaznom prijedlogu tužitelja predloženog u podnesku tijekom postupka?,
6) Predstavlja li kršenje načela utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku nezakonit rad odnosno nepravilan rad tijela u obavljanju poslova državne uprave, a što je temelj za naknadu štete prema članku 14. Zakona o sustavu državne uprave (NN 66/19) (ranije članak 13. Zakona o sustavu državne uprave (NN 75/1993, 92/1996, 48/1999, 15/2000, 127/2000, 59/2001, 199/2003, 79/2007)) (dalje u tekstu: ZSDU)?,
7) Jesu li nižestupanjski sudovi, u postupku naknade štete zbog nezakonitog/nepravilnog rada tijela državne uprave/tijela s javnim ovlastima u povjerenim poslovima državne uprave temeljem članka 13. ZSDU-a, vezani utvrđenjima Ustavnog suda RH u postupku ustavnosudske kontrole odluka donesenih u upravnom postupku i pred upravnim sudovima, kojim utvrđenjima se, u svezi s postojanjem arbitrarnosti u odlučivanju i povredom ustavnog prava na pravično suđenje, ukazuje na nezakonitost/nepravilnost u radu tijela državne uprave/tijela s javnim ovlastima u povjerenim poslovima državne uprave, sve u smislu odredbe čl. 30. st. 1. i st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (NN 99/1999, 29/2002) (dalje u tekstu: UZUS)?,
8) Ukoliko je Ustavni sud RH u svojoj odluci, kojom je temeljem čl. 76. st. 3. UZUS-a utvrdio neustavnost (povredu ustavnih prava) odluka tijela državne uprave/tijela s javnim ovlastima u povjerenim poslovima državne uprave i upravnih sudova bez ukidanja istih odluka, utvrdio činjenice koje utječu na ocjenu nezakonitosti/pravilnosti rada istih tijela, jesu li sudovi u postupku naknade štete pokrenutom po toj osnovi dužni pretpostavke za štetu (štetna radnja, šteta, uzročna veza) ocjenjivati u skladu s takvim utvrđenjima Ustavnog suda, a u kontekstu i pravnog shvaćanja u odluci VSRH Rev-x 250/2017-2 te je li tužitelj, pored utvrđenja Ustavnog suda RH, u tom slučaju dužan dokazivati i daljnje okolnosti koje predstavljaju nezakonit/nepravilan rad ili je u tom slučaju teret dokaza drugih okolnosti koje isključuju nezakonit/nepravilan rad na tuženiku, u smislu odredbe čl. 219. Zakona o parničnom postupku?,
9) Čini li sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ukoliko se u svojoj presudi ocjenom sadržaja i utvrđenja uopće ne osvrne na odluku Ustavnog suda RH u postupku ustavnosudske kontrole odluka donesenih u upravnom postupku i pred upravnim sudovima, koja odluka utvrđuje odlučne činjenice bitne za parnični postupak te na kojoj odluci se i temelji zahtjev za naknadu štete protiv države temeljem čl. 13. ZSDU?,
10) Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba o parničnom postupku iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a, ako ne odgovori na odlučni žalbeni navod?"
4.2. Ovaj sud ocjenjuje da prvo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi, jer polazi od pogrešne postavke da nižestupanjski sud nije izveo predložene dokaze (konkretno da nije razmotrio iskaze svjedoka SL i ŠL, dok iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi suprotno). Naime, nižestupanjski sudovi su otklonili sve nedostatke na koje im je ukazano odlukom revizijskog suda broj Rev-271/2024 od 20. veljače 2024.
4.3. Za naznačena pitanja pod 2) do 10) ovaj sud ocjenjuje da nisu pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP.
4.4. Prema članku 385.a stavak 1. ZPP revizija se može dopustiti ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali. Tako pitanja kojima tužitelj zahtijeva odgovoriti mu jesu li nižestupanjski sudovi počinili određene bitne povrede odredaba parničnoga postupka nisu pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP, jer sudovi nisu razmatrali jesu li počinili te bitne povrede, odnosno, u vezi s postupovnim zakonskim odredbama na koje se tvrdnje o tim povredama odnose nisu iznijeli bilo kakva pravna shvaćanja. Radi se tek o ukazivanju na navodno počinjene bitne povrede odredaba parničnoga postupka i pogrešnu primjenu materijalnoga prava, zbog čega tužitelj zahtijeva da mu se revizija dopusti i zato što smatra da su mu zbog tih povreda povrijeđena temeljna ljudska prava. Zato se ne radi o važnim pravnim pitanjima.
4.5. Kako se, dakle, ne radi o važnim pravnim pitanjima, odlučeno je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP kao u točki I. izreke.
5. Prijedlogom za dopuštenje revizije, tužitelj se poziva da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, i to pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje te pravo na obrazloženu odluku. Nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
6. U opisanim okolnostima tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje pa je zato njegov prijedlog temeljen na citiranoj odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP-a valjalo riješiti na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
