Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-2959/2024

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog PH zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Karlovac s Ispostavom Vojnić podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj: 29 Pp-27/2024-5 od 3. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Karlovac s Ispostavom Vojnić pobijana presuda se ukida i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni OH je na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji s obrazloženjem da nakon provedenog dokaznog postupka sud nije našao dovoljno dokaza da bi okrivljenik OH kritične zgode počinio prema kćeri PHC verbalno a niti tjelesno nasilje uslijed čega ga je oslobodio od optužbe primjenom pravnog načela in dubio pro reo.

2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava karlovačka, Policijska postaja Karlovac s Ispostavom Vojnić, je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj predlaže da se žalba prihvati da se pobijana presuda ukine te da se ponovno provede prekršajni postupak.

4. Žalba je osnovana.

5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujuću pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) ovaj sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te je pri tome ovaj sud utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona jer se pobijana prvostupanjska presuda, između ostalog, temelji i na nezakonitom dokazu iz članka 90. Prekršajnog zakona a po ocjeni ovog suda pravilno žalitelj ističe da niti činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno.

6. Prema obrazloženju pobijane presude, u prvostupanjskom postupku odnosno žurnom postupku je ispitana u svojstvu svjedokinje maloljetnica žrtva nasilja PHC rođena **.**.2008. a ispitana je na zapisniku sastavljenom 3. siječnja 2024. pred prvostupanjskim sudom. Međutim maloljetna svjedokinja nije ispitana sukladno odredbama članka 173. Prekršajnog zakona u vezi članka 292.. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12- odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24.) odnosno sukladno odredbi članka 115. stavka 2. Zakonu o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19.) o ispitivanju svjedoka.

7. Prema činjeničnom opisu izreke navedene u optužnom prijedlogu okrivljenik se tereti da je počinio nasilje u obitelji na štetu svoje kćeri koja je rođena **.**.2008. dakle u vrijeme počinjenja prekršaja 2. siječnja 2024. godine nije imala navršenih 16 godina.

7.1. Odredbom članka 82. stavak 3. Prekršajnog zakona propisana je supsidijarna primjena odredaba Zakona o sudovima za mladež, u pitanjima koja nisu sadržana u odredbama Prekršajnog zakona. Odredbom članka 115. stavka 2. Zakonu o sudovima za mladež propisano je: „ (2) ako se kao svjedok ispituje dijete oštećeno kaznenim djelom iz članka 113. ovog zakona koje u vrijeme ispitivanja nije navršilo 16 godina, to će se ispitivanje uvijek provesti prema odredbama Zakona o kaznenom postupku o ispitivanju djeteta kao svjedoka ( članak 292. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku) a ispitivanju može prisustvovati osoba u koju dijete ima povjerenja“.

7.2. Odredbom članka 292. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku propisano je: „ (1) ako drugačije nije propisano posebnim zakonom, ispitivanje djeteta koje nije navršilo 14 godina kao svjedoka provodi sudac istrage. Ispitivanje će se provesti bez prisutnosti suca i stranka u prostoriji gdje se dijete nalazi putem audio-video uređaja kojim rukuje stručni pomoćnik. Ispitivanje se provodi uz pomoć psihologa, pedagoga ili druge stručne osobe, osim kad to nije protivno interesima postupka ili djeteta, ispitivanju prisustvuje roditelj ili skrbnik. Stranka može postavljati pitanje djetetu-svjedoku prema odobrenju suca istrage ili stručne osobe. Ispitivanje će se snimati uređajem za audio-video snimanje, a snimka će se zapečatiti i priključiti zapisniku. Dijete se može samo iznimno ponovno ispitati, i to na isti način“.

8. Kako iz zapisnika o ispitivanju maloljetne svjedokinje proizlazi da je prvostupanjski sud istu ispitao protivno navedenim odredbama zakona, te da je navedeni iskaz analizirao i cijenio prilikom donošenja odluke, te kako navedeni iskaz s obzirom na ispitivanje maloljetnice nije proveden sukladno odredbama članka 292. Zakona o kaznenom postupku u svezi članka 115. stavka 2. Zakonu o sudovima za mladež na opisani način je ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Nadalje, po ocjeni ovog suda niti činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno.

10. Prvostupanjski sud u točki 13., 14. i 15. obrazloženja prvostupanjske presude navodi, da je okrivljenik poricao da bi prema kćeri primijenio tjelesno nasilje a da iz iskaza maloljetne PHC ne proizlazi da ju je otac uhvatio rukom za vrat nego prstima za bradu kojom prigodom joj je rekao će je strpati u dom te da slijedom navedenog s obzirom na nedostatak u činjeničnom opisu fizičke komponente nasilja kao i temeljem činjenica da je u postupku oštećena tvrdila da ju otac nije uhvatio za vrat nego prstima za bradu a što nije obuhvaćeno činjeničnim opisom sud je okrivljenika oslobodio od optužbe da bi postupao suprotno odredbi članka 10. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a da je nesporno utvrđeno da je okrivljeni svojoj kćeri rekao da će je strpati u dom, sud smatra da s obzirom na životnu dob maloljetne ĐH i na činjenicu da izostanak iz kuće u dugom trajanju što uključuje i spavanje izvan kuće nekoliko noći makar i kod prijateljice i to temeljem iznuđenog pristanaka roditelja predstavlja odstupanje od rutine i poželjnog ponašanja djeteta tih godina te sud smatra opravdanim inzistiranje roditelja na tome da dijete dođe kući umjesto da boravi izvan nje i da se vrati u svakodnevnu rutinu (točka 23. obrazloženja).

10.1. Međutim, sud je ovlašten ukoliko nesporno utvrdi da dio činjeničnih navoda iz optužnog prijedloga ne proizlazi iz dokaznog postupka, (hvatanje za vrat) precizirati i prilagoditi činjenični opis ako time nije izmijenjen objektivni identitet optužbe (dakle da se radi o istom djelu). Slijedom navedenog ovaj sud nije prihvatio obrazloženje prvostupanjskog suda da hvatanje za bradu ne predstavlja fizičku komponentu nasilja i da isto nije obuhvaćeno činjeničnim opisom, jer je dakle prvostupanjski sud kao što je već navedeno ovlašten za izmjenu i prilagodbu činjeničnog opisa sukladno provedenim dokazima.

11. Osim toga zaključak prvostupanjskog suda da je opravdano inzistiranje roditelja da dijete dođe kući umjesto da boravi izvan nje i da se vrati u svakodnevnu rutinu kraj činjenice da je u postupku utvrđeno da je okrivljenik uhvatio maloljetnicu, svoju kći za bradu i rekao joj da će je smjestiti u dom ne može se smatrati očekivanom reakcijom zabrinutog roditelja. Po ocjeni ovog suda ne radi se o očekivanoj reakciji zabrinutog roditelja budući da zabrinutost ne može opravdati postupanja koja prelaze granice zakonitog ili primjerenog roditeljskog ponašanja. Okrivljenikovo ponašanje, iako moguće motivirano brigom, manifestiralo se kroz postupanje koje nije u skladu sa zakonskim i stručnim standardima koji se odnose na odgoj i zaštitu maloljetne djece.

12. Dakle svaki oblik fizičkog ili verbalnog nasilja nad djecom predstavlja neprihvatljivo ponašanje koje nadilazi granice dopuštenog roditeljskog postupanja, te čin hvatanja djeteta za brdu u kontekstu prijekora ili zastrašivanja te prijetnja institualizacijom tj. smještajem u dom ne predstavlja po ocjeni ovog suda legitimne odgojne metode već ponašanje koje prema važećim zakonskim propisima može imati obilježje prekršaja protiv zaštite djece odnosno predstavlja nasilje u obitelji imajući u vidu intezitet i posljedice odnosno, da je maloljetnica kći okrivljenika bila uznemirena i uplašena postupanjem okrivljenika.

12.1. Motiv zbog kojeg se okrivljenik ponašao na način utvrđen u dokaznom postupku, koliko god je bio uvjetovan trenutnim okolnostima ni u kojoj situaciji ne opravdava njegovo ponašanje.

13. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužitelja prihvatiti pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. Prvostupanjski sud će ponovno provesti dokazni postupak, ispitati okrivljenika na navode optužnog prijedloga, ispitati na pravilan i zakonit način oštećenicu kći okrivljenika, jednako tako i ostale svjedoke odnosno provesti nanovo sve do sada izvedene dokaze na pravilan i zakonit način po potrebi i druge dokaze te analizom i ocjenom svih provedenih dokaza i pravnorelevantne činjenice u ovom predmetu donijeti novu valjano obrazloženu odluku.

15. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 3. rujna 2025.

Zapisničarka:

Koraljka Polak Medaković,v.r.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Medić,v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.