REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-514/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Hlevnjak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Davor Galetović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2279/2020-2 od 4. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-23728/13-46 od 8. srpnja 2020., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja se odbija.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Bojane Štimac br. Ovrv-491/10 od 26. studenog 2010. u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku EJ iz [adresa], da tužitelju ZJ iz [adresa], isplati iznos od 1.441.805,32 kn na ime glavnice, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja prijedloga (dana 26. studenog 2010. godine) do isplate, te zakonske zatezne kamate na iznos od 19.588,47 kn od dana 26. studenoga 2010. do 30. studenoga 2011. te u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju platiti trošak u iznosu od 24.515,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja o ovrsi 26. studenoga 2010. do dana 30. studenog 2011., u roku od 15 dana." (toč. I. izreke), a toč. II izreke prvostupanjske presude je odbijen tužbeni zahtjev. Toč. III. izreke je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove od 329.246,55 kn u roku od 15 dana.
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 2884/2021-2 od 1. veljače 2023. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja:
„1. Da li je sud u situaciji kada je tuženik kao mjenični dužnik izdao tužitelju kao mjeničnom vjerovniku trasiranu mjenicu koju je akceptirao i na nju stavio klauzulu bez protesta te je izdao mjenično očitovanje u kojem je naveden iznos i dospijeće tražbine i u kojoj je navedeno da se odriče bilo kojeg prigovora po osnovi navedene mjenice, a posebno prigovora neprimljene valute, a koju mjenicu je tužitelj kao mjeničnopravni vjerovnik nesporno ispunio u skladu sa mjeničnim očitovanjem ovlašten preispitivati postojanje osnovnog pravnog posla?
2. Da li je u situaciji kada je tuženik kao mjenični dužnik izdao tužitelju kao mjeničnom vjerovniku trasiranu mjenicu koju je akceptirao i na nju stavio klauzulu bez protesta te je izdao mjenično očitovanje u kojem je naveden iznos i dospijeće tražbine i u kojoj je navedeno da se odriče bilo kojeg prigovora po osnovi navedene mjenice, a posebno prigovora neprimljene valute, a koju mjenicu je tužitelj kao mjeničnopravni vjerovnik nesporno ispunio u skladu sa mjeničnim očitovanjem teret dokaza postojanja osnovnog pravnog posla na tužitelju koji traži isplatu mjenične tražbine?“
3. Prethodno citiranim rješenjem dopušteno je podnošenje revizije uz obrazloženje da pobijana drugostupanjska presuda odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda (Rev 399/15 od 30. listopada 2019.).
4. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači uz naknadu parničnih troškova, podredno da se pobijana drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovo odlučivanje.
5. Odgovorom na reviziju tužitelj osporava navode tuženika i predlaže da se revizija odbije.
6. Revizija je neosnovana.
7. Pobijana presuda je temeljem čl. 391. st. 1. ZPP ispitana samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naplatom duga temeljem mjenice.
9. Povodom revizije, imajući u vidu sadržaj pravnih pitanja za koja je dopušteno podnošenje revizije spornom proizlazi ocjena nižestupanjskih sudova prema kojima je bjanko mjenica koju je tuženik kao mjenični dužnik izdao tužitelju kao mjeničnom vjerovniku od strane tužitelju popunjena protivno sporazumu stranaka iz osnovnog pravnog posla, odnosno ocjena nižestupanjskih sudova da se mjenično očitovanje od 6. lipnja 2008. ne odnosi na mjenicu koja je predmetom spora.
10. Nižestupanjski sudovi svoju odluku temelje na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:
- da tužitelj od tuženika potražuje isplatu temeljem bjanko mjenice „bez protesta“ na kojoj je naveden datum izdavanja 29. rujna 2010. za iznos od 1.461.791,80 kn po naredbi tužitelja UJ, da je tuženik u istoj označen kao trasat, da se tuženik na licu mjenice potpisao vlastoručno ispod mjesta trasant i ispod naznake „prihvaćamo bez protesta“, te da se tuženik vlastoručno potpisao na poleđini mjenice,
- da tužitelj svoj zahtjev za isplatom temeljem navedene mjenice temelji na tvrdnji da je mjenica izdana temeljem usmenog ugovora o zajmu koji je sklopio sa tuženikom koji iznos je tuženiku bio potreban radi kupnje nekretnine u [adresa] u [adresa]
- da je tuženik EJ 6. lipnja 2008. izdao mjenično očitovanje kojim on, kao mjenični dužnik, uručuje ZJ, kao mjeničnom vjerovniku, jednu bjanko trasiranu i akceptiranu mjenicu, da tim očitovanjem ovlašćuje mjeničnog vjerovnika odnosno posljednjeg imatelja mjenice, da temeljem zaključenog ugovora može na uručenu bjanko mjenicu upisati cjelokupnu preostalu svotu dospjele tražbine na dan popunjavanja, koja ukupno iznosi 400.000,00 EUR-a u protuvrijednosti hrvatske valute prema srednjem tečaju HNB, plativo u 4 rate po 100.000,00 EUR-a na s dospijećima 15. lipnja 2008., 15.siječnja 2009., 5. lipnja 2009. i 15. lipnja 2010., domicilirati je po svojoj volji i podnijeti na isplatu, odnosno provesti sve druge propisane radnje radi naplate mjenične tražbine, ujedno se odriče bilo kojeg prigovora po osnovi navedene mjenice, a posebno prigovora neprimljene valute,
- da je mjenično očitovanje koje se nalazi na memorandumu odvjetničkog društva Vidović & Vidović vlastoručno potpisao EJ bez naznake mjesta izdavanja,
- da je u Ugovoru o profesionalnom igranju sklopljenom 15. lipnja 2008. između NK Zagreb, zastupanog po predsjedniku (tuženiku) EJ i ZJ u članku 3. određeno da se Ugovor zaključuje za razdoblje od 2 godine od 15. lipnja 2008. do 2010., odnosno do početka ljetnog prijelaznog roka u godini u kojoj ugovor ističe, da je u članku 4 određeno da za usluge koje je igrač dužan izvršavati prema klubu, koje su predmet utanačenja u ovome ugovoru, te pravilnicima kluba, ugovorne strane utvrđuju minimalni iznos bruto naknade od 5.000,00 eura mjesečno, plus PDV u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, koji se ne može mijenjati bez aneksa ovom ugovoru po bilo kojem osnovu,
- da je tužitelj 10. lipnja 2008. izdao potvrdu kojom je potvrdio primitak temeljem zaključenog Ugovora, prvog djela ugovorenog iznosa u visinu od 100.000,00 €,
- da je tužitelj 31. siječnja 2009. izdao potvrdu kojom je potvrdio primitak drugog djela ugovorenog iznosa u visinu od 100.000,00 EUR-a,
- da su ČJ kao prodavatelj i EJ, kao kupac 16. listopada 2008. zaključili Predugovor o kupoprodaji nekretnine kojim ugovorne strane izražavaju namjeru i dogovaraju uvjete pod kojima se obvezuju zaključiti ugovor o kupoprodaji nekretnine u [adresa], po fiksno ugovorenoj cijeni od 2.600.000,00 € plativo u kunskoj protuvrijednosti, a da je kupac (tuženik) prije potpisa predugovora (15. listopada 2008.) isplatio prodavatelju 20.000,00 €, te se obvezao najkasnije do 30. listopada 2008. isplatiti prodavatelju na ime ostatka ugovorene kapare još i iznos od 480.000,00 €, dok se ostatak kupoprodajne cijene od 2.100.000,00 € kupac obvezao isplatiti prodavatelju u tri rate, prva rata od 500.000,00 € do 15. siječnja 2009., druga rata od 200.000,00 € do dana 15. ožujka 2009., treća rata u iznosu od 1.400.000,00 € do 15.svibnja 2009.,
- da je tuženik sa Kreditom bankom Zagreb d.d. sklopio 8. svibnja 2012. Ugovor o stambenom kreditu na iznos od 425.000,00 €, a kredit je odobren za isplatu kupoprodajne cijene obiteljske stambene zgrade, dvorište i voćnjak u [adresa].
11. Nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev ocjenjujući da mjenica kojom tužitelj traži isplatu u ovom postupku nije izdana temeljem pravnog posla – ugovora o zajmu, odnosno da tužitelj nije dokazao da je sa tuženikom uopće sklopio ugovor o zajmu. Pritom navode tužitelja o predaji iznosa zajma ocjenjuju neživotnim i nelogičnim a koju ocjenu temelje na okolnostima da ne postoje dokazi o predaji iznosa zajma – niti u obliku pismene potvrde da je novac predan, niti je itko vidio predaju tog iznosa. Nadalje, iako je mjenično očitovanje sastavljeno u odvjetničkom uredu, odvjetnik (prema navodima iz njegovog iskaza) je u tom trenutku izašao iz ureda i predaju novca nije vidio. Uzimajući u obzir da je u konkretnom slučaju tužitelj prvi imatelj mjenice pozivom na čl. 16. st. 2. i čl. 31. st. 1. Zakona o mjenici („Narodne novine“ br. 74/94, 92/10, dalje: ZM) ocjenjuju da je tuženik ovlašten prema tužitelju istaknuti prigovor da je mjenica ispunjena protivno sadržaju pravnog posla na koji se odnosi.
12. Prema čl. 16. st. 2. ZM ako je mjenica, koja je u vrijeme izdanja bila nepotpuna, naknadno ispunjena protivno postojećem sporazumu; povreda ovog sporazuma ne može se prigovoriti imatelju mjenice, osim ako ju je stekao zlonamjerno ili ako je pri stjecanju mjenice postupio s velikom nepažnjom.
13. U konkretnom slučaju tužitelj je prvi imatelj mjenice, stoga je pravilna ocjena nižestupanjskih sudova da je tuženik ovlašten tužitelju isticati prigovore kojima se osporava mjenična tražbina, odnosno da ista ne odgovara temeljnom pravnom poslu.
14. Ovaj sud je u više odluka iznio pravno shvaćanje prema kojem je mjenični dužnik ovlašten staviti prigovor protuugovornog ispunjenja prvom imatelju mjenice - vjerovniku iz osnovnog posla kojem je izdana bjanko mjenica (Rev 524/10-2 od 9. listopada 2014., Rev-x 1091/14-2 od 6. srpnja 2016., Rev 2571/2019-2 od 6. srpnja 2022.
15. Slijedom navedenog proizlazi odgovor na oba postavljena pravna pitanja:
U okolnostima kada isplatu temeljem mjenice od mjeničnog dužnika potražuje prvi imatelj mjenice, mjenični dužnik ovlašten je prema njemu isticati prigovore da mjenica nije popunjena u skladu sa temeljnim pravnim poslom u svezi kojeg je kao osiguranje plaćanja izdana.
Nakon isticanja prigovora da mjenica nije popunjena u skladu sa temeljnim pravnim poslom, sud u okviru utvrđenih činjenica i predloženih dokaza ocjenjuje odnosi li se mjenica upravo na pravni posao na koji se podnositelj mjenice poziva i je li u skladu sa tim pravnim poslom mjenica popunjena i podnesena na naplatu.
Navode mjeničnog dužnika kojima se odriče prigovora po osnovi mjenice treba tumačiti isključivo kroz sadržaj temeljnog pravnog posla u svezi kojeg je mjenica izdana i na koji se odricanje prigovora može odnositi.
16. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su utvrdili da mjenica temeljem koje tužitelj od tuženika potražuje isplatu nije bila izdana radi osiguranja temeljem ugovora o zajmu za koji tužitelj tvrdi da ga je sklopio sa tuženikom, već se prihvaćaju navodi tuženika da je bila vezana uz plaćanje naknade tužitelju prema sklopljenom ugovoru o profesionalnom igranju nogometa, za koju obvezu je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelju isplaćena.
17. Stoga u ovom predmetu nisu ostvarene činjenične okolnosti koje egzistiraju u predmetu Rev 399/2015-2 od 30. listopada 2019. (na koji se tužitelj u reviziji poziva) jer je u tom predmetu mjenica popunjena u skladu sa temeljnim pravnim poslom – ugovorom o kreditu.
18. Stoga, kako su nižestupanjski sudovi utvrdili da je mjenica popunjena protivno temeljnom pravnom poslu, odnosno da se i mjenično očitovanje ne odnosi na ugovor o zajmu, pobijana odluka ne odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda i stoga je revizija odbijena, te je temeljem čl. 393. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 3. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
