Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-42/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Lani Putrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika KLINIKA ZA INFEKTIVNE BOLESTI DR. FRAN MIHALJEVIĆ, Zagreb, Mirogojska 8, OIB 47767714195, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-335/2024-22 od 29. siječnja 2025., dana 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-335/2024-22 od 29. siječnja 2025. u dijelu pod stavkom I., II. i IV. izreke.

II Presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-335/2024-22 od 29. siječnja 2025. u dijelu pod stavkom III. izreke ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I/ Nalaže se tuženiku KLINIKA ZA INFEKTIVNE BOLESTI DR. FRAN MIHALJEVIĆ, OIB: 47767714195, Mirogojska cesta 8, 10000 Zagreb, da tužitelju ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije NOVO ČIČE, VELIKOGORIČKA, 9), 10410 [adresa], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 294,29 EUR bruto zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 47,65 EUR od 16. kolovoza 2016. ,

- 42,52 EUR od 16. rujna 2016. ,

- 41,50 EUR od 16. listopada 2016. ,

- 44,40 EUR od 16. studenog 2016. ,

- 40,11 EUR od 16. prosinca 2016. ,

- 50,20 EUR od 16. siječnja 2017. ,

- 27,90 EUR od 16. veljače 2017. do isplate;

izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to od dospijeća do dana 31.12.2022. godine u visini stope koja je bila određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) prema kojoj se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1.1.2023. do 29.12.2023.g. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022,) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 452,50 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 452,50 euro, kao neosnovan.

IV/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.“

2. Protiv prvostupanjske presude sadržajno u dijelu pod stavkom I., II. i IV. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže da ovaj sud odbije žalbu tuženika kao neosnovnu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 294,29 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, na ime razlike plaće na temelju odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

6. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3 ZPP. Stoga ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene razloge koji se sadržajno odnose na žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP jer se zbog tih žalbenih razloga presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tužiteljice, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno upire žalba. Presuda, naime, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se može ispitati.

8. U žalbenom postupku, sporan je osnov tužbenog zahtjeva i odluka o troškovima postupka dok visina nije sporna, odnosno sporno je da li je tuženik u utuženom razdoblju bio u obvezi primijeniti Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. (u daljnjem tekstu: Sporazum), Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (u daljnjem tekstu: Dodatak) i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (u daljnjem tekstu: Izmjene sporazuma) i plaću tužiteljice obračunati s osnovicom od 5.415,37 kn umjesto s osnovicom od 5.108,84 kn.

9. Međutim, žalbeni navodi pogrešne primjene materijalnog prava nisu osnovani.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika u utuženom razdoblju i da joj je tuženik obračunavao i isplaćivao plaće po osnovici od 5.108,84 kuna;

- da je 23. studenoga 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po šest posto u 2007., 2008. i 2009.;

- da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim Dodatkom je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno u skladu s odredbom čl. III. Dodatka Sporazuma;

- da je odredbama čl. IV.-V. Dodatka Sporazuma ugovoreno daljnje postupno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, a pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100;

- da su 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama koje predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor;

- da su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem studenog 2015. s početkom primjene od siječnja 2016. (plaća za prosinac 2015.);

- da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu (koja propisuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. navedenih Izmjena i dopuna, uskladba se u tom slučaju odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), jer od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a;

- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj: 27/2001 i 39/2009);

- da je tuženik tužiteljici počevši od siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici od 5.415,37 kuna.

11. Pošavši od navedenih utvrđenja, smatrajući da je tužiteljica dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva i visinu u ukupnom iznosu od 294,29 EUR, prvostupanjski sud je odlučio na gore navedeni način.

12. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda kojim je prihvaćen zahtjev za isplatom u iznosu od 294,29 EUR sa zateznim kamatama je pravilan pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

13. Predmet spora je dakle zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u bruto iznosu od 294,29 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na temelju odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

14. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika, da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama te da je tuženik u utuženom razdoblju isplaćivao tužiteljici plaću po osnovici od 5.108,84 kn (678,06 eura).

15. Tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u žalbenoj fazi postupka, sporno je primjenjuje li se na tužiteljicu i Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 25. studenoga 2006. (dalje Sporazum), Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (dalje Dodatak) te Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje Izmjene Sporazuma), kao i to obračunava li se, slijedom toga, plaća tužiteljice s osnovicom od 5.415,37 kn (718,74 eura), umjesto s osnovicom od 5.108,84 kn (678,06 eura), s time da visina tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata nisu sporni.

16. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, 23. studenoga 2006. zaključili su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Vlada Republike Hrvatske i navedeni sindikati javnih službi zaključili su 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a na temelju toga Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn (678,06 eura) bruto, s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn (718,74 eura) nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U članku IV. su odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS–om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj. Vlada Republike Hrvatske te Sindikati javnih službi zaključili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su kojem utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna, i to na način da se određuje da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna, uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži je 7. prosinca 2011. donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to prethodno opisano. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. donijeli su 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV., u vezi članka VII. Dodatka Sporazumu. Pritom su utvrdili da je negativni rast BDP–a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. pa do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP- a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP–a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP–a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015.

17. Neosnovani su prigovori tuženice vezani za ništetnost i nevaljanost Izmjena iz 2011., pa i kasnije iz Arbitražne odluke te konačno Vjerodostojnog tumačenja u cijelosti, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud. Navedene Izmjene nisu doista potpisane od strane jednog od Sindikata koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske), ali da bi to utjecalo na valjanost tih Izmjena, odnosno da bi zbog toga bile ništetne, navedeni Sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženica u ovom postupku nije dokazala da bi navedeni Sindikat bio isključen iz pregovaranja, stoga sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama zakonite te pravno valjane, slijedom čega proizvode određene pravne učinke.

18. Odredbom čl. 254. st. 2. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 149/09. i 61/11.; dalje ZR/09) propisano je da o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora sindikati odlučuju sporazumno, dok je odredbom čl. 254. st. 3. ZR/09 propisano da tek ako se sindikati ne sporazume o sastavu pregovaračkog odbora, o istome odlučuje Gospodarsko-socijalno vijeće. Činjenica je da u konkretnom slučaju niti jedan sindikat javnih službi od 2006. nije osporavao sastav pregovaračkih odbora za sklapanje predmetnih sporazuma i dodataka o osnovici, a što znači da su svi sindikati javnih službi sporazumno odlučili o broju članova i sastavu pregovaračkih odbora. Izmjene i dopune unesene su i u čl. 51. st. 4. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (''Narodne novine", broj 141/12.; dalje TKU), a koji kolektivni ugovor je uredno potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga su navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće postale i dio TKU te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

19. Mjerodavno materijalno pravo sadržano je u Zakonu o plaćama u javnim službama (''Narodne novine'', broj 27/01. i 39/09.). U skladu s odredbom čl. 192. Zakona o radu (''Narodne novine',' broj 93/14.; dalje ZR/14) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, s time da su plaće svakako važan dio radnoga odnosa, te se u čl. 51. TKU uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Izmjene i dopune sklopljene su na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25. listopada 2016., ali u skladu s odredbom čl. 199. st. 1. ZR/14 na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-519/2023-2 od 3. rujna 2024).

20. Zaključno, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. sastavni su dio Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, obzirom isti predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen u skladu sa člankom 2. ZPJS na temelju kojeg se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi te je i člankom 51. stavkom 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 141/12, 150/13 i 153/13) utvrđeno da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima zbog čega je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava zaključio da tužiteljica u prijepornom razdoblju ima pravo na obračun plaće u skladu s osnovicom od 5.415,37 kn (718,74 eura).

21. U svezi naprijed iznesenog stajališta ukazuje se da je vezano za osporavanje ispunjenja uvjeta za primjenu navedene osnovnice, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. u istovrsnoj pravnoj stvari radi isplate razlike plaće na temelju članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, odbio reviziju umješača Republike Hrvatske te je odgovorio na pitanje umješača, izražavajući slijedeće pravno shvaćanje:

„1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III. u javnim službama nije odgođen primjenom Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12 tromjesečja).

2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII. na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).“

22. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje od tuženice na ime razlike plaće ukupan bruto iznos od 294,29 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose koje tužiteljici u skladu s odredbom čl. 92. st. 4. ZR/14, u vezi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) također pripadaju.

23. Stoga su neosnovani preostali žalbeni navodi tuženika u kojima ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu u dijelu u kojem je odlučeno o glavnom potraživanju tužiteljice zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pogrešno primijenio materijalno pravo.

24. Tuženik pobija i odluku o troškovima tek paušalno za slučaj uspjeha u sporu. Kako drugostupanjski sud u skladu s čl. 365. st. 2. ZPP više ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti u odnosu na odluku o troškovima, a da donošenjem odluke o troškovima prvostupanjski sud nije počinio ni jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalba tuženika i u tom dijelu ocijenjena neosnovanom.

25. Iz naprijed navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 368. stavak 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod stavkom I., II. i IV. izreke.

26. Prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom III. izreke ostaje neizmijenjena (čl. 365. st.1. ZPP).

U Varaždinu 3. rujna 2025.

Sutkinja

Lana Putrić