Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-915/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB:92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23. travnja 2025. broj P-4785/2024-10, dana 3. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženice i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23. travnja 2025. broj P-4785/2024-10 pod toč. III. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje u tom dijelu.

II. Nepobijane toč. I., II. i IV. izreke navedene presude ostaju neizmijenjene.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 3214582907/08 od 7. listopada 2008. koja glasi: "Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora", pod toč. II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 292,93 EUR sa zateznom kamatom od 14. listopada 2008. do isplate, pod toč. III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.106,18 EUR sa zateznom kamatom od 23. travnja 2025. do isplate, te je pod toč. IV. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

2. Navedenu presudu pod toč. III. izreke pobija tuženica pravodobno izjavljenom žalbom zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu, odrediti vrijednost predmeta spora i preinačiti odluku o troškovima postupka sukladno žalbenim navodima, odnosno ukinuti presudu u tom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. U obrazloženju presude (pod toč. 2.) prvostupanjski sud navodi da je tužitelj u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora (u daljnjem tekstu: VPS) u iznosu od 1.579,40 EUR, te da je tuženica prigovorila naznačenoj VPS jer visina tužbenog zahtjeva na isplatu iznosi 292,93 EUR pa je VPS očito suviše visoko naznačen. Nastavno, prvostupanjski sud navodi da je tužitelj osim zahtjeva za isplatu podnio i tužbu sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti dijela ugovora o kreditu, na temelju čega zaključuje da nije riječ o suviše visoko naznačenoj VPS i da radi toga sud nije postupio sukladno čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) nego je uzeo kao mjerodavnu VPS koja je naznačena u tužbi. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te je naložio tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka za radnje navedene pod toč. 29. obrazloženja presude, pri čemu je visinu odvjetničkih radnji odmjerio s obzirom na VPS po 100 bodova primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

5. U žalbi tuženica citira čl. 35. st. 2. i 40. st. 2. ZPP i s tim u vezi ukazuje da je tužitelj naznačio VPS u iznosu od 1.579,40 EUR, dok je pod toč. I. tužbenog zahtjeva zatražio utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe a pod toč. II. tužbenog zahtjeva je zatražio isplatu iznosa od 292,93 EUR. Iako ZPP ne propisuje izričito pravila za određivanje VPS u situaciji kada se pored kondemnatornog zahtjeva postavlja i deklaratorni zahtjev, u sudskoj praksi je zauzeto pravno shvaćanje da se deklaratorni zahtjev, koji je istaknut uz tužbeni zahtjev za činidbu i treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činjenje, ne uzima u obzir pri utvrđivanju VPS (ukazuje na rješenja VSRH broj Rev-1264/2007 od 29. listopada 2008., Rev-758/2007 od 16. siječnja 2008., Revr-475/2008 od 27. listopada 2008., te odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-286/2024-2 od 15. svibnja 2024. i Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4623/2023-2 od 16. travnja 2024.). S obzirom da sud nije odlučio o prigovoru tuženice i da je visinu odvjetničkih radnji odmjerio prema VPS od 1.579,40 EUR i time tužitelju priznao trošak u visini od 100 bodova po pojedinoj radnji, dok bi prema VPS od 292,93 EUR tužitelj imao pravo na 25 bodova po pojedinoj radnji, to je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Ispitivanjem presude u pobijanom dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. III. izreke u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda u pobijanom dijelu sadrži razloge radi kojih sud nije utvrđivao VPS (toč. 2. obrazloženja) kao i razloge na temelju kojih je o troškovima postupka odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a nije počinio niti ijednu drugu bitnu povredu na koje drugostupanjski sud pazi u žalbenom postupku po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Međutim, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 40. st. 3. ZPP na koju sadržajno ukazuje tuženica, te je nastavno navedenoj bitnoj povredi pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odlučivanja o troškovima postupka (čl. 155. st. 2. ZPP).

8. S obzirom da je tuženica pravovremeno istaknula prigovor na naznačenu VPS u tužbi, ukazujući da tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 292,93 EUR dok je VPS naznačen u iznosu od 1.579,40 EUR i što znači da je VPS očito suviše visoko naznačen, prvostupanjski sud je bio dužan postupiti sukladno čl. 40. st. 3. ZPP. Naime, čl. 40. st. 2. ZPP propisuje da kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu da je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio, dok st. 3. ZPP propisuje da ako je u slučaju iz st. 2. toga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

8.1. Citirana zakonska odredba iz čl. 40. st. 3. ZPP je jasna u smislu propisane dužnosti prvostupanjskog suda da na prigovor tuženice, koji je istaknut u konkretnom slučaju, na brz i prikladan način provjeri točnost naznačene VPS, kao i da rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba istu odredi. S tim u vezi valja ukazati na pravno shvaćanje VSRH broj Su-IV-33/2022-11 od 6. lipnja 2022. koje glasi: "U postupku u kojem je, povodom pravodobnog prigovora tuženika, propustio provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora najkasnije na pripremnom ročištu, prvostupanjski sud i nakon toga mora odlučiti o prigovoru tuženika i odrediti vrijednost predmeta spora jer propuštanje da se o tome pravodobno odluči (najkasnije na pripremnom ročištu) ne može ići na štetu stranke.“.

9. Kako je tuženica pravodobno istakla prigovor na naznačenu VPS o kojem sud nije odlučio, a pri čemu (i) pravilno ukazuje da u konkretnom slučaju deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe služi samo za ocjenu osnovanosti restitucijskog zahtjeva plaćenog temeljem te ništetne odredbe, kao i da je u brojnim sudskim odlukama (i onim na koje se tuženica poziva u žalbi) izraženo pravno shvaćanje da je u tom slučaju mjerodavna VSP u visini novčanog potraživanja iz zahtjeva za isplatu, a da o VPS ovisi visina troškova postupka koja je dosuđena na teret tuženice jer bi u konkretnom slučaju tužitelj umjesto 100 bodova po odvjetničkoj radnji imao pravo na 25 bodova primjenom mjerodavne Tarife, to je ovaj sud uvažavanjem žalbe tuženice ukinuo presudu pod toč. III. izreke i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je dužan ocijeniti prigovor tuženice na naznačenu VPS u smislu naprijed navedenog obrazloženja, te o istom odlučiti rješenjem zajedno s odlukom o troškovima postupka na koje tužitelj ima pravo sukladno zakonito utvrđenoj VPS. Ujedno će odlučiti i o troškovima žalbenog postupka (č. 166. st. 3. ZPP).

U Varaždinu 3. rujna 2025.

Sutkinja

Sanja Bađun