- 1 -              Rev 535/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 535/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. L. iz S., OIB ..., zastupanog po punomoćniku B. Č., odvjetniku u Odvjetničkom društvu L. i Č. j.t.d. u S., protiv tuženika C. H. d.o.o. K. S., OIB ..., zastupanog po punomoćnici K. V., odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. i p. d.o.o. u S., radi nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 3185/2021-2 od 21. prosinca 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-947/18 od 24. rujna 2021., u sjednici održanoj 5. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na poništenje Odluke o otkazu Ugovora o radu od 18. veljače 2015. uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika i da radni odnos tužitelja nije prestao; te na vraćanje tužitelja na radno mjesto strojarskog održavanja, kao i na isplatu iznosa od 729.600,00 kn i troškova parničnog postupka u iznosu od 205.015,00 kn sve s zateznim kamatama (toč. I.a izreke), uz obvezivanje tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku u iznosu od 9.125,00 kn (toč. I.b izreke) te troškova žalbenog postupka u iznosu od 11.406,25 kn (toč. III. izreke).

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjska odluka preinači. Potražuje i trošak revizije.

 

3. U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode i predlaže reviziju odbaciti kao nepravodobnu jer ista nije u roku podnesena putem elektroničke komunikacije podredno, odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

4. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

5. Prije svega, u odnosu na pitanje pravovremenosti revizije, za navesti je da je odredbom čl. 106.a st. 5. ZPP, koji je dodan čl. 11. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine", broj 70/19), koji se primjenjuje na sve postupke u tijeku (time da je tek Odlukom Ministra pravosuđa od 20. travnja 2020. utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za elektroničku komunikaciju na svim općinskim, županijskim i Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske), propisano da su odvjetnici uvijek dužni podneske podnositi u elektroničkom obliku.

 

5.1. Nadalje, st. 6. istog čl. ZPP normirano je da, ako odvjetnik podnesak ne podnese u elektroničkom obliku, sud će istom naložiti da u roku od osam dana podnesak dostavi u elektroničkom obliku, pa ako podnositelj ne dostavi podnesak u elektroničkom obliku u određenom roku, smatrat će se da je podnesak povučen; dok je odredbom čl. 109. st. 3. ZPP određeno da ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen.

 

5.2. Prema tome, evidentna je obveza punomoćnika tužitelja, kao odvjetnika, da sa sudom komunicira putem elektroničke komunikacije. U konkretnom slučaju, punomoćnik tužitelja drugostupanjsku odluku je zaprimio 9. veljače 2022., reviziju je podnio brzojavom posljednjeg dana roka za podnošenje revizije tj. 7. ožujka 2022. te je istog dopunio podneskom dostavljenim putem elektroničke komunikacije u roku od tri dana tj. 10. ožujka 2022.

 

5.3. Imajući u vidu da je punomoćnik tužitelja sudu dostavio, putem elektroničke komunikacije, reviziju protiv drugostupanjske odluke prije nego što je prvostupanjski sud reagirao sukladno odredbi čl. 106.a st. 6. ZPP, a neka druga sankcija izuzev one iz odredbe čl. 106.a st. 6. ZPP nije predviđena, to proizlazi da je u okolnostima konkretnog slučaja revizija tužitelja pravovremena.

 

6. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno tvrdnji revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu revident ukazuje.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, zahtjev za vraćanje na rad te isplatu naknada plaća za razdoblje od dana otkaza ugovora o radu do 30. travnja 2019.

 

9. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da su tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik, sklopili 9. svibnja 2013. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto specijaliste strojarskog održavanja,

 

- da je tuženik 18. veljače 2015. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužitelja uz obrazloženje neopravdanog izostajanja tužitelja s posla četiri radna dana te putem četiri naloga neovlaštenog mijenjanja interne operacije i tipa aktivnosti održavanja u SAP sustavu, sve tijekom 2014.,

 

- da je putem pregleda snimki videonadzora 9. prosinca 2014. utvrđeno da je tužitelj izostajao s posla pritom ne koristeći elektronsku karticu za evidenciju radnog vremena i evidenciju ulazaka i izlazaka iz kruga tvornice odnosno nije koristio tripot za radnike već tripot za kooperante, i to dana 5., 6., 17. i 20. studenog 2014. po par sati ili odlazeći s posla prije isteka radnog vremena,

 

- da tuženik sudjeluje na burzi u N. Y., SAD slijedom čega svaki segment rada podliježe strogoj kontroli, da je utvrđeno da je korisnik „tlovric" kreirao naloge na „0" , otpustio ga i naknadno promijenio na 6.500,00 kn, da je svaku promjenu trebao odobriti šef odjela Z. N.,

 

- da tužitelj u svom stranačkom iskazu ne osporava da je izlazio iz tvorničkog kruga navodeći kao razlog jer je za vrijeme radnog vremena obavljao liječničke preglede, da je o tome e-mailom obavještavao M. ili C. a ne i svog nadređenog N., dok u odnosu na drugu povredu navodi da je planer M. mogao mijenjati njegovu obavijest na računalu, da je svoju šifru lijepio na računalo kako bi je zapamtio jer se mijenjala svaka tri mjeseca,

 

- da je tijekom 2014. tužitelj u četiri navrata neovlašteno kreirao odnosno odobrio radne naloge kojima je rad na poslovima koji se obavljaju unutar tvrtke povjerio na izvršenje tvrtki W. g. d.o.o., i to na način da je unatoč upozorenju generiranom od strane SAP sustava mijenjao internu operaciju i tip aktivnosti u operaciju odnosno aktivnost koja zahtjeva vanjske usluge, a time i plaćanje tih usluga iako mu je bilo poznato da odobrenje za takve radne naloge nije ovlašten izdavati,

 

- da je odlukom tuženika od 30. kolovoza 2012. tužitelj upozoren na neopravdano napuštanje radnog mjesta i neevidentiranje izlazaka elektroničkom karticom, te ponovno pozivom na obranu od 15. listopada 2012., te je time tužitelju već prije dano upozorenje na obveze iz radnog odnosa,

 

- da je tuženik proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom, koji se usprotivio otkazu.

 

10. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da tuženik nije dokazao tužiteljeve izostanke s posla niti da je tuženik zbog toga prethodno opominjao tužitelja; nadalje, da iako su utvrđeni propusti u četiri radna naloga potpisana tužiteljevom šifrom, tuženik da nije dokazao da je baš tužitelj kreirao, izmijenio, potvrdio ili odobrio sporne naloge niti da su šifre bile tajne.

 

11. Drugostupanjski sud ne prihvaća obrazloženje prvostupanjske odluke u odnosu na izostanke s posla kao razlog otkaza ugovora o radu, navodeći da sud prvog stupnja uopće nije cijenio iskaze svjedoka kao ni samog tužitelja koji su svi redom iskazivali da je tužitelj doista izostajao s posla, da sud nije cijenio ni sadržaj izvješća A. z. d.o.o. tvrtke zadužene za poslove videonadzora, iz kojeg proizlaze točni datumi i vrijeme izlazaka tužitelja s posla bez korištenja elektroničke kartice, kao ni činjenicu da je tužitelj već zbog iste povrede radne obveze bio opominjan i upozoravan, te da iz dokaza ne proizlazi da je tužitelj imao klizno radno vrijeme.

 

11.1. Stoga je zaključio da tužitelj ne poštuje temeljnu obvezu iz radnog odnosa (prisustvo na radu), da iz njegova ponašanja proizlazi samovolja i upornost te nepoštivanje radne hijerarhije na što je bio upozoravan, ali je nastavio s istim obrascem ponašanja slijedom čega je poslodavac imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu primjenom odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR).

 

11.2. U takvoj situaciji, već iz tog razloga, otkaz ugovora o radu je dopušten, pa nije posebno obrazlagana odluka u svezi drugog otkaznog razloga.

 

12. Budući je tuženik, na kome je u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, to i dokazao, odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

 

12.1. Naime, prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

12.2. Tužitelj je prema utvrđenju nižestupanjskog suda upozoren na obveze iz radnog odnosa i to upravo zbog neopravdanih izostanaka s posla i nekorištenja elektroničke kartice prilikom izlazaka i ulazaka za vrijeme radnog vremena i odlazaka prije kraja radnog vremena. Budući da je smisao pisanog upozorenja da se radniku ukaže na mogućnost otkazivanja ugovora o radu u slučaju da se nastavi ponašati kao i dosad, a tužitelj je upravo nastavio ponašati se suprotno upozorenjima, to je poslodavac dokazao opravdanost otkaza ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika.

 

12.3. Utvrđene okolnosti opravdavaju shvaćanje nižestupanjskog suda da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika. Tužiteljevim odbijanjem da izvršava obveze iz radnog odnosa prema uputama poslodavca (da koristi elektroničku karticu koju je zadužio prilikom izlazaka iz tvorničkog kruga), stekli su se zakonom propisani uvjeti za davanje redovitog otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske broj U-III-441/2013 od 19. listopada 2016.). Tužitelj je, kako je to naveo i drugostupanjski sud, pokazao ustrajnost u neizvršavanju navedene obveze iz radnog odnosa te i neopravdanog izostajanja s posla (tako i ovaj sud u odluci broj Revr-1514/13 od 11. studenog 2014.).

 

13. U dijelu revizijskih navoda kojima tužitelj zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje i daje vlastitu ocjenu dokaza, valja reći da prema odredbi čl. 386. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužitelja nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje.

 

14. Zbog svega navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

15. Tuženiku, pozivom na odredbu čl. 155. ZPP, ne pripada trošak sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za razrješenje spora.

 

Zagreb, 5. rujna 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.