Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-644/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Tomislavu Kurenu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Čedomiru Kosanoviću, odvjetniku iz Ogulina, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pn-32/2024-28 od 24. travnja 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pn-32/2024-28 od 24. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženiku UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužiteljici MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], novčani iznos u visini od 1.405,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 6. svibnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.171,22 EUR-a, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja 24. travnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 8. svibnja 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. -Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku kao neosnovanu.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. U svojoj žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer izreka presude proturječi razlozima presude i isti nisu razumljivi jer ne proizlaze iz utvrđenih dokaza, ne postoje razlozi o odlučnim činjenicama te su isti u proturječnosti sa ispravama koje se nalaze u spisu, kao i sa zapisnicima sa iskazima stranaka i svjedoka.

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer izreka presude nije proturječna razlozima presude te postoje razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega je pobijanu odluku moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati neimovinsku i imovinsku štetu koju je pretrpjela u štetnom događaju od 30. prosinca 2023. u iznosu od 1.405,00 eura.

6.1. Tuženik je osporio kako osnov, tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

6.2. Na temelju dokaza koji su provedeni u prvostupanjskog postupku utvrđeno je:

- da su tužiteljicu napala i izgrizla dva psa, jedan pasmine kavkaski ovčar, većeg uzrasta i crno-smeđe boje, i drugi pasmine hrvatski ovčar, srednje veličine i bijele boje, kada se kretala planinarskom stazom od mjesta [adresa] prema [adresa], vodeći na povodcu svoga psa,

- da je do napada pasa došlo kada je tužiteljica, želeći spriječiti sukob između svoga psa i psa pasmine hrvatski ovčar, pokušala podići svoga psa, pri čemu je pala i nakon čega su slijedili ugrizi u području desnog kuka i desne potkoljenice te lijevog koljena,

- da je predmetni događaj prijavila istog dana Policijskoj postaji Ogulin, o čemu je sačinjena službena bilješka iz koje proizlazi da je navela kako sumnja da se radi o psima UR, ovdje tuženika,

- da joj je hitna medicinska pomoć pružena na Hitnom bolničkom prijemu Opće bolnice i bolnice branitelja Domovinskog rata u [adresa],

- da je po uputi Zavoda za javno zdravstvo Karlovačke županije Veterinarska stanica Josipdolvet d.o.o. obavila nadzor nad psima kod tuženika, a radi otklanjanja sumnje na bjesnoću pasa s obzirom da isti nisu bili cijepljeni,

- da iz potvrde Josipdolvet d.o.o. za veterinarske usluge, čiji je veterinar vršio nadzor nad psima, proizlazi da tuženik ima četiri psa: kavkaski ovčar, dva hrvatska ovčara i štene hrvatskog ovčara,

- da iz zahtjeva Zavoda za javno zdravstvo Karlovačke županije, koji je upućen Veterinarskoj stanici Josipdolvet d.o.o. od 4. siječnja 2024., proizlazi da je nadzor zatražen nad psima pasmine kavkaski ovčar i hrvatski ovčar, pri čemu se opisuje boja istih kao crno-smeđa i bež bijela,

- da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio da bi njegovi psi napali tužiteljicu iz razloga što od njegovog imanja na kojima drži pse pa do mjesta štetnog događaja ima više od 6 km te da su njegovi psi bili na njegovom imanju, a za što je predložio saslušanje svjedoka,

- da je naknadno tuženik na raspravi 26. kolovoza 2024. priložio potvrde Ministarstva poljoprivrede o uginuću životinje, a čiji ispis je napravljen 8. siječnja 2024., iz kojih proizlazi da je tuženik prijavio uginuće pasa i to psa pasmine hrvatski ovčar, ime životinje M, a koji pas da je uginuo 18. listopada 2023., i psa pasmine kavkaski ovčar, ime životinje U, koja da je uginula 13. rujna 2023.,

- da iz knjižice vlasništva pasa proizlazi kako je pas pasmine kavkaski ovčar imena U bio sivo-crni, dok je pas pasmine hrvatski ovčar pod imenom M bio crni,

- da iz podneska Veterinarske stanice Josipdolvet d.o.o. proizlazi da je vlasnik psa dužan o uginuću psa podnijeti prijavu nadležnoj veterinarskoj službi, te da sve eventualne okolnosti o uginuću ili nestanku psa se unose na temelju onoga što izjavi vlasnik, a koja izjava se ne provjerava,

- da prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka prim. dr. sc. Želimira Korača, dr. med. spec. kirurga i traumatologa, proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede u vidu ogrebotine lijeve šake, tri ugrizne rane na desnom kuku veličine do 0,5 cm, ogrebotine lijevog kuka, dvije ugrizne rane na desnoj potkoljenici veličine do 0,5 cm i ugrizne rane lijevog koljena dužine od 3 cm,

- da je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta tri dana i slabog intenziteta 10 dana te odlazila na previjanje rana i pregled liječniku,

- da je trpjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku neposrednog kontakta s psima koji je bio kratkotrajan te sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana za vrijeme početne bolničke obrade, sekundarni strah srednjeg intenziteta 2 dana, dok se na kontroli nije utvrdilo da rane uredno cijele i slabog intenziteta uključujući i nelagodu pri sjećanju na događaj u trajanju od 2 mjeseca,

- da je kod tužiteljice zaostalo naruženje zbog zaostalih ožiljaka u malom stupnju, koji su povremeno dostupni pogledu trećih osoba,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno 7 dana i sat dnevno 7 dana,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je on u vrijeme štetnog događaja imao samo psa R, lovačkog psa i psa pod imenom O (kavkaski ovčar) te šest štenaca hrvatskog ovčara,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka OR i NR, koji su nesrodni s tužiteljicom i koji tužiteljicu nisu poznavali prije štetnog događaja, proizlazi kako su neposredno svjedočili štetnom događaju te su i potvrdili iskaz tužiteljice o načinu na koji se štetni događaj dogodio,

- da iz iskaza svjedoka koje je predložio tuženik i to LR, ĆR i ZR, a koji su na dan štetnog događaja bili kod tuženika, proizlazi da je tuženik imao psa kavkaskog ovčara sivo-bijele boje i kuju sa štencima, te da drugih pasa nije bilo, a psi su cijelo vrijeme bili u dvorištu, odnosno na imanju tuženika,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi kako saznanje o vlasniku pasa koji su ju izgrizli temelji na činjenici da je te pse viđala na imanju tuženika jer je imanje tatine sestrične na koje dolazi od imanja tuženika udaljeno oko 100 m i jer su psi tuženika jedini bili pušteni te ne zna da bi na tom području netko drugi imao takve pse.

6.3. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud poklanja vjeru tužiteljici i njezinim svjedocima, o načinu na koji je došlo do štetnog događaja i o tvrdnji da su tužiteljicu ugrizli psi upravo vlasništvo tuženika, obzirom da se njegov iskaz o tome koje je pse imao u trenutku štetnog događaja razlikuje od potvrde nadzora Josipdolvet d.o.o., ali i od iskaza njegovih svjedoka. Zbog toga prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik odgovoran za štetu koja je učinjena tužiteljici od strane pasa koji su njegovo vlasništvo te da postoji njegova odgovornost.

6.4. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka prvostupanjski sud utvrđuje da je prilikom štetnog događaja došlo do povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje iz članka 19. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) u svezi s člankom 1048. istog Zakona te je temeljem članka 1100. navedenog Zakona tužiteljici dosuđena neimovinska šteta u iznosu od 1.300,00 eura i to po kriteriju fizičkih bolova 400,00 eura, po kriteriju straha 400,00 eura i po kriteriju duševnih bolova zbog naruženosti 500,00 eura, obzirom da se radi o tužiteljici koja je mlada ženska osoba (2002. godište). Dosuđena joj je i naknada nenovčane imovinske štete u visini od 105,00 eura za 21 sat tuđe pomoći i njege po cijeni od 5,00 eura po satu primjenom članka 1095. ZOO-a i 223. ZPP-a.

6.5. Na dosuđeni iznos dosuđena je i zakonska zatezna kamata od dana podnošenja tužbe 6. svibnja 2024. do isplate sukladno članku 1103. ZOO-a po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a.

6.6. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.), uvećano za iznos medicinskog vještačenja.

7. U svojoj žalbi tuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a time i pravilnu primjenu materijalnog prava. Tuženik osporava da bi on bio vlasnik navedenih pasa jer da to ne proizlazi nedvojbeno iz dokaza koji su provedeni u postupku te da njegovi psi nisu mogli sudjelovati u štetnom događaju jer nisu mogli otići sa ograđenog imanja i jer je udaljenost od njegovog imanja do mjesta štetnog događaja 6 km. Tuženik u svojoj žalbi izvlači iz konteksta pojedine dijelove što iskaza tužiteljice, što onog što je napisano u potvrdi PP Ogulin, odnosno ispravi Zavoda za javno zdravstvo Karlovačke županije, kao i iskaza svjedoka koje je predložila tužiteljica te same tužiteljice ukazujući na taj način na nedosljednosti u iskazima i navedenim ispravama, zbog čega da im prvostupanjski sud nije mogao pokloniti vjeru.

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo. I ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužiteljica dokazala nastanak štetnog događaja na način kako ga je opisala i to kako prilikom prijave Policijskoj postaji Ogulin, tako i u izjavi koju je dala prilikom hitnog bolničkog pregleda, a i u svojem iskazu. Njezin iskaz su potvrdili svjedoci koji tužiteljicu do tada nisu poznavali, pa ne postoji razlog da se sumnja u njihovu istinitost, a određene nedosljednosti u iskazima navedenih svjedoka nisu bitne za utvrđivanje odlučnih činjenica.

7.2. Nadalje, tuženik tijekom postupka nije tvrdio da bi bilo tko u okolini imao pse pasmine hrvatski ovčar i kavkaski ovčar, a činjenica je da je i prema njegovoj vlastitoj izjavi i prema knjižicama o vlasništvu pasa koje je priložio u vrijeme štetnog događaja imao pse kavkaskog ovčara i hrvatskog ovčara. Tuženik je priložio potvrde o uginuću pasa kavkaskog ovčara i hrvatskog ovčara, koje potvrde su mu izdane na njegov zahtjev 8. siječnja 2024., a iz čijeg sadržaja proizlazi kada su uginuli psi pasmine kavkaski ovčar U i hrvatski ovčar M, pri čemu se ne zna, odnosno tuženik nije ponudio dokaz kada je stvarno prijavio uginuće ovih pasa, odnosno je li to bilo dana kada mu je izdana potvrda ili ranije. Veterinar Veterinarske stanice Josipdolvet d.o.o. obavio je nadzor nad psima pasmine kavkaski ovčar i hrvatski ovčar. Navedena udaljenost od imanja tuženika do mjesta štetnog događaja je nebitna kada se radi o životinjama, a pored toga tužiteljica je navela da je ta udaljenost točna kada se ide cestom, ali je kraća kroz šumu, a što tuženik nije osporio. Iako se prvostupanjski sud ne bavi tim dijelom iskaza tužiteljice, iz istog proizlazi, a što nije osporio niti tuženik, da je nakon štetnog događaja njegova supruga kontaktirala tužiteljicu, iako se osobno nije poznavala s tužiteljicom, vezano uz navedeni događaj kako bi se iz humanih razloga raspitala za njezino stanje, a što po ocjeni ovog suda uz činjenicu da tuženik osporava da bi njegovi psi tužiteljici nanijeli štetu, ne zvuči vjerodostojno.

7.3. Dakle, i po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su štetu tužiteljici u vidu nanošenja fizičkih ozljeda nanijeli psi u vlasništvu tuženika pa je isti odgovoran za nastalu štetu. Visina štete je također pravilno utvrđena sukladno utvrđenjima iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka i uz pravilnu primjenu članka 1100. ZOO-a.

8. Tuženik osporava pobijanu odluku u cijelosti, dakle i dio odluke kojim je odlučeno o naknadi parničnog troška. Međutim, u svojoj žalbi konkretno ne navodi niti jedan razlog zbog kojeg osporava i taj dio odluke. Prema članku 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti, između ostalog, i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Zbog toga ovaj sud nije ispitao pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na troškove postupka.

9. Zbog navedenih razloga žalba tuženika odbijena je, te je pobijana presuda potvrđena primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 3. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković