Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-315/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marina kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s boravištem u [adresa], zastupanog po punomoćnici Marti Barić Pavić, odvjetnici u Zadru, Zlatarska 4/I, protiv tuženika Sunčani dom d.o.o., Zadar, Zrinsko Frankopanska 18b, OIB: 63043695401, zastupani po punomoćniku Zlatku Jurlini, odvjetniku u Zadru, Obala kneza Branimira 16, radi isplate, a odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-3356/2019 od 4. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-3356/2019 od 4. ožujka 2025..

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Sunčani dom d.o.o. [adresa], OIB: 63043695401 na ime naknade imovinske štete isplatiti tuženiku PB iz [adresa], iznos od 10.385,56 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na taj iznos počev od dana 18. travnja 2019. kao dana zaključenja kupoprodajnog ugovora do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i naknadi tužitelju troškove ovog postupka, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovoga postupka u iznosu od 1.687,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate po koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu preko dosuđenog odbija kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga. Predlaže presudu preinačiti na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se ukine prvostupanjska presuda i vrati na ponovni postupak. U žalbi sadržajno posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP).

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi svim navodima žalbe, predlaže istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se neosnovano sadržajno poziva tužitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete u iznosu od 10.385,56 eura, koju mu je tuženik, kao posrednik u prodaji nekretnine, uzrokovao jer nije postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika prilikom prodaje nekretnine tužitelja.

7. U prvostupanjskom postupku u bitnome je utvrđeno kako nije sporno da su stranke zaključile Ugovor o isključivom zastupanju pri prodaju nekretnine od 29. kolovoza 2018. gdje je naznačeno kako se predmetna nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prodaje po cijeni od 60.000,00 eura, a najniža cijena po kojoj bi mogla biti prodana da je 55.000,00 eura, s time da je nalogodavac (tužitelj) 4. ožujka 2019. promijenio cijenu na 50.000,00 eura. Također nije sporno da je tužitelj, kao prodavatelj, zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnine sa [obrt], vl. RB za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 50.000,00 eura, s time da je u Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 17. travnja 2019. naveden iznos od 35.000,00 eura zbog pristojbi. Iz izjava o razgledavanju nekretnine prvostupanjski sud je utvrdio kako je u razdoblju od 5. prosinca 2018. do 14. veljače 2019. nekretninu tužitelja razgledalo 9 osoba. Saslušanjem svjedoka EB, te ĆB utvrdio je kako je EB vezano za kupnju predmetne nekretnine više puta kontaktirala djelatnicu tuženika ĆB, te nesporno nekretninu nije razgledala, s time da svjedokinja ĆB tvrdi kako EB nikada nije dala konkretnu ponudu, kao i da se sva komunikacija odvijala telefonskim putem. Svjedokinja EB navela je kako joj tuženik nije omogućio razgledanje nekretnine, ali je ona bila spremna dati kaparu i kupiti nekretninu na neviđeno ako se cijena snizi za 2.000,00 eura, s time da je navela i kako je bila spremna platiti 60.000,00 eura, pa čak i 65.000,00 eura. Tužitelj tvrdi kako mu tuženik nikada nije prezentirao kako je EB bila spremna platiti više od 60.000,00 eura za njegovu nekretninu koju je on pristao prodati za 50.000,00 eura, a što je učinio samo zbog lažnih informacija koje su mu dane. Zakonski zastupnik tuženika u svom iskazu istaknuo je kako je za nekretninu tužitelja bilo upita, što je vidljivo i iz podataka o razgledavanju nekretnine, ali svi su iskazali nezadovoljstvo sa stanjem nekretnine kada bi je vidjeli u odnosu na zatraženu cijenu, te je posljedično došlo smanjenja cijene nekretnine na 50.000,00 eura za koji iznos je i prodana, a sniženje cijene je uvijek konačno odluka prodavatelja. Nije bilo sporno tijekom postupka da posrednik – tuženik za svoje usluge zaračunava 3% od kupoprodajne cijene.

8. Na temelju naprijed navedenih činjenica prvostupanjski sud pravilno je odbio tužbeni zahtjev zaključujući kako je tuženik kao posrednik pri sklapanju predmetnog pravnog posla postupao s potrebnom povećanom pažnjom (pažnjom dobrog stručnjaka) pri tome se pozivajući na odredbe članka 840. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO).

9. Neosnovano žalbom tužitelj preocjenjuje provedene dokaze, a što je zadaća suda u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a, te pokušava prikazati kako je tuženik ignorirao potencijalnog kupca EB što smatra propustom tuženika na čemu temelji svoj zahtjev.

9.1. Ukazuje i da sud nije posebno cijenio iskaz svjedokinje O. Međutim, prvostupanjski sud nije ga niti mogao cijeniti jer takva svjedokinja tijekom postupka nije niti saslušana.

9.2. Istina je kako u obrazloženju svoje odluke sud prvog stupnja nije dao razloge zašto nije proveo dokaz predložen od strane tužitelja građevinskim vještačenjem, međutim navedenim nije došlo do povrede članka 354. stavak 1. točka 6. ZPP-a, jer je iz stanja spisa jasno utvrđeno kako je prvostupanjski sud na ročištu održanom 17. siječnja 2025. odlučio o predloženom dokazu smatrajući ga nepotrebnim, a sve to nakon provedenog cjelokupnog dokaznog postupka.

10. Naime, prema odredbi članka 10. stavak 1. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina).

11. Nadalje, članak 840. ZOO-a propisuje kako je posrednik dužan tražiti s pažnjom dobrog gospodarstvenika priliku za sklapanje određenog ugovora i upoznati s njome nalogodavca, dužan je posredovati u pregovorima i nastojati da dođe do sklapanja ugovora, ako se na to posebno obvezao, s time da on ne odgovara ako i pored potrebne brižljivosti ne uspije u svom nastojanju. U članku 841, ZOO-a propisana je obveza posrednika obavijestiti nalogodavca o svim okolnostima značajnim za namjeravani posao koje su mu poznate ili su mu morale biti poznate, pri tome prema članku 842. stavak 1. ZOO-a posrednik odgovara za štetu koju bi pretrpjela jedna ili druga strana između kojih je posredovao, a koja bi se dogodila zbog toga što je posredovao za poslovno nesposobnu osobu za čiju je nesposobnost znao ili mogao znati, ili za osobu za koju je znao ili morao znati da neće moći ispuniti obveze iz toga ugovora, i uopće za svaku štetu nastalu njegovom krivnjom.

12. Neosnovano tužitelj žalbenim navodima ukazuje kako je tuženik zanemario poštenje u pravnom prometu, kao i da se nije vodio trgovačkom logikom i poštenjem, odnosno da je postupao protivno naprijed citiranim odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Naime, upravo je logično da je tuženik, kao posrednik u prodaji, pokušao prodati nekretninu povjerenu mu na prodaju po što boljim uvjetima i višoj cijeni obzirom da je člankom VI. Ugovora o isključivom zastupanju pri prodaji nekretnine ugovorena naknada tuženiku za obavljeni posao u iznosu od 3% od kupoprodajne cijene. Time uistinu nije životno niti logično da bi tuženik nastojao prodati nekretninu za manju cijenu i to za 15.000,00 eura od početne cijene jer je time i njegov dio koji će ostvariti kao naknadu manji. Za navedeno tužitelj nije pružio nikakav opravdan razlog ili pokušao objasniti eventualno štetno postupanje tuženika u odnosu na njega i prodaju njegove nekretnine pod nepovoljnijim uvjetima.

14. Također ne može biti propust tuženika, kako to žalbom ističe tužitelj, da nije dao ponudu potencijalnom kupcu EB, kada je nekretnina već oglašena na prodaju na tržištu i to pod poznatim uvjetima, te je upravo time ponuđena svim potencijalnim kupcima, pa i EB. Upravo je na kupcu dati ponudu za nekretninu koju želi kupiti, ako nikako drugačije elektronskom poštom, sms-om, usmeno što nije utvrđeno da je učinila EB. Samim time izjava svjedoka EB kako je htjela kupiti nekretninu na neviđeno i kako je bila u kontaktu sa djelatnicima tuženika duže vremena i nije joj omogućeno pristupiti razgledanju nekretnine, kada su to učinili svi ostali potencijalni kupci, o čemu u sudskom spisu postoji i dokaz, nije logična, a također ne proizlazi iz provedenih dokaza osim iz iskaza navedene svjedokinje koji iskaz je prvostupanjski sud pravilno cijenio kao nevjerodostojan.

15. Dakle, iz svega naprijed iznijetog ovaj sud smatra kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete tužitelju jer posrednik ne odgovara za uspjeh obavljenog posla, te da je tuženik postupio s pažnjom koja se od njega kao posrednika u prodaji nekretnina zahtijeva, pa je time i pravilno primijenjeno materijalno pravo.

16. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu.

17. Odluka o troškovima postupka prvostupanjskog suda pravilno je donijeta temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, obrazložena je i sačinjena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dok tužitelj odluku o troškovima postupka pobija isključivo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari.

U Vukovaru, 3. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin