REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3243/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice IA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-174/2024-2 od 19. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj P-4341/2019-23 od 24. studenoga 2023., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbija se kao neosnovan.
II. Zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanje za koje smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP).
2. U odgovoru na prijedlog tuženica je predložila ovome sudu da ga odbije i tužitelja obveže da mu nadoknadi trošak toga podneska.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan.
4.1. Tužitelj je u reviziji postavio pitanje koje glasi: „U slučaju kada se radi o ugovoru o zajmu u kojem je previđeno plaćanje u obrocima (ratama) te je ugovoren rok u kojem ukupno dugovanje dospijeva na naplatu, da li se plaćanje jednog dijela dugovanja smatra priznanjem preostalog duga, odnosno svih rata koje nisu plaćene po njihovom dospijeću, slijedom čega dolazi do prekida tijeka zastare sukladno odredbama članka 240. Zakona o obveznim odnosima (nadalje u tekstu: ZOO)?“.
4.2. Ovo pitanje nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP jer nije važno za odluku u sporu. Njime tužitelj problematizira zaključak nižestupanjskih sudova o tome da je predmetna tužiteljeva tražbina zastarjela, uz ukazivanje na to da je otplatom dijela duga došlo do prekida zastare na temelju zakonske odredbe na koju se u pitanju poziva. Pritom tužitelj tvrdi da je do prekida zastare došlo dužnikovom uplatom (uplatom prednika tuženice) od 12. rujna 2014., pa bi računanjem zastarnoga roka od toga dana kao dana kada je zastara prekinuta proizašlo da tražbina iz tužbenoga zahtjeva nije zastarjela. Tužitelj, međutim, previđa da je prvostupanjski sud obrazložio kako tužitelj nije dokazao tvrdnju da mu je prednik tuženice nešto platio 12. rujna 2014. pa da bi time prekinuo zastaru.
4.3. Zato je neosnovano tužiteljevo pozivanje kod obrazlaganja važnosti naznačenoga pitanja na sudsku odluku u kojoj je izraženo pravno shvaćanje prema kojemu se otplatom dijela duga prekida zastara.
5. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
6. Tuženici nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka II. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP). To stoga što sadržaj toga podneska, u kojemu tuženica samo reproducira sadržaj nižestupanjskih presuda, nije bio odlučan za zaključak o neosnovanosti tužiteljeva prijedloga za dopuštenje revizije.
Zagreb, 3. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
