Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-546/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, zastupanog po punomoćnici Željki Velić-Dvoršćak, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Željka Velić-Dvoršćak & Silvije Skerlev i partneri j.t.d. Zagreb, Amruševa 8/I, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 6, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1297/24-5 od 3. ožujka 2025., 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 1297/24-5 od 3. ožujka 2025. i sudi:

1. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 5681/2020 od 26. studenog 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženici Republici Hrvatskoj, platiti tužitelju HEP Elektri d.o.o., iznos od 505,33 eur sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 2,61 eur od 21.12.2019.g.

- na iznos od 0,001 eur od 30.01.2020.g.,

- na iznos od 2,61 eur od 23.01.2020.g.,

- na iznos od 2,61 eur od 21.02.2020.g.,

- na iznos od 2,61 eur od 21.03.2020.g.,

- na iznos od 2,61 eur od 21.04.2020.g,

- na iznos od 2,61 eur od 21.05.2020.g.,

- na iznos od 2,61 eur od 23.06.2020.g.,

- na iznos od 484,45 eura od 25.07.2020.g.,

- na iznos od 2,61 eur od 23.07.2020.g., sve do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dan.

2. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 5681/2020 od 26. studenog 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 19,36 eur sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 2,61 eur od 21.05.2019.,

- na iznos od 2,61 eur od 21.06.2019.,

- na iznos od 1,09 eur od 27.07.2019.,

- na iznos od 2,61 eur od 25.07.2019.,

- na iznos od 2,61 eur od 21.08.2019.,

- na iznos od 2,61 eur od 21.09.2019.,

- na iznos od 2,61 eur od 21.10.2019.,

- na iznos od 2,61 eur od 21.11.2019., sve do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim je tuženici naloženo tužitelju platiti trošak ovršnog postupka u iznosu od 113,78 eur te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

3. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 353,03 eur, u roku od osam dana.

4. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 26,54 eur, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja ukinuto je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u cijelosti pod brojem Ovrv-5681/20 od 26. studenog 2020. (st. I. izreke) te je odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži da se tuženici naloži platiti tužitelju iznos od 3.807,41 kn/505,33 eur sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospjelosti do isplate (st. II. izreke). Također, naloženo je tužitelju na ime parničnog troška tuženici platiti iznos od 525,00 eur, u roku od 15 dana (st. III. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Predmet ovog postupka je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 3.953,29 kn/524,69 eur sa zateznim kamatama koji tužitelj potražuje od tuženice na ime isporučene, a neplaćene električne energije, za mjerno mjesto broj 0167931810, na adresi [adresa].

5. S obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu manjem od 1.320,00 eur, u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP-a). Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

6. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužitelj. Ovo stoga što su u obrazloženju navedeni proturječni razlozi o odlučnim činjenicama.

7. Naime, sud prvog stupnja pobijanom je presudom ukinuo u cijelosti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Draškić poslovni broj Ovrv- 5681/2020 od 26. studenog 2020. i odbio tužbeni zahtjev. U obrazloženju je pritom naveo da je iz dopisa dostavljenih tužitelju od strane tuženika vidljivo da je stan u [adresa] (na koji se odnosi predmetna tražbina) u vlasništvu Republike Hrvatske te je isti dan na upravljanje Ministarstvu obrane. Međutim, sud nakon toga navodi kako je osnovan prigovor tuženice o promašenoj pasivnoj legitimaciji jer tužitelj nije dokazao da bi tuženica bila vlasnica predmetnog stana, budući da sudu nije dostavio niti jedan dokaz o vlasništvu tuženice, a niti je dostavljen ugovor o opskrbi električnom energijom između stranaka iz kojeg bi se vidjelo da je tuženica krajnji korisnik slijedom čega bi bila dužna plaćati električnu energiju. Stoga je sud sukladno čl 7., 8., 219. i 221.a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev.

8. Ovdje prvenstveno valja reći da je sud prvog stupnja pogrešno postupio kada je u st. I. izreke pobijane presude ukinuo u cijelosti predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Naime, sud je rješenjem od 4. ožujka 2021. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (list 12 spisa). Stoga, sud je nakon provedenog postupka, sukladno odredbi 451. st. 3. ZPP-a, samo trebao odlučiti da li se platni nalog iz tog rješenja o ovrsi u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se isti ukida te tužbeni zahtjev odbija, a nije bilo osnove da se rješenje o ovrsi (ponovno) ukida i to u cijelosti. Stoga je u tom smislu valjalo temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a, preinačiti st. I. izreke pobijane presude i odlučiti kao u toč. 1. izreke ove drugostupanjske presude.

9. Nadalje, sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presudi najprije navodi kako je izvršio uvid u dopise tuženice od 21. ožujka 2019. i 15. rujna 2020. iz kojih proizlazi da je tuženica vlasnica predmetnog stana na koji se odnosi sporno potraživanje. Nakon toga, sud prvog stupnja navodi kako tužitelj nije dokazao da je tuženica vlasnica tog stana jer nije dostavio niti jedan dokaz na tu okolnost. Uslijed navedene proturječnosti sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

9.1. Međutim, navedenu je povredu otklonio ovaj drugostupanjski sud u skladu s ovlasti predviđenom odredbom čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a.

10. Iz navedenih dopisa (listovi 22 i 23 spisa), koje je sud prvog stupnja cijenio u pobijanoj presudi doista proizlazi da je tuženica vlasnica predmetnog stana. Ovo stoga što je tuženica u dopisu od 21. ožujka 2019. izričito navela da se radi o stanu u vlasništvu Republike Hrvatske, dok je dopisom od 15. rujna 2020. tuženica vratila tužitelju uplatnice po predmetnim računima uz navode da je nekretnina na koju se odnosi to potraživanje predana na upravljanje Ministarstvu hrvatskih branitelja te da se za svoja potraživanja obrate tom Ministarstvu. Navode iz toga dopisa tuženica tijekom postupka nije izričito osporila već je samo navela da je kao dokaz vlasništva predmetnog stana potrebno dostaviti zemljišnoknjižni izvadak ili drugu odgovarajuću ispravu. S obzirom na gore navedeno, takvi navodi tuženice ne mogu se uzeti kao osnovani. Naime, iako se vlasništvo nekretnine u pravilu dokazuje izvatkom iz zemljišne knjige, to ne znači da se takva okolnost ne može dokazati i drugim dokazima. U konkretnom slučaju, prema ocjeni ovog suda, pravo vlasništva stana na koje se odnosi predmetno potraživanje, odnosno pasivna legitimacija tuženice nesporno proizlazi iz gore navedenih dopisa tuženice, kako je to prvotno i utvrdio sud prvog stupnja, te za dokazivanje tih okolnosti u konkretnom slučaju nije bilo potrebno dostavljati druge isprave, kako to pogrešno smatra tuženica.

11. Ovdje ujedno na žalbene navode kojima tužitelj ukazuje da je sud prvog stupnja trebao po službenoj dužnosti od trgovačkog društva HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. pribaviti ugovor o opskrbi električnom energijom s tuženikom, budući da to društvo raspolaže tim ugovorom, a isti nije dostavio tužitelju unatoč tužiteljevom višekratnom traženju valja reći sljedeće. Takav prijedlog (čl. 234. st. 1. ZPP-a) tužitelj je trebao podnijeti već u odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu (čl. 461.a st. 6. i 9. ZPP-a). S obzirom na to da je tužitelj takav prijedlog podnio tek na ročištu za glavnu raspravu u ponovljenom postupku (list 50 i 51 spisa), to sud prvog stupnja nije bio u obvezi poduzimati takvu radnju.

12. Nadalje, odredbom čl. 84. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 52/25) propisano je da kada dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga. Stoga, budući da iz gore navedenog proizlazi da je upravo tuženica suvlasnica predmetnog posebnog dijela nekretnine, a ista nije dokazala da bi obveznik navedenih naknada bila neka druga osoba, proizlazi da je upravo tuženica dužna podmiriti predmetni dug slijedom čega je valjalo temeljem čl. 373.a st. 3. ZPP-a u vezi čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a, preinačiti prvostupanjsku presudu te održati platni nalog na snazi za gore navedeni iznos.

13. S obzirom na to da je tužitelj podneskom od 31. ožujka 2021. djelomično povukao tužbeni zahtjev, za iznos od 145,88 kn/19,36 eur, kojem povlačenju se tuženik nije protivio, to je sukladno odredi čl. 451. st. 3. ZPP-a za taj dio tužbenog zahtjeva valjalo platni nalog ukinuti.

14. Kako je izmijenjena odluka o glavnom zahtjevu, valjalo je izmijeniti i odluku o trošku.

15. Prvenstveno valja reći kako se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Stoga je ovom presudom valjalo ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koji se odnosi na trošak ovršnog postupka te potom o tom trošku odlučiti zajedno s ostalim troškovima u ovom postupku.

16. Nadalje, valja reći da, iako je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev, ovaj sud smatra da je tuženica dužna nadoknaditi sve troškove koje je tužitelj imao budući da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (3,69%), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

16.1. Tužitelju sukladno Tbr. 7. toč. 1. u vezi Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa) pripada pravo na trošak sastavljanja tužbe (ranije prijedlog za ovrhu) u zatraženom iznosu od 82,95 eur, sukladno Tbr. 8.1. u vezi Tbr. 46. Tarife tužitelju za sastavljanje podnesaka od 31. ožujka 2021. i 23. kolovoza 2021. pripada pravo na trošak u zatraženom iznosu od po 82,95 eur, dok mu sukladno Tbr. 9.1. u vezi Tbr. 46. Tarife za pristup na ročište 27. listopada 2022. pripada pravo na trošak u zatraženom iznosu od 82,95 eur. Tužitelju pripada pravo i na javnobilježnički trošak u vezi zaprimanja prijedloga za ovrhu i izdavanja rješenja o ovrsi u iznosu od 21,23 eur, sukladno čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj 8/11, 112/12 i 114/12). Tužitelju ne pripada pravo na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eur budući da prema stanju spisa ne proizlazi da bi ista bila plaćena.

U Velikoj Gorici 3. rujna 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak