Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-809/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AJ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Orjana Makovac Zubalj, odvjetnica iz Buja, protiv tuženika IJ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Janja Tremski, odvjetnica iz Buja, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama - Buie poslovni broj P-972/2023-25 od 10. travnja 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama - Buie poslovni broj P-972/2023-25 od 10. travnja 2025. u točkama I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Nalaže se tuženiku da preda tužiteljici u samostalan i neposredan posjed nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica], kuća od 42 m2 i dvorište od 45 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodnu od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka isplatom iznosa 1.111,85 eura (tisućustojedanaest eura i osamdesetpet centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.»

2. Protiv točaka I., II. i IV. izreke presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi predaje u posjed predmetnog stana kojeg tuženik suposjeduje zajedno sa tužiteljicom.

6.1. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio:

- da se tužiteljica i tuženik poznaju preko deset godina;

- da je tužiteljica u trenutku upoznavanja, kao i danas, živjela u kući u [adresa] koju je stekla kao zaštićeni najmoprimac na temelju ugovora o najmu sklopljenog s Gradom Umagom, a da je tuženik tada živio kao podstanar u Čepljanima;

- da su se upoznali u kafiću kod A u [adresa] i da je tužiteljica prišla tuženiku nakon što je vidjela da je s društvom poprilično popio, a da je već bilo 23:00 te mu tada ponudila da prespava kod nje;

- da je tuženik prihvatio njezinu ponudu te prespavao u njezinoj kući u [adresa];

- da mu je tužiteljica iduće jutro ponudila da ostane još koji dan prespavati što je on prihvatio i da se nakon toga on nije iselio već i danas živi u predmetnoj kući tužiteljice zajedno s njom;

- da tuženik ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne kuće od 23. travnja 2014.;

- da su tužiteljica i tuženik nakon osam dana stupili u intimne odnose koje su nastavili održavati sve do unatrag pet godina kada su se njihovi odnosi pogoršali;

- da su se njihovi odnosi pogoršali u vrijeme kada je tuženikov sin I nekoliko tjedana boravio u kući tužiteljice i otkada je tužiteljica optužila tuženika i njegova sina za krađu stvari iz kuće;

- da je tužiteljica nakon pogoršanja njihovih odnosa, unazad pet godina, u više navrata usmeno, preko svoje punomoćnice te prijavom policiji, tražila od tuženika da iseli iz predmetne kuće u kojoj i danas živi;

- da je tužiteljica cijelo vrijeme prvih pet godina (povremeno i danas unatoč poremećenim odnosima), kuhala tuženiku i prala mu odjeću te podmirivala režijske troškove za kuću, a da je tuženik davao tužiteljici novac za kupnju potrepština za kuću;

- da je tuženik imao ključ od kuće prvih pet godina boravka u kući, a da ključ više nema otkada je tužiteljica promijenila bravu, a što se dogodilo u vrijeme pandemije koronavirusa, unazad pet godina, kada je tuženik otišao u posjet sestri u Vukovar.

6.2. Na temelju tih činjenica prvostupanjski sud je primjenom članka 166. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst; dalje: ZV) utvrdio da je tužiteljica dokazala pravni temelj i istinit način stjecanja stvari i da se smatra predmnjevanim vlasnikom predmetnog stana te je stoga osnovan njezin zahtjev prema tuženiku za iseljenje iz stana i predaju stana tužiteljici u posjed. Slijedom toga je prvostupanjski sud pobijanom presudom usvojio tužiteljičin tužbeni zahtjev i tuženiku naložio da tužiteljici plati iznos od 1.111,85 eura na ime naknade parničnog troška.

6.3. Tuženik se žali navodeći u žalbi ono što je navodio i tijekom postupka, a to je da smatra da tužiteljica nema aktivnu legitimaciju za podnošenje ove tužbe jer je zaštićeni najmoprimac, a vlasnik stana je Grad Umag. Nadalje, navodi da tužiteljica nije izgubila posjed stana niti joj ga je tuženik oduzeo, tužiteljica je promijenila bravu i nije dala ključ tuženiku, ali ga je povremeno puštala u kuću odnosno otvarala mu vrata kada bi dolazio s posla ili se kasno vraćao kući. Navodi da se je od veljače 2024. teško razbolio i stalno mora biti na kisiku što je potvrdila i tužiteljica. Ograničene su mu mogućnosti kretanja izvan kuće i u ovom trenutku fizički nije u mogućnosti izaći iz kuće.

6.4. Tužiteljica je u ovom postupku dokazala pravni temelj (Ugovor o najmu stana sa Gradom Umagom kao vlasnikom stana) i istinit način stjecanja stana, a tuženik nije dokazao nikakav pravni temelj koji bi ga ovlašćivao da suposjeduje predmetni stan zajedno sa tužiteljicom. Tuženik u stanu može boraviti jedino uz odobrenje tužiteljice, a to odobrenje je konačno izostalo i ona mu više ne dozvoljava da stanuje s njom u stanu slijedom čega je ovlaštena tražiti njegovo iseljenje iz stana.

6.5. Žalbeni navodi o tome da nije nesumnjivo utvrđeno da li odnos stranaka predstavlja izvanbračnu zajednicu nisu osnovani jer sve i ako bi se radilo o izvanbračnoj zajednici, to ne bi bio pravni temelj koji bi tuženika ovlašćivao da suposjeduje predmetni stan.

6.6. Zbog tih razloga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužiteljičin tužbeni zahtjev te je stoga tužiteljičina žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđena je prvostupanjska presuda.

6.7. Nepobijani dio prvostupanjske presude pod točkom III. izreke ostaje neizmijenjen.

Koprivnica, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić