Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž Ovr-368/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687 zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Građansko-upravni odjel protiv ovršenika NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr- 1612/2024-2 od 24. siječnja 2025., dana 3. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba ovršenika odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-1612/2024-2 od 24. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijano rješenje, koje je izdano sukladno odredbi čl. 41. st. 4. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024– dalje u tekstu: OZ), prvostupanjski sud je, sukladno prijedlogu ovrhovoditelja od 18. listopada 2024., koji je sastavni dio pobijanog rješenja, donio na temelju presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj KO-4348/2003 od 10. prosinca 2003., pravomoćne 23. veljače 2004., a ovršne 10. ožujka 2004., radi naplate tražbine ovrhovoditelja s osnova oduzete imovinske koristi stečene kaznenim djelom u iznosu od 2.902,91 EUR-a (21.871,95 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama od 11. ožujka 2004. do isplate, kao i troškova ovog ovršnog postupka u iznosu od 200,00 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate ovrhom na novčanim sredstvima ovršenika.

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija ovršenik bez navođenja zakonskih žalbenih razloga, a na koje ne upućuje niti sadržaj žalbe. Ovršenik žalbom ne osporava tražbinu ovrhovoditelja niti odmjerene troškove, već samo iznosi svoju tešku financijsku i socijalnu situaciju (nezaposlen je, nema nikakvih novčanih primanja, ne prima socijalnu pomoć), zbog koje nema novčanih sredstava za plaćanje duga, te predlaže da ga se oslobodi od plaćanja duga u cijelosti jer mu je ionako ugrožena životna egzistencija.

3. Ovrhovoditeljica je u odgovoru na žalbu navela da su žalbeni navodi irelevantni za predmetno rješenje o ovrsi, te da je ovrha pokrenuta radi naplate tražbine oduzete imovinske koristi stečene kaznenim djelom, koju prema općem načelu kaznenog postupka izraženom u čl. 5. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 143/12, dalje: KZ) nitko ne može zadržati i koja tražbina ne zastarijeva (čl. 84. st. 4. KZ-a), niti se ista može otpisati po čl. 3. st. 4. alineji 4. Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupku za odgodu plaćanja, obročnu otplatu duga te prodaju, otpis ili djelomičan otpis potraživanja, te predložila odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Razlozi zbog kojih ovršenik može pobijati rješenje o ovrsi normirani su odredbom čl. 50. st. 1. toč. 1-11. i st. 4. OZ. Obzirom na sadržaj žalbe ovršenika, žalbeni navodi ovršenika u biti predstavljaju socijalne razloge i kao takvi nisu odlučni za ocjenu zakonitosti i pravilnosti rješenja o ovrsi jer se ne mogu podvesti niti pod jedan od žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1.-11. OZ-a. Stoga je ovaj sud primjenom odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a ispitao pobijano rješenje u pravcu žalbenih razloga na koje pazi po službenoj dužnosti te utvrdio da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. i 5. OZ-a i da ovrha nije određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu ovršnog postupka na koje temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, te je pravilno i primijenjeno materijalno pravo.

6. Kako žalbenim navodima ovršenika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

U Varaždinu, 3. rujna 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović