Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-306/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, Miševečka 15 A, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Mladenu Dragičeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Dragičević i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice IN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje s adresom: [adresa], zastupanih po punomoćniku Cvjetku Lupiju, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv- 1525/2021-23 od 14. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-1525/2021-23 od 14. studenog 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreb, poslovni broj: Ovrv-1361/2020 od 19. listopada 2020., kojim je I. tuženici GN i II. tuženiku HN naloženo isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 1.110,34 EUR/8.365,85 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 53,98 EUR/406,69 kn od 25. listopada 2019.,

- na iznos od 96,71 EUR/728,64 kn od 26. studenog 2019.,

- na iznos od 128,69 EUR/969,60 kn od 21. prosinca 2019.,

- na iznos od 196,55 EUR/1.480,89 kn od 25. siječnja 2020.,

- na iznos od 205,85 EUR/1.551,00 kn od 26. veljače 2020.,

- na iznos od 140,90 EUR/1.061,61 kn od 25. ožujka 2020.,

- na iznos od 134,05 EUR/1.009,99 kn od 24. travnja 2020.,

- na iznos od 92,22 EUR/694,84 kn od 22. svibnja 2020. i

- na iznos od 61,40 EUR/462,59 kn od 26. lipnja 2020., pa do isplate, te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreb, poslovni broj: Ovrv-3106/2019 od 24. travnja 2019., kojim je I. tuženici GN i II. tuženiku HN naloženo isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 1.300,26 EUR/9.796,82 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 207,27 EUR/1.561,64 kn od 26. ožujka 2018.,

- na iznos od 173,95 EUR/1.310,66 kn od 25. travnja 2018.,

- na iznos od 80,74 EUR/608,35 kn od 28. svibnja 2018.,

- na iznos od 54,20 EUR/408,39 kn od 26. lipnja 2018.,

- na iznos od 50,73 EUR/382,25 kn od 25. listopada 2018.,

- na iznos od 107,39 EUR/809,16 kn od 27. studenog 2018.,

- na iznos od 0,91 EUR/6,83 kn od 24. travnja 2019.,

- na iznos od 150,66 EUR/1.135,14 kn od 21. prosinca 2018.,

- na iznos od 213,92 EUR/1.611,79 kn od 23. siječnja 2019. i

- na iznos od 260,48 EUR/1.962,61 kn od 27. veljače 2019., pa do isplate, te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju isplatiti I. tuženici GN i II. tuženiku HN trošak parničnog postupka u iznosu od 1.905,82 EUR/14.359,38 kn, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.“

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu u skladu sa žalbenim navodima, imajući u vidu da ustraje kod tražbine iz rješenja o ovrsi i zahtjeva za naknadom troškova postupka, sve s pripadajućim zateznim kamatama, te potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za stambeni prostor na adresi u [adresa], prema šifri krajnjeg kupca: 31840940015, za razdoblje od veljače do svibnja 2018. te od rujna 2018. do siječnja 2019. u iznosu od 1.300,26 EUR (tada 9.796,82 kn) i za razdoblje od rujna 2019. do svibnja 2020. u iznosu od 1.110,34 EUR (tada 8.365,85 kn).

6. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da su tuženici u svojstvu ovršenika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreb, poslovni broj: Ovrv-3106/2019 od 24. travnja 2019., kojim je određena predložena ovrha i tuženicima je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.300,26 EUR/9.796,82 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate i rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreb, poslovni broj: Ovrv-1361/2020 od 19. listopada 2020., kojim je određena predložena ovrha i tuženicima je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.110,34 EUR/8.365,85 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, podnijeli prigovor kojim su osporili osnov i visinu zahtjeva tužitelja, te glede potraživanja iz rješenja o ovrsi od 24. travnja 2019. istaknuli prigovor zastare.

6.1. Stoga je Općinski građanski sud u Zagrebu, rješenjima poslovni broj: Povrv- 1525/2021-2 od 10. svibnja 2019. i poslovni broj: Povrv-3286/2019-2 od 26. srpnja 2019. stavio izvan snage navedena rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene ovršne radnje, te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Konačno, rješenjem poslovni broj: Povrv-1525/2021- 10 od 23. prosinca 2021. odredio je spajanje navedenih spisa Povrv-1525/2021 i Povrv-3286/2019, radi zajedničkog raspravljanja pod poslovnim brojem: Povrv- 1525/2021.

7. U nastavku postupka tužitelj je isticao da su tuženici u utuženom razdoblju biti prijavljeni kao kupci toplinske energije na predmetnoj adresi: [adresa], te da se u matičnim podacima kupaca vodi stambeni prostor pod šifrom: 31840940015 (na koji se odnose utuženi računi) i poslovni prostor pod šifrom: 2584387. S druge pak strane, tuženici su isticali da na navedenoj adresi ne postoji stambeni prostor, te da s tužiteljem nikada nisu sklopili ugovor o isporuci toplinske energije za stambeni prostor na navedenoj adresi.

8. Prvostupanjski sud je, imajući u vidu navode stranaka i priložene isprave, utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da iz izvatka iz poslovnih knjiga (str. 9 spisa) i računa (str. 60-79 spisa) proizlazi da se potraživanje tužitelja odnosi na obračunatu toplinsku energiju za stambeni prostor na adresi: [adresa], šifru kupca: 31840940015, za razdoblje od rujna 2019. do svibnja 2020.

- da iz izvatka iz poslovnih knjiga (str. 114 spisa) i računa (str. 132-147 spisa) proizlazi da se potraživanje tužitelja odnosi na obračunatu toplinsku energiju za stambeni prostor na adresi: [adresa], šifru kupca: 31840940015, za razdoblje od veljače do svibnja 2018. te od rujna 2018. do siječnja 2019.

- da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava u smislu formalno-pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka, ali isti nema pretpostavljenu dokaznu snagu prema čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP- a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona), jer je riječ o jednostranoj ispravi izdanoj od strane tužitelja, koja sama po sebi, obzirom na osporavanje od strane tuženika, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari

- da su tuženici prema sadašnjem zemljišnoknjižnom stanju u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisani kao vlasnici nekretnine kčbr. [katastarska čestica] kuće br. 16 i dvorišta NN ukupne površine 238 m2, dakle i objekta spojenog na zajedničko mjerilo toplinske energije

- da je spisu priložen samo Ugovor o isporuci toplinske energije broj 5064/93 za poslovni prostor na adresi: [adresa], međutim, ne i ugovor o isporuci toplinske energije za stambeni prostor na istoj adresi

- da iz iskaza tuženika HN proizlazi da na predmetnoj adresi postoji samo poslovni prostor za koji tužitelju uredno plaća mjesečne račune, te da na istoj adresi nikada nije postojao stambeni prostor, dakle ni on, a ni tuženica GN nemaju s tužiteljem sklopljen ugovor o isporuci toplinske energije za stambeni prostor

- da je prigovor zastare potraživanja osnovan u odnosu na utuženi račun s datumom dospijeća 26. ožujka 2018. u iznosu od 1.561,64 kn (sada 207,27 EUR), obzirom da je predmetni prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 24. travnja 2019., a na konkretan pravni odnos primjenjuje se jednogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO-a), budući da se radi o tražbini naknade za isporučenu toplinsku energiju obavljenu za potrebe kućanstva.

9. Na temelju navedenih činjenica, ističući da je na tužitelju bio teret dokazivanja osnovanosti i visine predmetnog potraživanja (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a), što tužitelj nije dokazao, poglavito okolnost da bi tuženici bili obveznici plaćanja utuženog potraživanja za stambeni prostor, prvostupanjski sud je primjenjujući odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platne naloge sadržane u rješenjima o ovrsi, te odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. U žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka koje su bile od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke. Ističe da su tuženici u utuženom periodu bili prijavljeni kao kupci toplinske energije na predmetnoj adresi, te su kao takvi u obvezi podmiriti nastalo dugovanje. Ponovno ukazuje da se na istoj adresi - [adresa], u matičnim podacima kupaca i potrošača vodi stambeni prostor sa šifrom: 31840940015 (na koji se utuženi računi odnose), te poslovni prostor pod šifrom: 2584387, a da se na istoj nekretnini nalazi poslovni i stambeni prostor da je vidljivo iz fotografija predmetne nekretnine koje je tijekom postupka dostavio u spis. Također, ističe da je na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva dostavio predmetne račune, dopis EN od 4. travnja 2000. u odnosu na promjenu ugovora o isporuci toplinske energije niza kuća u [adresa] od broja 16. do 28., Obavijest o stanju duga od 7. siječnja 2017., očitovanje na dopis od 5. prosinca 2019. i izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu. Navodi da je temeljem dostavljenih računa i samog izvatka iz poslovnih knjiga vidljivo o kojem je mjernom mjestu riječ, tj. da se radi o mjernom mjestu na adresi: [adresa], šifra kupca: 31840940015. Konačno, u odnosu na visinu potraživanja navodi da se raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju vrši u skladu s Pravilnikom o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju, pa bez obzira na to koristili li se toplinska energija u stanu ili ne, krajnji kupac da je dužan i dalje podmirivati stalne troškove, ukupne troškove snage, naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknadu za djelatnost kupca toplinske energije.

11. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinom donošenju u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, koju tužitelj sadržajno navodi u žalbi, bez konkretiziranja koju odredbu tog zakona prvostupanjski sud ne bi primijenio ili bi je nepravilno primijenio, a što bi utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude, pa istaknuti žalbeni razlog nije osnovan.

12. Nadalje, ovaj sud u cijelosti prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

12.1. Naime, odlučnu okolnost da na predmetnoj adresi postoji stambeni prostor za kojeg bi tuženici bili dužni plaćati račune za obračunatu toplinsku energiju, tužitelj i prema ocjeni ovog suda, tijekom postupka nije dokazao. Nedvojbeno je da se na toj adresi nalazi poslovni prostor, za kojeg tuženici uredno podmiruju račune za isporučenu toplinsku energiju prema drugoj šifri krajnjeg kupca, kao i da je taj prostor spojen na zajedničko mjerilo toplinske energije temeljem Ugovora o isporuci i korištenju toplinske energije broj 5064/93, zaključenog 11. listopada 1993. između tužitelja kao davatelja usluge i korisnika Bistro „Mozart“, vl. HN, [adresa]. Ovaj ugovor je zaključen s navedenim korisnikom vezano za njegovu poslovnu djelatnost, a ne s tuženicima kao fizičkim osobama za kategoriju kućanstva. Osim toga, prema priloženim računima i izvacima iz poslovnih knjiga tuženici ne prebivaju na toj adresi, već na adresi: [adresa].

12.2. Stoga nije od značaja okolnost koju tužitelj ističe u žalbi, a koju je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka - da su tuženici u utuženom periodu bili prijavljeni kao kupci toplinske energije na predmetnoj adresi, jer očigledno je da je prostor na toj adresi spojen na zajedničko mjerilo toplinske energije temeljem navedenog ugovora koji se odnosio na poslovni prostor i poslovnu djelatnost, te da su tuženici kao korisnici usluge za šifru koja se odnosi na stambeni prostor „prijavljeni“ odnosno evidentirani temeljem zemljišnoknjižnog stanja za predmetnu nekretninu (prema navodu tužitelja), što i prema ocjeni ovog suda nije dovoljno za ocjenu osnovanosti predmetnog potraživanja koje se odnosi na obračunatu toplinsku energiju tuženicima kao fizičkim osobama za stambeni prostor, odnosno za kategoriju kućanstva.

12.3. Žalbeni navod tužitelja da je iz priloženih fotografija predmetne nekretnine vidljivo da se na istoj nalazi poslovni i stambeni prostor, nije osnovan, budući da priložene fotografije prikazuju samo vanjski dio objekta, a osim toga, isti je proturječan iskazu tuženika, kojeg je prvostupanjski sud prihvatio vjerodostojnim, a koji je potkrijepljen Uvjerenjem o uvjetima uređenja prostora od 15. listopada 1991., izdanim za rekonstrukciju i prenamjenu stambenog objekta u poslovni objekt ugostiteljske namjene - u prizemlju „Bistro“, na katu „Pizzeria“ na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa]. Također, ni ostala dokumentacija na koju se tužitelj poziva u žalbi ne ukazuje da bi stranke bile u odnosu iz kojeg bi proizlazila obveza tuženika da plate utužene račune za obračunatu toplinsku energiju za stambeni prostor na navedenoj nekretnini, jer se radi o (jednostranoj) dokumentaciji tužitelja, a osim toga dopis EN od 4. travnja 2000. upućuje da je došlo do promjena i da postoji potreba izrade novih ugovora o isporuci toplinske energije, kakav ugovor s tuženicima u odnosu na stambeni prostor očigledno nije zaključen.

12.4. Konačno, i žalbeni navod tužitelja da je iz dostavljenih računa i izvadaka iz poslovnih knjiga vidljivo o kojem mjernom mjestu je riječ, tj. da se radi o mjernom mjestu na adresi: [adresa], nije osnovan, te je protivan ne samo spomenutim ispravama tužitelja, već cjelokupnoj dokumentaciji u spisu te ranijim navodima tužitelja, sukladno kojima se u konkretnom slučaju nedvojbeno radi o mjernom mjestu na adresi: [adresa].

12.5. Kako dakle tužitelj nije dokazao osnovu predmetnog potraživanja, žalbeni navodi kojim objašnjava visinu potraživanja nisu od odlučnog značaja i ne zahtijevaju ocjenu ovog drugostupanjskog suda.

13. Tužitelj u žalbi navodi da pobija i odluku o troškovima postupka, međutim, ne iznosi nikakve konkretne razloge osporavanja te odluke, pa kako prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to se žalba tužitelja ukazuje neosnovanom i u tom dijelu.

14. Slijedom svega navedenog, pobijana presuda je donesena pravilnom primjenom materijalnog prava, pa je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. Obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

Varaždin, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer