Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-1221/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer, predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelja FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužiteljice JN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanih po punomoćniku Alanu Pozdercu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Josipu Jeliću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj: P-651/2023-9 od 16. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj: P-651/2023-9 od 16. kolovoza 2024., u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom u dijelu koji se odnosi na naplatu tražbine tuženika s osnove glavnice u iznosu od 27.335,45 EUR, s osnove naknada 72,33 EUR, s osnove sudskih troškova 622,67 EUR i s osnove odvjetničkih troškova 456,23 EUR.

II. Prihvaća se djelomično žalba tužitelja, te se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj: P-651/2023-9 od 16. kolovoza 2024., preinačava u preostalom dijelu točke I. izreke, te u točki II. izreke i sudi:

Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj: Ovr-84/2023 od 2. veljače 2023., u dijelu koji se odnosi na naplatu tražbine tuženika s osnove redovite kamate u iznosu od 968,31 EUR i zatezne kamate u iznosu od 24.161,99 EUR.

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljima troškove žalbenog postupka u iznosu od 734,38 EUR (slovima: sedamsto trideset četiri eura i trideset osam centi), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu (za iznos od 828,12 EUR) zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

IV. U nepobijanoj točki III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Odbijaju se tužitelji s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj: Ovr-84/2023 od 2. veljače 2023., na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Vinkovcima, Zemljišnoknjižni odjel Županja, k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi P ukupne površine 614 m2 i to kuća k.b. 122 površine 122 m2 i dvorište površine 492 m2.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, da isplati tužiteljima PN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], FN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene parnične troškove s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa sve do isplate po stopi koja je propisana člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužiteljima PN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], FN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da svaki od njih isplati tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, na ime parničnog troška iznos od 1.041,67 EUR (slovima: tisuću četrdeset jedan euro i šezdeset sedam centi), sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 3.750,00 EUR.“

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobijaju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, time da traže naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužitelja, ukazujući da su isti kao založni dužnici dozvolili zasnivanje založnog prava u njegovu korist uknjižbom na predmetnoj nekretnini, glede čega se pozvao na odredbu čl. 339. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP-a), ističući da je navedeno založno pravo zasnovano i radi osiguranja svih drugih, sporednih potraživanja, te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj: Ovr-84/2023 od 2. veljače 2023., na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama istoga suda, kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi P ukupne površine 614 m2 i to kuća k.b. 122 površine 122 m2 i dvorište površine 492 m2.

6. Prvostupanjski sud je uvidom u spis istoga suda poslovni broj: Ovr-84/2023 i priložene isprave utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da između stranaka nije sporno da je 29. travnja 2005. između tuženika kao kreditora i GN kao korisnika kredita i založnog dužnika, te KN kao založnog dužnika, zaključen Ugovor o kreditu broj: 9010517144, solemniziran od strane javnog bilježnika Kate Marošević iz Županje 3. svibnja 2005. pod brojem: OU- 23/05, na koji je javni bilježnik stavio klauzulu ovršnosti i koji je postao ovršan 7. kolovoza 2012., time da je GN u međuvremenu preminuo, te su njegovim nasljednicima temeljem rješenja o nasljeđivanju proglašeni tužitelji

- da je u zemljišnim knjigama na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], sada u vlasništvu tužitelja svakog u 1/3 dijela, u teretovnici pod Rbr. 3 3.1, rješenjem od 3. svibnja 2005. poslovni broj: Z-1484/05-2, na temelju navedenog Ugovora o kreditu uknjiženo založno pravo za glavnicu od 34.972,08 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s ugovorenim naknadama i troškovima i kamatom u visini od 5,25% godišnje, promjenjivom, za korist Privredne banke Zagreb d.d.

- da je ovdje tuženik kod istoga suda pokrenuo ovršni postupak, odnosno 25. siječnja 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave - solemniziranog Ugovora o kreditu, kao javnobilježničkog akta koji je postao ovršan 7. kolovoza 2012., na nekretnini na kojoj je upisano založno pravo, radi naplate tražbine koja na dan 17. siječnja 2023. iznosi 53.729,57 CHF ili 53.616,98 EUR, i to s osnove glavnice 27.392,85 CHF ili 27.335,45 EUR, redovitih kamata 970,34 CHF ili 968,31 EUR, zateznih kamata 24.212,73 CHF ili 24.161,99 EUR, naknada 72,48 CHF ili 72,33 EUR, sudskih troškova 623,98 CHF ili 622,67 EUR i odvjetničkih troškova 457,19 CHF ili 456,23 EUR, povodom kojeg je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovr-84/2023- 2 od 2. veljače 2023.

- da su tužitelji kao ovršenici protiv navedenog rješenja o ovrsi izjavili žalbu, te su zaključkom poslovni broj: Ovr-84/2023-14 od 1. rujna 2023., temeljem odredbe čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ-a) upućeni u parnicu i to zbog razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, a pored toga spis da je upućen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem poslovni broj: Gž Ovr-2290/2023-2 od 19. siječnja 2024. odbio žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje o ovrsi, izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

7. Na temelju navedenih činjenica, a polazeći od odredbe čl. 379. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) koji se primjenjuje temeljem čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO/05), prema kojoj sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, te dodatno imajući u vidu da je ovdje tuženik u svojstvu ovrhovoditelja za dug po istom Ugovoru o kreditu 2013. podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini, koji je zaprimljen u spisu Općinskog suda u Županji poslovni broj: Ovr-768/2013, a koji postupak je obustavljen rješenjem poslovni broj: Ovr-768/2013 od 17. siječnja 2014. s obrazloženjem da nekretnina nije prodana na drugom ročištu za prodaju, prvostupanjski sud zaključuje da je podnošenjem navedenog prijedloga za ovrhu Općinskom sudu u Županji u spisu Ovr-768/2013 došlo do prekida zastare, te da je temeljem čl. 392. st. 1. ZOO/91 zastara počela ponovno teći iznova nakon donošenja rješenja o obustavi ovrhe poslovni broj: Ovr-768/2013 od 17. siječnja 2014., slijedom čega do podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu 25. siječnja 2023. nije protekao desetogodišnji rok zastare iz čl. 379. st. 1. ZOO/91, pa nisu ostvareni uvjeti za proglašenje predmetne ovrhe nedopuštenom temeljem zastare, kako po pitanju glavnice tako i sporednih tražbina, u odnosu na koje je upisano založno pravo u zemljišnim knjigama, zbog čega je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

8. U žalbi tužitelji ističu da prvostupanjski sud nije uočio da je od trenutka obustave ovrhe pa do datuma kada je pokrenuta nova ovrha proteklo pet godina, čime je nastupila zastara prava iz kojeg proistječu sve povremene tražbine, tj. kamate i sporedne tražbine sukladno čl. 373. ZOO/91, te čl. 379. i čl. 372 ZOO/91. Ukazuju na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenog 2019., prema kojem potraživanje zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene javnobilježničkim aktom i koje dospijevaju ubuduće, zastarijeva u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina, računajući od ovršnosti ovršnih isprava, te iz odluke Rev-x 485/2016 sukladno kojem se zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu namiriti niti iz opterećene stvari. Ističu da prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama, već je paušalno i pogrešno naveo da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 389. st. 1. i 2. ZOO/91. Ukazuju da je obustava ovrhe na koju se poziva prvostupanjski sud bila uvjetovana objektivnom nemogućnošću njezine provedbe zbog razloga koji ne leže na njihovoj strani i na što nisu imali utjecaja. Ponovo ističu da je klauzula ovršnosti stavljena 7. kolovoza 2012., a prijedlog za ovrhu podnesen 25. siječnja 2023., iz čega jasno proizlazi da je protekao zastarni rok kako glede potraživanja glavnice i kamata na glavnicu, tako i glede bilo kakvih troškova koje tuženik neosnovano potražuje na temelju ugovora. Ukazuju da založno pravo ne sprječava zastarijevanje sporednih tražbina te da je stoga rješenje o ovrsi kojim je radi naplate navodne tražbine tuženika koju temelji na ugovoru, a posebice potraživanja s osnova redovnih kamata u iznosu od 968,31 EUR, zateznih kamata u iznosu od 24.161,99 EUR, kao i navodnih troškova u iznosu od ukupno 1.151,23 EUR, u cijelosti nedopušteno.

9. Protivno žalbenim navodima tužitelja pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP-a) na koju tužitelji sadržajno ukazuju u žalbi, a niti neka druga bitna povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Naime, ispitujući pobijanu presudu utvrđeno je da su izneseni jasni i dostatni razlozi o svim odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost sa dokazima u spisu.

10. Osim toga, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, osim u dijelu zastare redovite i zatezne kamate.

11. Naime, uzimajući u obzir odredbu čl. 379. st. 1. ZOO/91 kojom je propisano da potraživanje utvrđeno odlukom drugog nadležnog tijela zastarijeva za deset godina, zatim odredbu čl. 388. st. 1. ZOO/91 kojom je određeno da se zastarijevanje prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja i odredbu čl. 392. st. 1. ZOO/91 koja propisuje da nakon prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, te slijedom činjenica da je tuženik podnošenjem prijedloga za ovrhu zaprimljenog u spisu Općinskog suda u Županji poslovni broj: Ovr- 768/2013 poduzeo radnju za ostvarenje svoje tražbine, međutim, postupak je obustavljen rješenjem poslovni broj: Ovr-768/2013 od 17. siječnja 2014. zbog nemogućnosti provedbe ovrhe, te je rok zastare počeo teći ispočetka, pa između obustave ovrhe i podnošenja novog prijedloga za ovrhu (25. siječnja 2023.) nije protekao rok od deset godina, prvostupanjski sud je protivno žalbenim navodima tužitelja, pravilno zaključio da u odnosu na naplatu tražbine tuženika s osnove glavnice, te naknada i troškova nastalih temeljem predmetnog javnobilježničkog akta nije nastupila zastara pokretanja ovršnog postupka temeljem predmetne ovršne isprave - solemniziranog Ugovora o kreditu na kojeg je javni bilježnik stavio klauzulu ovršnosti 7. kolovoza 2012.

12. Stoga je žalbu tužitelja protiv odluke o odbijanju tužbenog zahtjeva za proglašenje ovrhe nedopuštenom u dijelu koji se odnosi na naplatu glavnog novčanog potraživanja, te naknada i troškova nastalih temeljem predmetnog javnobilježničkog akta, valjalo odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu točke I. izreke.

13. Glede preostalog dijela pobijane presude, kojim je odbijen tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom u dijelu koji se odnosi na naplatu tražbine tuženika s osnove redovite i zatezne kamate, valja prije svega reći da se pravilno tužitelji u žalbi pozivaju na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 21. studenog 2019., a koje glasi:

„Potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, i koje dospijevaju ubuduće, sukladno čl. 379. st. 2. ZOO/91 (čl. 233. st. 2. ZOO/05) zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava.“

14. Naime, kao što je naprijed navedeno odredbom čl. 379. st. 1. ZOO/91 određen je desetogodišnji rok zastare za sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, prema stavku 2. istog članka sva povremena potraživanja koja proistječu iz takvih odluka ili nagodbe i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih potraživanja.

15. U konkretnom slučaju, između ostalog, radi se o i povremenim potraživanjima utvrđenim javnobilježničkim aktom, a sva povremena potraživanja koja proistječu iz pravomoćnih sudskih odluka ili odluka drugih nadležnih tijela, odnosno javnobilježničkih akata zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih potraživanja, sukladno odredbi čl. 379. st. 2. ZOO/91 (čl. 233. st. 2. ZOO/05). Rok zastarijevanja povremenih potraživanja propisan je odredbom čl. 372. st. 1. ZOO/91 (čl. 226. st. 1. ZOO/05) i taj rok iznosi tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Nema nikakve dvojbe da se taj rok primjenjuje za potraživanje redovite i zatezne kamate, koje također predstavljaju povremena potraživanja, kao što to proizlazi iz samog teksta odredbe čl. 372. st. 1. ZOO/91 (čl. 226. st. 1. ZOO/05). Prema tome, u odnosu na navedena povremena potraživanja ne može se primijeniti zastarni rok od deset godina iz čl. 379. st. 1. ZOO/91 (čl. 233. st. 1. ZOO/05), već se primjenjuje rok od tri godine prema odredbi čl. 379. st. 2. u vezi čl. 372. st. 1. ZOO/91, kojoj je identičan čl. 233. st. 2. u vezi čl. 226. st. 1. ZOO/05 (tako i VSRH u presudi broj: Rev 87/2022-2 od 12. travnja 2022.).

16. Pri tome u odnosu na primjenu odredbe čl. 368. ZOO/91, obzirom na činjenicu da je tuženik potraživanje kamate osigurao založnim pravom, valja ukazati da je stavkom 1. tog članka propisano da kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti smo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Međutim, prema stavku 2. tog članka - zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari.

16.1. Navedeno znači da je založno pravo po svojoj prirodi jače od zastare te je moguće namirenje i zastarjele tražbine, ali samo u korist onog vjerovnika čije je potraživanje osigurano založnim pravom upisanim u zemljišne knjige, te u opsegu koji isključuje zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja (tako i VRSH u presudi broj: Revt 142/2017-2 od 19. siječnja 2021.).

17. Imajući u vidu da je predmetni javnobilježnički akta postao ovršan 7. kolovoza 2012., te da je zastarni rok prekinut podnošenjem prijedloga za ovrhu Općinskom sudu u Županji u spisu poslovni broj: Ovr-768/2013, koji postupak je obustavljen rješenjem poslovni broj: Ovr-768/2013 od 17. siječnja 2014. zbog nemogućnosti provedbe ovrhe, tako da je rok zastare počeo teći ispočetka, no usprkos tome od obustave ovrhe do podnošenja novog prijedloga za ovrhu (25. siječnja 2023.) proteklo je više od tri godine, pa je za potraživanje redovite i zatezne kamate kao povremenih potraživanja nastupila zastara na temelju čl. 372. st. 1. ZOO/91 (čl. 226. st. 1. ZOO/05). Stoga se primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZOO/91 potraživanje tuženika s osnove redovite i zatezne kamate više ne može namiriti niti iz opterećene stvari, jer nastupom zastare otpada i mogućnost namirenja iz postojeće hipoteke.

18. Iz navedenih razloga, djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke i proglasiti nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj: Ovr-84/2023 od 2. veljače 2023., radi naplatu redovite kamate u iznosu od 968,31 EUR i zatezne kamate u iznosu od 24.161,99 EUR

19. Obzirom da je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku odluku, na način da su u konačnici stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima postupka, i to temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

19.1. Stoga je valjalo prihvaćanjem žalbe tužitelja, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti i odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka te odlučiti kao u izreci.

20. Tužitelji su sa žalbom uspjeli u omjeru od 47%, pa im je na ime troška sastavljanja žalbe s PDV-om od 25%, od ukupno zahtijevanog iznosa od 1.562,50 EUR, valjalo dosuditi iznos od 734,38 EUR, dok je za preostali iznos od 828,12 EUR zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.

21. Točki III. izreke prvostupanjske presude nije osporavana žalbom, pa ista ostaje neizmijenjena.

Varaždin, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer