REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3533/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici u Đakovu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB 66486182714, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljičinom i tuženičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-707/2024-3 od 13. svibnja 2025., kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-10/2020-41 od 10. lipnja 2024., na sjednici održanoj 3. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije.
II. Odbija se tuženičin prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu prijedlog da joj se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-707/2024-3 od 13. svibnja 2025. zbog pravnih pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Je li odluka zakonita ako se sud poziva na Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika koja je stupila na snagu 01. listopada 2009. godine i bila u primjeni do 01. lipnja 2014. godine, a da tu istu Odluku nije primijenio imajući u vidu da je tužiteljica potraživala isplatu za period od 01. travnja 2012. godine do 31. srpnja 2014. godine? 2. Ima li tužiteljica pravo na povećano plaćanje rada i to za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom i nedjeljom i blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi?
3. Može li Odluka o rasporedu radnog vremena ministra od 28. svibnja 2014. godine (NN 66/14) biti suprotna kogentnim zakonskim normama?
4. Primjenjuje li se na tužiteljicu, kao djelatnu vojnu osobu, definicija radnog vremena iz odredbe čl. 60. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23)? 5. Može li se odmorom smatrati vrijeme provedeno na radnom mjestu na raspolaganju poslodavca u „aktivnom dežurstvu“, zanemarujući jasnu zakonsku definiciju radnog vremena?“.
1.2. Smatra da je riječ o važnim pitanjima u pogledu kojih odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse drugih drugostupanjskih sudova.
2.1. Prijedlog za dopuštenje revizije podnijela je tuženica i to protiv odluke Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-707/2024-3 od 13. svibnja 2025., u dijelu u kojem je preinačeno rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-10/2020-41 od 10. lipnja 2024., postavljajući sljedeća pitanja:
„1. Da li se, u konkretnom slučaju, po pitanju parničnog troška mogu primijeniti odredbe članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17.) sadržanoj u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev 89/2021, obzirom da se radi o radnom sporu, kao i obzirom na veliki broj predmeta u kojima postoji drugačija odluka koja se odnosi na naknadu parničnog troška iz radnih sporova, a koja se temelji na članku 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.)?
2. Tko određuje kriterije i koji su kriteriji za primjenu odredbe članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda, a koji se odnose na materijalnu i financijsku ne/mogućnost strane koja je, nakon što je izgubila spor, dužna nadoknaditi trošak?“.
2.2. Kao razlog važnosti navedenih pitanja tuženica ukazuje na okolnosti konkretnog slučaja i iznosi svoje viđenje pravilne odluke o troškovima postupka.
3. Na prijedloge za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu tužiteljice odnosno tuženice za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, djelatne vojne osobe, za isplatu razlike plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom u razdoblju od 1. travnja 2012. do 31. srpnja 2014. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio i naložio tužiteljici da nadoknadi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.529,40 eura, a drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu i preinačio odluku o trošku, na način da svaka stranka snosi svoje troškove.
6. Pravna pitanja koja je naznačila tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, obzirom da pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana odluka ne odstupa od ustaljene i jedinstvene prakse i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda poslovni broj Rev-130/2023-2 od 12. rujna 2023. i Rev-995/2022-2 od 24. srpnja 2024., a iz razloga navedenih u prijedlogu ne proizlazi da bi bila riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati postojeću sudsku praksu. Odluka Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-20/2023 od 16. ožujka 2023., na koju se tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje poziva, nije podudarna s pravnom situacijom iz ovog predmeta, a presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-790/2018 od 30. ožujka 2020., ne može se smatrati relevantnom, jer je u kasnijim revizijskim odlukama zauzeto drugačije pravno shvaćanje, na koji način je revizijski sud već ujednačio sudsku praksu u pogledu navedenog pitanja.
7. U odnosu na tuženičin prijedlog za dopuštenje revizije, ovaj revizijski sud ocijenio je da su postavljena pitanja preopćenita, te odgovor na ista ovisi o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja, a što tuženica u prvom pitanju i apostrofira. Naime, tako postavljena pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, već preispituju pravilnost odluke u ovom pojedinačnom postupku pa stoga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci pod točkom I. i II.
Zagreb, 3. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
