Poslovni broj: Gž R-258/2025-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mislavu Bistroviu, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Bistrović u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog veterinarskog instituta, Zagreb, Savska cesta 143, OIB: 29059177553, zastupanog po punomoćniku Marku Hrabaru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Hrabar & partneri u Zagrebu, radi zaštite od diskriminacije, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 954/2024-27 od 30. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-954/2024-27 od 30. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nije dopuštena točka 2. Odluke o isplati novčane nagrade za radne rezultate za razdoblje od 1.1.2024. -30.4.2024., Broj: Z-VI-4- 2729/24. od 21. svibnja 2024. temeljem koje tuženik, Hrvatski veterinarski institut, Savska cesta 143, Zagreb, OIB 29059177553, nije isplatio tužiteljici ĆO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nagradu za radne rezultate.

2. Utvrđuje se da je tužiteljicu ĆO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], tuženik, Hrvatski veterinarski institut, Savska cesta 143, Zagreb, OIB 29059177553, diskriminirao temeljem diskriminacijske osnove zdravstvenog stanja u točki 2. Odluke o isplati novčane nagrade za radne rezultate za razdoblje od 1.1.2024.-30.4.2024., Broj: Z-VI-4-2729/24. od 21. svibnja 2024.

3. Nalaže se tuženiku, Hrvatskom veterinarskom institutu, Savska cesta 143, Zagreb, OIB 29059177553, da tužiteljici, ĆO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan I. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.“ (točka I. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima sadržanoj u toj presudi naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 eura zajedno s zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2025., (točka II. izreke), dok je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog odbijen kao neosnovan(točka III. izreke). Zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u cijelosti je odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužiteljica pobijajući je u cijelosti, ali kako nema pravni interes pobijati je u točki III. izreke, kojim je odbijen zahtjev tuženika za više zatraženi trošak, to je pobija u točki I. izreke, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice i u dijelu pod točkama II. i IV. izreke, koji sadrže odluke o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se ista preinači i tužbeni zahtjev prihvati, uz nadoknadu parničnog troška. Ujedno je zatražila i trošak žalbenog postupka.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

3.1. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, kao što i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužiteljica.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje diskriminacije po osnovi zdravstvenog stanja tužiteljice postupanjem tuženika prilikom donošenja odluke o isplati novčane nagrade za radne rezultate Broj: Z-VI-4-2729/24. od 21. svibnja 2024. za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 30. travnja 2024., a temeljem koje tuženik nije isplatio tužiteljici nagradu za radne rezultate.

5. Sukladno odredbi članka 7. stavak 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. - u daljnjem tekstu: ZR) zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

5.1. Prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85/08 i 112/12, dalje: ZSD), diskriminacijom se smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama po jednoj od sljedećih osnova: rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta i izražavanja ili spolne orijentacije (članak 1. ZSD-a).

5.2. S obzirom na citiranu zakonsku odredbu, pod pojmom diskriminacije podrazumijeva se zakonom zabranjeno pravljenje razlike, odnosno stavljanje u nepovoljniji položaj neke osobe u odnosu na položaj druge osobe u usporednoj skupini po nekoj od osnova koje su taksativno navedene u članku 1. ZSD-a.

6. Sukladno Odluci tuženika, pravo na novčanu nagradu ostvaruju oni radnici koji su u obračunskom razdoblju odradili (dolazili na posao) najmanje 3/4 ukupnog fonda sati (522 od 696 sati), s time da se u navedenu kvotu uračunava eventualno korištenje sati godišnjeg odmora kao da su ti sati odrađeni dolaskom na posao.

6.1. U postupku je utvrđeno, a navedeno se žalbom niti ne osporava, da je tužiteljica u obračunskom razdoblju odradila 464 sata, pri čemu u istom razdoblju nije koristila godišnji odmor koji bi se uračunavao u odrađene sate.

7. Na utvrđeno činjenično stanje, koje osnovu ima u sadržaju dokaza provedenih u postupku, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice smatrajući da tužiteljica nije zadovoljila navedeni uvjet te da stoga ne ostvaruje pravo na novčanu nagradu.

8. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije bilo diskriminacije tužiteljice po osnovi njezinog zdravstvenog stanja, odnosno privremene nesposobnosti za rad, koje činjenično navodi tužiteljica, kao ni po bilo kojoj drugoj osnovi iz članka 1. stavka 1. ZSD-a, a koja bi bila u vezi s postupkom nagrađivanja za radne rezultate za razdoblje od 1.1 siječnja 2024. do 30. travnja 2024.

8.1. Ovo stoga, što po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, nagrada za radne rezultate nije obveza poslodavca, nego diskrecijska stimulacija, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se sporna Odluka tuženika od 21. svibnja 2024. primjenjuje jednako na sve zaposlenike i da uvjet iz točke 2. navedene Odluke, prema kojem pravo na nagradu imaju samo radnici koji su u obračunskom razdoblju odradili najmanje 3/4 ukupnog fonda sati, predstavlja objektivan i razuman kriterij vezan uz svrhu nagrade, a to je nagrađivanje stvarnog prisustvovanja na radnom mjestu, a s tim u vezi i ostvarenih radnih rezultata, jer se u konkretnom slučaju radi o poslovima analize uzoraka u laboratoriju koji se obavljaju u stvarnom vremenu i koji ne trpe odgodu, a zbog čega je kvantitativni kriterij izjednačen s kvalitativnim.

9. Neosnovani su žalbeni navodi da je time došlo do diskriminacije po osnovi zdravstvenog stanja tužiteljice, jer činjenica da je tužiteljica bila na bolovanju ne daje osnovu za zaključak da je poslodavac imao namjeru diskriminirati je, niti da je stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike, jer se pobijana odluka primjenjuje i na one zaposlenike koji nisu ostvarili potreban broj radnih sati zbog drugih razloga (npr. porodni ili neplaćeni dopust, ili se radi o novim zaposlenicima), pa se ne radi o diskriminaciji temeljem osobnog svojstva, već o uvjetu vezanom uz stvarni rad.

10. Dakle, u postupku nije utvrđena povreda tužiteljičinog prava na jednako postupanje, odnosno nije utvrđena nejednakost u postupanju motivirana nekom od nedopuštenih osnova diskriminacije, istaknutih po tužiteljici, niti je u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske odluke tužiteljica učinila vjerojatnim da bi bila diskriminirana na bilo koji način čime bi se odgovornost dokazivanja da tužiteljica nije bila diskriminirana prebacila na tuženika.

11. Povrh toga ističe se kako prema shvaćanju u pravnoj doktrini diskriminacija postoji kada se zadovolje četiri elementa: slične ili podudarne grupe, različito tretiranje prema zabranjenim osnovama, te bez opravdanja (bez legitimnog cilja ili neprimjeren cilj). Općenito se pod diskriminacijom podrazumijeva pravom zabranjeno pravljenje razlike između osoba ili skupina osoba. Nekoj osobi ili skupini osoba daju se, bez za to opravdanog razloga, različita prava od onih koja imaju druge osobe u usporedivoj (istoj ili u bitnome sličnoj) pravnoj situaciji, a takvo postupanje tuženika prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda, koja žalbom nisu dovedena u sumnju, nije utvrđeno.

12. Za utvrđivanje diskriminacije je, osim postojanja koje od osnova iz članka 1. stavak 1. ZSD-a, nužno je da postoji relacija prema kojoj drugoj osobi u usporedivoj situaciji, dok u postupku nije utvrđena povreda tužiteljičinog prava na jednako postupanje, nije utvrđena nejednakost u postupanju motivirana nekom od nedopuštenih osnova diskriminacije, odnosno nije utvrđeno da bi tužiteljica bila diskriminirana po osnovi zdravstvenog stanja, niti po bilo kojoj drugoj osnovi iz članka 1. stavak 1. ZSD-a, a koja bi bila vezana uz donošenje odluke o isplati novčane nagrade.

13. Pravilno je prvostupanjski sud odbio navode tužiteljice o diskriminaciji po osnovi zdravstvenog stanja, jer sama činjenica da je tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad ne znači da je stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge zaposlenike, već je isključena iz prava na nagradu zbog objektivnog kriterija koji se jednako primjenjuje na sve radnike. Time nije povrijeđena zabrana iz članka 1. i 2. ZSD-a o suzbijanju diskriminacije, jer se ne radi o različitom postupanju zbog osobnog svojstva, nego o razlikovanju koje proizlazi iz objektivnog neispunjavanja uvjeta za nagradu.

14. Stoga neosnovano tužiteljica u žalbi tvrdi da je osporavana Odluka tuženika od 21. svibnja 2024. diskriminatorna jer propisuje uvjet odrađivanja najmanje 3/4 ukupnog fonda sati, čime se radnici koji su privremeno nesposobni za rad zbog bolesti dovode u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale radnike, na koji način se, prema žalbi, ostvaruje oblik neizravne diskriminacije iz članka 2. st. 2. ZSD-a. Međutim, neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa stavlja ili bi mogla staviti osobe s određenim osobnim svojstvom u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako je ta odredba objektivno opravdana zakonitim ciljem i ako su sredstva za postizanje tog cilja primjerena i nužna. Pritom nema spora da je zdravstveno stanje osobno svojstvo koje uživa zaštitu prema članku 1. ZSD-a, međutim, u konkretnom slučaju ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da sporna Odluka ne predstavlja oblik neizravne diskriminacije.

15. Naime, osporavani kriterij – odrađivanje najmanje 3/4 ukupnog fonda sati – primjenjuje se jednako na sve zaposlenike, neovisno o razlozima njihove odsutnosti i time nisu obuhvaćeni samo radnici na bolovanju, nego i radnici koji izostaju zbog drugih razloga (npr. neplaćeni dopust, nedopušteni izostanci, druga opravdana ili neopravdana odsutnost) ili nisu ostvarili potreban broj sati jer su nedavno zaposleni. Dakle, kriterij nije vezan za osobno svojstvo zdravstvenog stanja, već za objektivnu činjenicu je li radnik bio prisutan na radu u potrebnom opsegu, a u konkretnom slučaju osim tužiteljice, pravo na novčanu nagradu prema navedenom kriteriju nije ostvarilo još 38 radnika tuženika.

15.1. Svrha uvjeta odrađenih sati jest nagraditi one radnike koji su svojim radom u većem dijelu obračunskog razdoblja pridonijeli rezultatima rada poslodavca. Takva svrha je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, legitiman cilj u smislu članka 2. stavka 2. ZSD-a, a sredstvo kojim se cilj ostvaruje (uvjet odrađenih sati) je primjereno i razmjerno.

15.2. Činjenica da je tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad ne može dovesti do zaključka da je kriterij uveden radi njezinog osobnog svojstva niti da se radi o prikrivenoj diskriminaciji. Radi se o općem i unaprijed poznatom kriteriju, koji je jednak za sve, a koji je vezan uz ostvarene radne rezultate, zbog čega ovaj drugostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nisu ostvareni elementi neizravne diskriminacije, jer odluka poslodavca predstavlja dopuštenu razliku u postupanju koja se temelji na objektivnim okolnostima i zakonitom cilju, a ne na osobnim svojstvima tužiteljice.

16. Također neosnovano u žalbi prigovara tužiteljica da je tuženik donoseći kasniju odluku koja se odnosi na razdoblje od 1. svibnja 2024. do 30. prosinca 2024. i kojom je pravo na novčanu nagradu priznao svim zaposlenicima, ali se taj iznos smanjivao proporcionalno broju dana koje radnik nije proveo na radu na neizravan način priznao da je pobijana odluka diskriminatorna i nedopuštena. Navedeno iz razloga jer kasnija odluka tuženika o načinu isplate nagrade za drugo razdoblje (od 1. svibnja do 30. prosinca 2024.) nema utjecaja na zakonitost ranije odluke, pri čemu poslodavac ima pravo mijenjati kriterije nagrađivanja u budućnosti, a što ne dovodi do retroaktivne nezakonitosti već donesenih odluka.

17. U svezi žalbenih prigovora tužiteljice da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve njezine dokaze, ističe se kako relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti ima li ocjena provedenih dokaza pravnu i činjeničnu osnovu.

17.1. S tim u vezi neosnovani su navodi žalbe da je prvostupanjski sud uskratio mogućnost tužiteljici da raspravlja pred sudom, kao i da je povrijedio načelo kontradiktornosti odbijanjem izvođenja dokaza saslušanjem predloženih svjedoka jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno dostavljenim ispravama, a dodatni dokazi kao ni predloženo saslušanje svjedoka nije moglo dovesti do drukčije odluke jer okolnosti na koje su se svjedoci trebali ispitati nisu odlučne za ishod spora, pa navedenim nije povrijeđeno pravo tužiteljice na pravično suđenje.

18. Kako je prvostupanjski sud, po mišljenju ovoga suda, bitne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice utvrdio u cijelosti na način određen odredbom članka 8. ZPP-a, to paušalnim, neodređenim i neargumentiranim žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica.

19. Pravilna je i odluka o troškovima postupka iz razloga što se pravilno temelji na Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je ni tužiteljica posebnim žalbenim navodima ne pobija.

20. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužiteljice trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Kako tužiteljica nije uspjela u ovom žalbenom postupku, nema pravo niti na naknadu troška žalbenog postupka, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, vezano uz odredbu članka 166. ZPP-a, dok je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu odbijen jer isti nije bio potreban za vođenje ovog spora.

22. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Šimičić